Oglasi

Crna Gora: Četvrta rokada višestrukog povratnika

Analitičari kažu da se Milo Đukanović ne povlači s premijerske pozicije bez strategije te da ne napušta politiku.
Đukanović se četvrti put u posljednjih deset godina povlači sa državne političke sceneEPA

Piše: Veseljko Koprivica

Deseti parlamentarni izbori u Crnoj Gori ostaće zapamćeni ne samo zbog toga što je uzastopno deseti put pobijedila Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića, nego i zbog Đukanovićeve odluke da nije htio da obori sopstveni premijerski rekord - da osmi put bude premijer. Sedmerostruki crnogorski premijer odlučio je da tu poziciju prepusti Dušku Markoviću, aktuelnom potpredsjedniku Vlade i DPS-a.

Kad su Đukanovića novinari upitali zbog čega se povlači sa premijerske pozicije, objasnio je da bi “ulaziti u osmi mandat, da bi se poslije nekoliko mjeseci povlačio, bilo neodgovorno prema onima koji treba da se ozbiljno pripreme za četvorogodišnje vršenje izvršne vlasti. Sada su mi najpotrebniji odmor i da se naspavam", riješio je Đukanović enigmu novinara.

Sada je Đukanović upisao četvrtu premijersku rokadu.

Najdugovječniji šef tajne službe

Marković je četvrti premijer nasljednik Mila Đukanovića. Po njegovom izboru to su bili Filip Vujanović, današnji predsjednik Crne Gore i jedini koji je izdržao cijeli premijerski mandat; Željko Šturanović, Igor Lukšić i sada Duško Marković.

Marković je kao šef SDB/ANB-a promijenio tri premijera, pet vlada i pet ministara unutrašnjih poslova.

Za crnogorsku opoziciju Duško Marković je Đukanovićeva desna ruka.

Marković je najdugovječniji šef crnogorske tajne službe. Na njenom čelu bio je od 1998. do 2010., a kasnije i njom koordinirao. Bio je među prvih sedam koji su stali na stranu Đukanovića prilikom sukoba Đukanovića sa Momirom Bulatovićem 1997. godine.

Aleksa Bečić, lider Demokrata, podsjeća da Marković nosi ,,mnoge tajne brojnih loših i užasnih stvari” koje su se desile u Crnoj Gori.

Dok je rukovodio SDB-om ubijeni su vlasnik lista Dan Duško Jovanović, Đukanovićev savjetnik za bezbjednost Goran Žugić, jedan od njegovih najbližih saradnika - načelnik Pete uprave SDB Darko Beli Raspopović, pomoćnik načelnika Uprave za opšti kriminalitet Slavoljub Šćekić...

Marković je široj javnosti postao poznat kada je 2005. imenovan za direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rođen je 1958. u Mojkovcu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Kragujevcu. Od 1991. do 1998. bio je generalni sekretar Vlade Crne Gore, a do 1998. i poslanik u Skupštini Crne Gore.

Na toj poziciji bio je do 2010, nakon čega je imenovan za ministra bez portfelja u Vladi Crne Gore. Od tada je bio potpredsjednik Vlade za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku i ministar pravde.

Kada je postao šef Službe državne bezbjednosti, povjerio se javno: „Nijesam partijski neutralan, ali jesam ideološki“. Tada je vratio člansku kartu Demokratske partije socijalista.

Marković se zaricao 2010. godine da ne razmišlja o premijerskoj funkciji: „Budite sigurni da to nikada neću biti, jer mislim da taj posao treba da rade mlađi ljudi”. Ali kad šef naredi, pogovora nema…

U pisanoj izjavi dostavljenoj medijima, Đukanović je rekao da je siguran u Markovićevu sposobnost da kroz rad vlade do kraja dovede integracione procese Crne Gore u NATO i Evropsku uniju, unaprijedi ekonomski rast i standard života, učvršćuje bezbjednost i stabilnost države.

Na komentare iz opozicije da opet hoće da žrtvuje svog nasljednika, Đukanović je kazao: “Nije se ništa dogodilo, osim moje odluke da poslije sedam mandata nijesam želio osmi”.

Politički analitičar Srđan Vukadinović kaže da prijedlog DPS-a, da umjesto Mila Đukanovića mandatar za novi saziv crnogorske Vlade bude Duško Marković, nije nikakvo iznenađenje.

“Pripremalo se to, makar, godinu ili dvije prije zvanične potvrde. Tako da to sa jedne strane nije ništa  iznenađujuće, a sa druge nije ni novo, budući da je dva puta do sada bila slična situacija kada su mandatari bili Željko Šturanović i Igor Lukšić”.

Po njegovom mišljenju višestruki su razlozi za to što Đukanović nije mandatar i osmi put.

Izlazna strategija

“Prvo, nema u novijoj istoriji Evrope premijera koji je imao ni upola manje mandata kao predsjednik Vlade Crne Gore. Čak, ni onih premijera koji su imali rezultate u smislu nekakvih prepoznatljivih reformskih i kvalitativno životnih rješenja.  Milo Đukanović nije ni približno tom nivou mogućnosti za dobijanje osmog mandata, jer je neko ko u međunarodnoj i domaćoj crnogorskoj javnosti figurira kao pokrovitelj  korupcije, kriminala, nepotizma, klanovstva.

 Drugo, ako je bivši potpresjednik hrvatske vlade Tomislav Karamarko morao odstupiti čak i sa mjesta predsjednika HDZ-a, a Vlada je pala, zbog prihoda koje je imala njegova supruga sa jednim međunarodnim konzorcijumom koji se tužio sa državom Hrvatskom, onda je još veća vjerovatnoća da je pod pritiskom određenih međunarodnih krugova i slučaja  tzv. “Limenke” i deset miliona eura štete za Vladu na čijem je čelu bio, i njene „greške“, a koje su morale da budu isplaćene njegovom bratu, nešto tako morao uraditi i Đukanović”, uvjeren je Vukadinović.

Suština afere "Limenka" je u činjenici da je Vlada Crne Gore, čiji je primijer bio Milo Đukanović, omogućila njegovom bratu biznismenu Acu Đukanoviću da stekne više miliona eura nakon što je  2008. godine zakupio zemljište na kojem se nalazi zgrada policije. Godine su prolazile, a policija se nije iseljavala iz zgrade koju Podgoričani popularno zovu "Limenka", pa je premijerov brat tužio državu Crnu Goru i Vrhovni sud mu je dosudio odštetu od 10,5 miliona eura.

Na pitanje da li je Đukanović odlučio da i osmi put ne bude premijer Crne Gore zaista svojom voljom ili pod pritiskom nekoga iz međunarodne zajednice, Daliborka Uljarević, izvršna direktorica NVO Centar za građansko obrazovanje, odgovorila je: “Đukanović nije takvu odluku donio naprečac. Vjerujem da je ona kulminacija više različitih procesa, počev od potrebe da pravi izlaznu strategiju u kojoj će sebe i svoju porodicu najbolje sačuvati, preko realne procjene o neodrživosti postojećeg sistema koji je isuviše 'zarobio' svojom ličnošću i sagledavanja slabljenja ličnog koalicionog kapaciteta, do onog što su “znaci pored puta” na koje mu ukazuju iz međunarodne zajednice.  Uostalom, suštinska procjena Đukanovića kao nesporno političke ličnosti značajnog formata će se, između ostalog, moći sagledati i kroz način njegovog odlaska iz politike, odnosno da li će tu stepenicu uspjeti da prođe državnički, ili će se okliznuti kao nemali broj lidera koji su pri tom padu često znali poništiti i ono vrijedno što su napravili”.

Zapad Đukanovića doživljava kao čovjeka koji se zajedno sa svojim bratom i sestrom enormno obogatio na sumnjivim poslovima i Crnu Goru po indeksu korupcije odveo u društvo Lesota i Ruande.

Predsjednik Francuske Žak Širak 2006. godine rekao je Borisu Tadiću, a ovaj to prenio  Svetozaru Maroviću, glavnom ideologu Demokratske partije socijalista  i tadašnjem predsjedniku Državne zajednica Srbija i Crna Gora, koji je sada u zatvoru: „Spremite se na to da će Crna Gora biti nezavisna. Ali, Đukanović ne može da ostane na vlasti, jer ima previše kostura u ormaru“.

No, po mišljenju Vukadinovića, ne treba imati iluziju da se Đukanović, ako nije premijer, povukao iz politike.

“Ne! Centar odlučivanja u Crnoj Gori će i dalje biti tamo gdje je on. Ako je, a jeste predsjednik DPS-a, centar odlučivanja u Crnoj Gori neće biti ni u zakonodavnoj, ni u izvršnoj vlasti, već  u partijskom birou. I tako će sve biti u Crnoj Gori do nekih novih izbora na kojima i poslije kojih više DPS neće biti u prilici da presudno utiče na donošenje vitalnih odluka po crnogorsko društvo”.

I Uljarević tvrdi: „Đukanović je, zadržavajući poziciju predsjednika vladajuće Demokratske partije socijalista, zadržao ključne poluge moći i nema sumnje da preko te pozicije može uticati na oblikovanje ključnih političkih odluka u Crnoj Gori. Uostalom, on i ne skriva namjeru da i dalje ostane presudan akter, što se vidi i iz zvaničnog saopštenja Glavnog odbora DPS-a nakon potvrđivanja Markovića kao kandidata za mandatara Vlade u kojem stoji da je ”Đukanović naglasio da će lično, kroz svoj puni politički angažman na čelu DPS-a, pružati snažnu podršku Markoviću i budućoj Vladi u svim ovim procesima, kao i da će se posvetiti daljem jačanju partijskih kapaciteta u susret budućim izborima i svim događajima koji predstoje”.

Kandidatura za predsjednika?

A, da li će se Đukanović kandidovati za predsjednika Crne Gore na izborima sljedeće godine?

”Prije svega, daj Bože dobrog zdravlja, a onda ćemo 2018. vidjeti šta je najbolje za Crnu Goru”, kazao je Đukanović odgovarajući na to pitanje novinara.

Vukadinović kaže: “Predah za Mila Đukanovića, što se tiče državnih funkcija, trajaće do novih predsjedničkih izbora u Crnoj Gori, 2018.godine, kada će, vjerovatno, pokušati da dobije i drugi predsjednički mandat, budući da je već jednom obnašao tu funkciju”.

Đukanović se četvrti put u posljednjih deset godina povlači sa državne političke scene. Dosadašnje iskustvo pokazuje da to ne znači i da se na premijersku poziciju neće ponovo vratiti.

Najviše državne funkcije napustio je 2006. i 2010. godine, pravdajući povlačenje stavom da želi da se odmori od javnih funkcija i posveti biznisu. I nakon toga usmjeravao je najvažnije političke odluke Vlade Crne Gore.

Za primjera Vlade je 2006. izabran Željko Šturanović, a Đukanović se u Vladu vratio krajem 2008 godine. Ponovo napuštajući Vladu 2010. godine, Đukanović je prepustio izvršnu vlast Igoru Lukšiću, koji je na toj poziciji ostao do izbora 2012. godine kada Đukanović ponovo preuzima čelnu poziciju.

Đukanović ima bogato političko iskustvo i sigurno je svjestan da njegovo vladanje ne može trajati beskonačno. Po svoj prilici shvatio je da je potrošio svoj  kredibilitet u međunarodnoj zajednici, pa i onaj koji je zaradio distanciranjem od Slobodana Miloševića. Sa pozicije premijera, sasvim je izvjesno, ne povlači se bez dobro razrađene strategije.

Lider SDP-a Ranko Krivokapić, podsjećajući da Đukanović nije prihvatio da bude mandatar, iako je vodio izbornu listu, kazao je da se takva odluka u demokratskim zemljama zove prevara. On smatra da Đukanović bježi od odgovornosti i da je Marković predložen da bi bio zamijenjen. “Nezamjenljivi ostaje na čelu partije. Đukanović se ne povlači, već samo nalazi nekog da ga žrtvuje, jer Vladu očekuju teške odluke”.

Kad se sve izanalizira što se ovih dana dešavalo na crnogorskoj političkoj sceni, nameće se logičan zaključak: sve će biti isto, samo njega nema.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.