Crkva skandala i otklona od pape Franje

Dario Kordić
Predavanje ratnog zločinca Darija Kordića o vjeri i Bogu nije prošlo bez uloge Katoličke crkve u Hrvatskoj (EPA)

U nedavnom je intervjuu za Al Jazeeru hrvatski povjesničar Ivo Goldstein, povodom kritike Hrvatske biskupske konferencije (HBK) zabrani mise na komemoraciji na Bleiburgu od Crkve u Koruškoj, upozorio na stalne i, kako je rekao, uvredljive revizionističke aktivnosti poput promocija spornih publikacija u krilu Katoličke crkve u Hrvatskoj.

Nedugo nakon toga, Crkva je ponovno bila dio manifestacije koja je potresla hrvatsku i širu javnu scenu, pogotovo u BiH, kada je osuđeni ratni zločinac Dario Kordić u Studentskom domu “Stjepan Radić” u Zagrebu studentima održao predavanje o vjeri i Bogu.

Prebendari i vatikanski vizitator

Predavanje je organizirao Studentski pastoral, čiji ured vodi studentski kapelan don Damir Stojić, i Zavičajni klub hercegovačkih studenata, a obilježio ga je incident kada je skupina aktivista prekinula predavanje uz transparent i povike Kordiću da je ratni zločinac.

Sve se to odigralo uoči posjeta vatikanskog vizitatora Jozefa Michalika, umirovljenog nadbiskupa Przemysla i donedavnog predsjednika Poljske biskupske konferencije Zagrebačkoj nadbiskupiji, kamo ga je uputio kardinal Marc Quellet, prefekt Kongregacije za biskupe.

Michalik je obavio je razgovore sa zagrebačkim nadbiskupom, kardinalom Josipom Bozanićem i drugim kaptolskim svećenicima, kanonicima i ekonomima.

Gruenfelder: Čuđenje i manipulacija

Gruenfelder kaže kako se posljednjih tjedana javlja opetovano čuđenje u crkvenom glasilu Glas koncila zašto austrijski biskupi i javnost ne shvaćaju da se u Bleiburgu želi obavljati vjersko-molitvena komemoraciju nevinim žrtvama, a da se ne radi o neoustaškoj ili profašističkoj manifestaciji, kako to austrijska javnost percipira.

“Zar zbilja crkveni ljudi kad slave mise ne uočavaju da se u publici među vjernicima nalaze ustaške košulje, crne uniforme, crne kape, zastave koje upućuju na neoustaštvo? To sve nekako isključe iz svoje percepcije i onda to hoće prodati kao čisto molitveni skup. Tu se stvarno možete samo zavaravati i to prodavati naivnim vjernicima ili to svjesno činiti, to je manipulacija”.

Iz ureda Zagrebačke nadbiskupije priopćeno je kako su u dužem razgovoru Michalika i Bozanića razmotrena razna pitanja, a u prvom redu pitanje procesa zaključka upravno-kaznenog postupka u vezi članova Zbora prebendara, vezano uz prošlogodišnju financijsku aferu, kada je smijenjeno svih sedam prebendara.

Iako je s Kaptola bilo najavljeno da će upravo ta tema vezana biti u fokusu posjeta, dio medija nagađao je da vizitator, koji u određenu nadbiskupiju ide po nalogu Svete Stolice, a ako je jedan od razloga posjeta i sam kardinal, vizitator podnosi izvješće papi, dolazi i zbog drugih pitanja zbog kojih se Katolička crkva u Hrvatskoj često nalazi na udaru kritika.

Mnoštvo tema

Zanimanje za posjet izazvala je i činjenica da je aposlolski vizitator u Hrvatskoj posljednji put bio tijekom Drugog svjetskog rata, zbog čega su posjet neki stručnjaci za kanonsko pravo doživjeli poprilično neuobičejenim.

Anna Maria Gruenfelder, austrijska povjesničarska crkvene povijesti, koja godinama živi u Hrvatskoj, kaže kako se neće lako doznati koji su sve razlozi ovog posjeta i što su sve bile teme.

Prebendarska mešetarenja sa crkvenim nekretninama su, navodi, svakako velika tema. Unatoč tome što je crkveni tisak govorio o bratskom i prijateljskom susretu, smatra da se zasigurno nije ‘zagrebalo’ samo po površini i da se radi o usputnom informiranju o nekoj temi.

“Takva bratska i prijateljska misija se ne šalje bezveze, bez temeljnih sumnji da je tu nešto vrlo pogrešno krenulo”.

No, osim pitanja afere s prebendarima, tema, smatra, ima još, od kojih bi neke Michalika svakako mogle zanimati.

“Sigurno je da ga zanima i koliko je u crkvi duh jučerašnje prošlosti ne baš slavne, koliko su to uspjele prevladati, koliko su se uspjeli pomiriti sa svojom prošlošću i s ovdašnjom stvarnošću, kakvi su međukonfesionalni odnosi i baš odnosi između katoličke i pravoslavne crkve s obzirom na još otvoreni proces proglašenja svetim kardinala Alojzija Stepinca. Sve su to itekako razlozi zbog čega je kongregacija za biskupe u Rimu odlučila poslati nekoga – ne baš tako da se malo informira, nego da se temeljito istraži neke stvari”, kaže Gruenfelder.

Bleiburg i Kordić

U to ubraja i pitanje Bleiburga i stava HBK prema odluci Crkve u Koruškoj o zabrani mise, ali i Kordića. Gruenfelder kaže kako joj nije jasno zbog čega Crkva u Hrvatskoj sebe dovodi u takve situacije.

Kordić je, kaže, nakon povratka s izdržavanja zatvorske kazne pokazivao da je u zatvoru proživljavao stanovito veliko, ali problematično ‘preobraćenje’.

“On je uspio sve svoje godine sužanjstva u zatvoru pretvoriti u jednu Bogu milu patnju kao žrtvu, ali ne radi vlastitih grijeha, dapače, nego kao nevinu žrtvu i zato utoliko važniju. Dakle, on je uspio to racionalizirati i zadati vjerski smisao koji je u suštoj suprotnosti sa samom svrhom te kazne. Kazna je bila kazna za zlodjela, ali on je od toga napravio jednu veliku žrtvu, odličje, preobraćenje, maltene kao preobraćenje sv. Pavla”.

Ono što pamti jest da su svi koji su se tada okupljali oko njega bili fascinirani tom njegovom karizmom – vratio se, smatra, kao mučenik i heroj, bez traga i glasa o pokori i osvješćivanju grijeha, uviđavnosti ili empatiji za žrtve.

Veličao je, navodi, samo sebe i svoju ‘žrtvu’ – a među fasciniranima su, ističe, bile i crkvene osobe koje su ga tada okružile.

Biskupsko ljubljenje ruke ratnom zločincu

“I upravo to sada nastoje prenijeti mladim generacijama. To je jedno strahovito pranje mozgova kojim se bave i ja se mogu samo načuditi i nije mi uopće jasno što žele postići time i zašto im već jednom ne uđe u glavu da na taj način jedno potrebno osvješćivanje vlastite krivice, pokoru koja je vjernicima dio vjerničkog života, omalovažavaju u čast uzvišenja nekog čina koji nema nikakvo opravdanje u stvarnosti”.

Bivši veleposlanik u Vatikanu i sociolog religije Ivica Maštruko kaže kako Crkva preko sponzoriranja i odnosa prema Kordiću i drugim manifestacijama sličnog karaktera i naravi, odašilje sliku ne posve kršćanskog imidža, odnosno sliku jedne nacionalistički organizirane institucije koja podržava nacionalističke i neprihvatljive pojave i pojedince sa stajališta samog kršćanstva, opravdavajući njihove postupke.

Maštruko: Agresivnost i arogancija

I Maštruko navodi primjer svojevrsnog spora HBK-a sa stavovima biskupa u Austriji u vezi Bleiburga, u kojem se, kako kaže, pokušalo prilično agresivnom metodom izboriti pravo održavanja vjerske komemoracije na teriroriju druge države.

“Bez obzira što se radi o privatnom posjedu koji je u vlasništvu Bleiburškog voda, dakle privatnom vlasništvu, radi se o teritoriju u drugoj zemlji. Jednim agresivnim, arogantim pristupom su pokušali opravdati i zahtijevati održavanje vjerske svečanosti, odnosno komemoracije, koja u osnovi to nije”.

Katolička crkva u Hrvatskoj se tako, navodi, ponaša u skladu s općom atmosferom u zemlji, odnosno u najmanju ruku nedefiniranim stavom političkog vodstva – osim deklarativnih izjava i ograda – u odnosu na jačanje proustaških raspoloženja.

“HBK se ne ponaša ništa drugačije nego što to jednom općom atmosferom sugerira hrvatsko političko vodstvo”.

“To se vidi na ovom primjeru odnosa prema Kordiću, ne sada u ovom zadnjem slučaju kada je držao predavanje u organizaciji tog studentskog svećenika, nego i prilikom njegovog dočeka nakon izlaska iz zatvora, kad smo imali slučaj da mu jedan velikodostojnik, biskup, ljubi ruku i pozdravlja ga kao heroja i patnika. Prema tome, to je jedan kontinuirani stalni odnos koji se u zadnje vrijeme nije mijenjao i od kojeg se drugi niz crkvene hijerarhije koji eventualno misle drugačije ne ograđuje, vjerojatno i isključivo samo zato da bi očuvali jedinstvo unutar crkvenih struktura”, kaže Maštruko.

Nesklad s nastojanjima pape Franje

Navodi kako je u slučaju Katoličke crkve u Hrvatskoj evidentan otkon od onoga na čemu inzistira papa Franjo, odnosno ponašanje hijerarhije Crkve u Hrvatskoj nije uvijek sukladno njegovim stavovima, a to je Crkva siromaha, koja nije ograničena nikakvim potrebama da bude univerzalna u svojoj ljubavi.

“Papa Franjo nije onaj tko će slaviti Krista Kralja, naglasak je na ‘Kralja’, nego će slaviti Krista u ‘ponču’, preneseno na njegovu matičnu zemlju, dakle Crkvu siromaha, ljubavi, onih koji se ne razmeću niti su uskogrudni u svojim nacionalizmima, Crkvu jedne stvarne i istinske kršćanske ljubavi, a ne ono što pojedini biskupi u Hrvatskoj rade, a to je Crkva nacionalnog ograničenja, isključivosti i Crkva koja se sve više okreće i bavi se svojim financijama, materijalnim stanjem i svojim materijalnim probitkom, a zaboravlja na svoje temeljno poslanje”.

Osim deklarativne podrške koju uživa svaki papa, bez obzira kakav bio i slagala se s njime crkvena hijerarhija u Hrvatskoj ili nekoj drugoj državi slagala ili ne, kaže Maštruko, uvijek će podržavati papu i pozivati se na njegove stavove i ideje.

“Ali, u praksi to ponašanje nije ni blizu onoga što sam papa Franjo propovijeda, zahtjeva i kako se on sam ponmaša i o čemu on sam govori u svojim javnim istupima. Prema tome, na jednoj strani je deklarativno pozivanje, formalno pozivanje pojedinih biskupa, predstavnika katoličke hijerarhije na davanje podrške papi Franji, a druga je stvar što u praksi to nema nikakve veze s onim što sam papa Franjo propovijeda”.

Bez skrivenih razloga

Unatoč svemu, Maštruko u posjeti vatikanskog vizitatora ne vidi uz službeno objavljene i neke druge razloge i namjere.

Smatra kako ni način ni ovlasti koje je vizitator imao u ovom slučaju ne idu u prilog nagađanjima da se radi o značajnijem posjetu, koji bi mogao rezultirati nekim sankcijama Vatikama prema Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj ili većim posljedicama prema bilo kojem od članova njezine hijerarhije.

“Za vjerovati je u ovom slučaju priopćenjima biskupske konferencije, odnosno Zagrebačke nadbiskupije o toj vizitaciji i razlozima koji su do toga doveli. To je doista nesređena situacija s prebendarima i jedan razgovor o tome da se potvrde novi statuti, nova pravila koja su donešena, odnosno nisu još prihvaćena na razini Svete stolice o prebendarima i njihovom statutu, da se to stanje sredi jer je očito da je Katolička crkva preko tog dijela, barem preko onoga što je javno vidljivo, a to je ovaj slučaj s prebendarima, prešla u neke druge sfere i počela se baviti financijama na način kako to ne odgovara ni duhu Svete stolice niti onome što papa želi”, zaključuje Maštruko.

Izvor: Al Jazeera