Crnogorska opozicija u ruskom vremenu i prostoru

Crnogorska je opozicija saopštila da je proces montiran, a političari Mandić i Knežević nevini (Reuters)

Čitajući reakcije na presudu za pokušaj državnog udara u Crnoj Gori (koji se desio u oktobru 2016.), čovjek neupućen u ovdašnju političku floru i faunu zaključio bi da crnogorska opozicija boravi, ako ne u drugom svijetu, a ono u drugom prostoru-vremenu, od onog u kojem egzistiraju Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i zemlje bivše Jugoslavije.

Doduše, ta opozicija dijeli isti prostorno-vremenski kontinuum sa Rusijom – i to je, a ne ruski novac, kako zlobnici vole reći, osnovni razlog akcijsko-retoričke sinhronizovanosti crnogorske opozicije i ruske spoljne politike.

Crnogorska je opozicija, naime, saopštila da je proces u kojem su osuđeni agenti GRU-a, dva ratoborna crnogorska političara i buljuk dobrovoljaca iz Srbije – montiran, a političari Mandić i Knežević nevini. U partijskim saopštenjima stranaka crnogorske opozicije govorilo se o zarobljenom pravosuđu koje progoni opozicione lidere, odsustvu vladavine prava, mafijaškoj državi…

Ođe neko laže

Istu presudu, istim ljudima, od strane istog pravosuđa, State department je komentarisao ovako:

“Sudska presuda u Crnoj Gori, kojom su dva oficira ruske GRU (vojne obavještajne agencije) proglašena krivim za pokušaj terorizma jasna je pobjeda vladavine prava, koja je razotkrila drski pokušaj Rusije da podrije suverenitet jedne nezavisne evropske nacije… Otkad je osujećen pokušaj puča na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori u oktobru 2016, koji je podržala Rusija, Crna Gora je preduzela važne korake ka integraciji u transatlantsku porodicu, naročito priključenjem NATO-u u junu 2017… Sjedinjene Države  ponosne su što imaju Crnu Goru za saveznicu”.

Američka ambasada u Podgorici veli ovako:

“Istorijski dan za vladavinu prava u Crnoj Gori, kada je 14 osoba osuđeno za pokušaj terorizma, uključujući i dvojicu ruskih GRU agenata. To je važan korak naprijed u vladavini prava koji šalje jaku poruku da su nastojanja podrivanja demokratije neprihvatljiva.”

A britanski ministar spoljnih poslova Jeremy Hunt kaže ovako:

“Krivi! Presuda protiv dva ruska obavještajca za neuspjeli državni udar u Crnoj Gori još jedan je primjer nemoralnih pokušaja da se podrije evropska demokratija. Rusija je velika zemlja i centar je za evropsku civilizaciju, mora postojati bolji put.”

Što bi reklo u Crnoj Gori: ođe neko laže. Ili State Department i Hunt, ili crnogorska opozicija.

Nepostojeća vladavina prava

Problem opozicionog tumačenja presude kao nedemokratske i one koja dodatno narušava ionako nepostojeću vladavinu prava je u sljedećem: što je papa u pitanjima katolicizma (dakle nepogrješiv), to je State Department u pitanjima demokratije i vladavine prava. Papina i ona State Depertmenta se ne poriču. Naravno, moguće je i da crnogorska opozicija gaji više standarde demokratije od Vlade SAD-a, pa se stoga, kao zaštitniku one vrste demokratije i vladavije prava u koju vjeruju, bacaju pod noge Putinu i okidaju selfije sa njim.

Zemlje u regionu presudu su primile kao važnu, ali očekivanu, jer je neutralnom posmatraču odranije bilo jasno da pokušaja državnog udara jeste bilo. U prvim danima nakon presude vrlo suzdražno je reagovala i Srbija. Do trenutka kada pišem ovaj tekst, Vučić na presudu još nije nahuškao svoj čopor tabloida i televizija. A i kako bi, kada je sam pred novinarima potvrdio da je postojao plan državnog udara, koji je podrazumijevao užasna zbivanja.

Vučićeva tadašnja, a još više sadašnja reakcija, vidno nerviraju Demokratski front, političku grupaciju koju predvode osuđeni Mandić i Knežević. Ovaj prvi je skoknuo do Niša i tamo se sastao sa Dodikom i Vučićem. Mandić tvrdi da je od ove dvojice tražio da se što snažnije distanciraju od Mila Đukanovića jer, kako se kaže u Mandićevom saopštenju, “neprijatelj srpskog naroda u Crnoj Gori ne može biti prijatelj nijednom srpskom političaru”.

‘Vučić namjestio lažni državni udar’

Mandić od Srbije i Bosne i Hercegovine, kojom, spletom bizarnih i nesretnih okolnosti predsjedava upravo Dodik, traži da “prekinu svaku vrstu političke komunikacije” sa Crnom Gorom.

No, koliko je Mandić bijesan na Vučića, vidjelo se tek iz saopštenja Nebojša Medojevića, predsjednika Pokreta za promjene i čovjeka koji često u Mandićevo ime javno saopštava ono što ovome nije oportuno reći. Medojević je predsjednika Srbije hraknuo kako ga odavno niko hraknuo nije.

“Vučić je namjestio lažni državni udar u CG-u. Nije to nikakvo iznenađenje. Imaju istog političkog oca Jovicu Stanišića, istog donatora Caneta Subotića i istog savjetnika Bebu Popovića. Izvinite Andrija i Milane, ali pos’a je pos’a. Srpstvo je važno, ali droga mora da ide”, napisao je na Twitteru Medojević. 

U priču o namještanju državnog udara i trgovini drogom Medojević je implicitno upleo i Milorada Dodika, jer je uz citirani tekst postavio fotografiju na kojoj se Đukanović beči na Dodika, dok između njih, pogleda spuštenog dolje, stoji Vučić.

Vratimo se na početak našeg teksta. Zašto je, dakle, crnogorska opozicija u odbrani Mandića, Kneževića i oficira GRU-a agresivnija od Srbije, entiteta Republike Srpske, pa i same Rusije, i stoji na suprotnoj strani od ključnog crnogorskog spoljnopolitičkog saveznika, SAD-a?

Svako čuva svoju stražnjicu

Nakon izbora 2016, crnogorska opozicija je planirala formirati vladu sa DF-om. Nakon što je osujećen državni udar, za koji su lideri DF-a evo i osuđeni, crnogorska opozicija nije prekinula veze sa tim savezom – naprotiv, zajedno sa njima preuzeli su vlast u Budvi, Kotoru i Herceg Novom. Zajedno sa njima organizovali su i “Odupri se” demonstracije i tražili da mimo izbora preuzmu vlast. Sa njima su ostali sve do presude.

Niko ne želi biti politički saveznik ljudi koji su osuđeni za državni udar. Mnogo je ugodnije sebe prikazati kao saveznika onih kojima je državni udar “montiran”.

Svejedno, presuda je pala i, iako to niko javno neće reći, od sada važi novo pravilo: svako, prevashodno, čuva svoju stražnjicu.

Uprkos retoričkoj podršci, crnogorska opozicija će se udaljiti od Mandića, Kneževića i njihovog političkog saveza.

Ne učini li tako, sebe će, za najmanje još jedan izborni ciklus, udaljiti od mogućnosti da u Crnoj Gori preuzme vlast. I time Crnu Goru do daljnjega udaljiti od nužne, no nipošto i izvjesne, demokratske tranzicije vlasti. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 Izvor: Al Jazeera