Crno tržište igračaka u Srbiji
Crno tržište najveća je prijetnja prihodima svake države. Obično je razvijenost pojedine ekonomije proporcionalna snazi mehanizma institucija da smanje udio tzv. sive zone.
U zemljama naše regije crno tržište cvjetalo je u posljednjih 20 godina.
Iako vlade stalno najavljuju nove mjere i preduzimaju akcije protiv rada na crno, činjenica je da u tom procesu nisu daleko odmakle, javlja iz Srbije reporter Al Jazeere Dušan Hadži Nikolić.
Igračke su najdraža dječija zabava, sa njima odrastaju, uče, razvijaju se. Dovesti djecu u prodavnicu nije lako, jer najradije bi kupili sve. Dobavljači to dobro znaju, zato i cvjeta crno tržište. Prema nekim procjenama, svako dijete u Srbiji ima barem jednu igračku koja je na police stigla nelegalnim putem.
Goran Papović iz Nacionalne organizacije potrošača Srbije kaže: “To samo ukazuje ne jednu stvar, da nema kontrole. Upravo, prave kontrole pri uvozu ne postoje… olovka piše srcem. Svako je od tih uvoznika imao svoju sestrinsku firmu vani… ne prikaže prave podatke, napiše sve ono što treba i normalno, ta roba završava na tržištu”.
Za tržišnu inspekciju, stanje nije alarmantno. Ali, ni povoljno.
“Prema našim saznanjima i tržišnim iskustvima sa terena, promet igračaka u Srbiji je siva zona u kojoj se emituju te igračke, ni veća ni manja u odnosu na većinu druge robe, tako da nemamo saznanja da je ona iskočila iz nekih tokova koji su bili do sada”, ocijenio je Goran Macura iz Tržišne inspekcije.
Oštećeni budžet
Iskače li iz tokova ili ne, štetu trpi državni budžet, ali i prodavnice koje posluju legalno i koje svojim kupcima pokušavaju ponuditi ono najbolje – kvalitet koji košta.
Boško Zlatanovski iz Toy Landa navodi: “Najviše se time bave Kinezi… neki naši manji dobavljači… ne plaća se na granicama carina, PDV, uvozi se roba najlošijeg kvaliteta. Ukoliko je aktuelan neki crtani film, prave se kopije igračaka koje su aktuelne i to je bukvalno najlošiji kvalitet. Njihovim prometom obara se i cena na tržištu za čak 20 do 30 posto”.
“Najviše kopija igračaka prodaje se u kineskom tržnom centru na Novom Beogradu. Iako, inače, nije problem ući sa kamerom, ovaj put nas nisu pustili unutra da snimimo igračke na njihovim rafama”, izvijestio je Hadži Nikolić.
Tržišna inspekcija, ako i nađe na igračke loše kvalitete, bez sanitarne inspekcije ih ne može povući. Prodaja se nastavlja. A mnogi roditelji, iako toga svjesni, zanemarit će kvalitet da bi djeci pružili radost.
“Roditelji se, naravno, u besparici u kojoj živimo, u teškoj situaciji odlučuju da, ipak, veruju tim igračkama koje na sebi nemaju ni deklaraciju, koje zaista mogu biti opasne, i da kupe svojoj deci upravo iz tog razloga što ne mogu da izdvoje 100 evra za jednu običnu igračku”, kazala je Sanja Grandić sa portala Bebac.
Zašto su igračke toliko skupe željeli smo pitati najveće uvoznike. No, niko od njih nije htio stati pred naše kamere.
Izvor: Al Jazeera