Crna rupa eura

Bez radikalne promjene u arhitekturi same eurozone, euro nema budućnosti

Piše: C. J. Polychroniou 

Astronomi kažu da crna rupa nije ono što većina ljudi misli da jeste – tj. prazan prostor i vrijeme. Crna rupa je predmet ili tačka u svemiru koja usisava stvari u sebe zahvaljujući svojoj snažnoj gravitaciji kojoj čak ni svjetlost ne može umaći. Međutim, Stephen Hawking na neki način odbacuje ovu ideju, predlažući da crnu rupu zamislimo kao “očiti horizont”, koji samo privremeno zadržava svjetlost i materiju prije nego ih ponovo otpusti u “iskrivljenom obliku”.

Na Zemlji je crnoj rupi najsličnija ekonomska masa poznata kao eurozona. To je fizički deformisana ekonomska i monetarna unija gdje je centar gravitacije valuta (euro) koja usisava ekonomije u silaznu spiralu recesije, deflacije i duga. Uslov njene granice očitog horizonta izvodi se provođenjem neoliberalnih politika i eskpanzivne fisklane štednje.

Međutim, za razliku od crnih rupa u svemiru, eurozona nije ireverzibilan proces čak iako je gospodari euro univerzuma tretiraju kao da jeste. Ukoliko se jedan od satelita koje je usisala otpusti u normalan ekonomski prostor i vrijeme, cijeli objekat bi se mogao dezintegrisati u zraku.

Nova grčka vlada

Nova grčka vlada koja je na vlast došla krajem januara smatra da bi izlazak Grčke mogao izazvati kolaps cijele eurozone povlačeći gravitacijom i ostale ekonomije u eurozoni.

Pazite, ovo nije razlog zbog kojeg lideri grčke radikalne ljevice izazivaju zakone kretanja u eurozoni. Oni nisu zainteresovani za ucjenjivanje Evrope ili uništavanje eura. Oni jednostavno žele da više ne bude programa pomoći koji su proizveli ekonomsku katastrofu u njihovoj državi, kakve u mirnodopskim uslovima nikada ranije nije bilo.

Grčka je izgubila četvrtinu svoje proizvodnje, zvanična stopa nezaposlenosti dostigla je neslućene visine, trenutno stoji na 26 posto, a svaki treći Grk(inja) žive blizu ili ispod granice siromaštva s obzirom da je lijek zvani štedja tako neizlječivo dijeljen u sklopu plana za pomoć koji je odobren Grčkoj u maju 2010.

Nova grčka vlada odbija dozvoliti nastavak istih katastrofalnih politilika zajmodavaca – tzv. trojke koju čine Evropska komisija, Evropska centralna banka i Međunarodni monetarni fond – koje su dovele do, kako je opisuju, otvorene humanitarne krize.

Umjesto tog traži novi sporazum koji bi obezbijedio prelazni program finansiranja bez uslova; odnosno bez prisustva pomenute trojke u državi. Grčka obećava da će zauzvrat održavati primarni priliv do 1,5 posto i početi uvoditi prave reforme koji se tiču izbjegavanja plaćanja poreza i korupcije u javnom sektoru. Također obećava da će tražiti oligarhe koji su ekonomiju pretvorili u svoje posjede.

Ne odustaje lako

Grčka se nadala da će te ciljeve postići na vanrednom sastanku eurogrupe održanom 11. februara, iako na ovom sastanku nije donesena nikakva odluka. Program pomoći Grčkoj ističe krajem februara, ali odluka bi se mogla odložiti za još nekoliko sedmica ili čak mjeseci.

Jasno je međutim, da grčka vlada neće odustati lahko. Već je pokazala da neće dozvoliti da je zastraši Njemačka. I u tome nije sama. Nakon pet godina brutalnih mjera štednje i nacionalnog poniženja od gospodara eura, grčki narod je pokrenuo polupobunu.

Oni nude čvrstu podršku strategiji vlade što se tiče gospodara eurozone, i ne očekuju ništa manje do bar “časnog kompromisa”. Ako to ne dobiju, izgleda da su shvatili da bi budućnost njihove države mogla biti izvan eurozone. I za razliku od prethodnih vlada, ova trenutna neće iznevjeriti povjerenje svojih građana.

Eurozona je, u svakom smislu, slijepa ulica. Ne samo za Grčku koja finansijski loše stoji već i za ostale satelite u eurozoni (Kipar, Italija, Irska, Portugal i Španija) koje je crna rupa eura također usisala.

Bez radikalne promjene u arhitekturi same eurozone, koja bi dozvolila kreiranje i implementaciju politika koje ne idu samo u korist banaka i ne služe samo interesima ključnih država, posebno Njemačke, već i koje donose dobrobit prosječnim građanima, euro nema budućnosti.

Turbulentan početak

Kada se dogodi “grexit”, koji će nakon turbulentnog početka omogućiti nacionalnoj ekonomiji oporavak na osnovu vraćanja svojoj suverenoj valuti i zbog uvođenja odgovarajuće zamjenske strategije pod ljevičarskom vladom.

Nepodnošljiiv teret dugova, veliki problemi sa nezaposlenošću i jasno odsustvo izgleda za održiv napredak mogli bi uskoro natjerati građane u drugim periferijama crne rupe eura da slijede primjer Grčke.

A kada se to desi, crna rupa eura će zasigurno eksplodirati kao mrtva zvijezda, što ona već jeste, uzrokujući najgoru katastrofu svih vremena u kapitalističkom univerzumu.

Ovo nije nezamisliv ili nevjerovatan scenario, i onaj koji nova grčka vlada ne želi. Ali ako se zaista desi, pravi krivci su one sile koje drže zemlje u dužničkom ropstvu i koje radije pristaju na siromaštvo nekih nego na promjene koje bi mogle biti korisne za sve države članice eurozone, umjesto za samo njih nekoliko.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera