Crnogorac sirijskom karatisti vratio vjeru u život

Sirijskom karatisti Waelu Shuebu je Ernes - Erko Kalač kao otac (Facebook)

Piše: Harun Cero

U moru priča o tužnim sudbinama sirijskih izbjeglica, koje su, zbog rata u njihoj zemlji, morale tražiti novi dom u Evropi, postoje i pozitivne, herojske, a takva je i ona sirijskog karatiste Waela Shueba, čije je putovanje završilo u Njemačkoj.

Mnogi njegovi sunarodnjaci nisu imali priliku uopći stići do Evrope, jer su na putu ili smrtno stradali ili iz drugih razloga ostali u izbjegličkim kampovima širom tog kontinenta. Nakon što je u Siriji izgubio sve, porodicu, dom i, kako kaže, budućnost, odlučio je napustiti zemlju.

U februaru 2014. godine je napustio Damask i krenuo ka Idlibu, kako kaže, na veoma opasan put. Otišao je u Idlib kod sestre, čiji je muž poginuo u bombaškom napadu, gdje je ostao 15 dana, da bi se nakon toga odlučio krenuti ka Turskoj.

“U Turskoj sam ostao tri mjeseca, ali bilo je jako teško, radio sam jako dugo, a zarađivao jako malo. Odlučio sam otići u Njemačku, ali nisam imao dovoljno novca za to. Ali, to je bilo kao na kladionici, možda pobijedim – pa ostanem živ, a možda izgubim – pa umrem.”

U Turskoj mu je, kako navodi, jedan čovjek za 900 dolara pomogao da dođe do Grčke, a nakon toga ga je put vodio u Makedoniju, Srbiju, Mađarsku i na, kraju, u Njemačku. U Grčkoj je kupio bicikl i s njim se vozio do Skoplja, a iz Kumanova je, da bi došao do Beograda, pješačio više od 30 kilometara.

Crnogorac kao otac

Shueb je bio član sirijske karate reprezentacija. Kaže da će se uvijek sjećati dana kada su ga na mađarskoj granici napala četiri čovjeka, koja su tvrdila da su pripadnici tamošnje policije, a koji su, ustvari, htjeli opljačkati njega i njegove prijatelje. U pokušaju da se odbrani, Shueba su napadači pogodili elektrošokerom i ostao je bez svijesti.

Imao je i frakturu lica i tako povrijeđen je uspio doći do Passaua u Njemačkoj, gdje je smješten u bolnicu.

U Siriji je, kaže, osvojio mnoge nagrade na takmičenjima u karateu, a i na međunarodnom nivou nije ostao nezapažen, pa je tako sudjelovao na Svjetskom prvenstvu u Beogradu 2010. godine, koji je, kako je sudbina htjela, pet godina nakon toga bio sam stanica na njegovom putu u bolji život.

“Na početku mi je u Njemačkoj bilo jako teško. Bio sam sam i sve je bilo novo – jezik, kultura i društvo”, objašnjava Shueb za Al Jazeeru.

Ali, onda je upoznao Crnogorca Ernesa – Erka Kalača, koji mu je, navodi, kao otac. Preselio se u Darmstadt, gdje je postao učitelj karatea u školi čiji je vlasnik Kalač. Kalač je dugi niz godina bio ambasador za integraciju Njemačkog sportskog saveza, a dobitnik je više nagrada i priznanja na toj funkciji.

Rat na prostorima bivše Jugoslavije ga je natjerao da 1998. godine napusti Crnu Goru i rodno Rožaje, gdje je imao svoju karate školu. Prije nego što je došao u Njemačku, bio je reprezentativac Jugoslavije u karateu i osvajač brojnih medalja na međunarodnim takmičenjima.

Danas Kalač, između ostalog, radi kao profesor na Univerzitetu u Heidelbergu te je aktivni član Centralnog vijeća muslimana u Njemačkoj.

Sirijac Shueb i Kalač su se upoznali 2015. godine, na Integracijskom festivalu u pokrajini Hessen, koji je Kalač pokrenuo 2008. godine, a čiju organizaciju je od 2012. godine preuzela Sportska omladina Hessena.

“Festival je 2015. godine održan u Neu Anspachu i bio sam počasni gost i učesnik podijum diskusije. Wael je to pročitao i došao na festival, gdje se predstavio i ispričao mi svoju sudbinu. Ja sam ga pozvao da dođe kod mene i da počne s nama u klubu trenirati. Tako je i bilo. Za par dana je bio kod mene u sportskoj sali”, priča Kalač.

Teško je biti sam u tuđini

Citirajući suru iz Kur'ana “El-Leil” – “Mi smo dužni ukazati na pravi put”, Kalač navodi da njemu nije teško pomoći nekome. I sam je bio izbjeglica, tako da zna kako je biti sam u tuđini.

“Moja vjera kaže: ‘Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.’ (‘El-Ma'ide’: 32)”, priča Kalač.

Kaže da se njegova sudbina u suštini poklapa sa Shuebovom, ali da je, ipak, različita u mnogim detaljima. Smatra da svaki odlazak sa svog ognjišta ima različit karakter. Kalaču su vjera u Boga i uspjeh predstavljali najveću pomoć kada je došao u Njemačku iz Crne Gore, a kaže da su mu pomogli i oni koji mu nisu smetali da se sprortski promovira.

“Ja sam sam sve izgradio, ali moram naglasitida su mi svi oni koji su vidjeli da imam kvalitet dali sanšu da se dokažem. Naprimjer, moj program ‘Integracija kroz sport’ je Savezna vlada prihvatila kao relevantan program za brzu integraciju kroz sport, a posebno djece i omladine, tako da me nijesu sputavali u mom radu, što je velika pomoć.”

Kalač objašnjava da je drastična razlika u odnosu Njemačke prema izbjeglicama kada je on došao u tu zemlju i sada.

“Danas izbjeglice imaju privilegiran status, tada to nije bilo tako. Politika danas nastoji pomoći izbjeglicama, da bi one ostale u Njemačkoj. Tada to nije bio slučaj. Gledali su da se što veći broj protjera iz Njemačke. To je otežavalo integraciju u društvo.”

‘Trbuhom za sportom’

Da nije bilo ratnih događanja, Kalač kaže da nikada ne bi napustio Crnu Goru. Danas kaže da je pošao “trbuhom za sportom”. Kao aktivni član Centralnog vijeća muslimana u Njemačkoj, on želi da islam u toj zemlji bude isto priznat kao kršćanstvo i judaizam.

“Islam je smisao života i put koji me uvijek vodio i onda kada sam mislio da nisam imao izlaz iz teške situacije. ‘Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah zaista voli one koji su pravični.’ (‘El-Mumtehine: 8’).”

Wael Shueb svoju budućnost planira u Njemačkoj, a kaže da sve članove karate kluba Lutos vidi kao porodicu. Sirija će mu, tvrdi, uvijek ostati u srcu, ali ne želi izgubiti sve ono što je do sada napravio u Njemačkoj. Želja mu je da postane dio njemačke karate reprezentacije i da bude dobar u onome što radi.

“Ne mogu opisati šta se dešava u Siriji, jer to prelazi svaku granicu normalnog uma. Rat ne prepoznaje ko su stari ljudi, djeca, muškarac, žena… Svi mu gubimo u ovom ratu. To su naša braća, sinovi, familije.. Većina žrtava rata su bili nedužni ljudi. Nadam se da će rat prestati”, kaže Shueb.

Izvor: Al Jazeera