Ćosić je imao pogrešno ime
Piše: Snježana Mulić-Softić
Kažu da politika i književnost spavaju skupa, pa čak i da je književnost – politika.
Dobrica Ćosić bio je i književnik i političar. U danu kada je fizički napustio i jednu i drugu scenu o njegovom književno-političkom djelu govore bh. književnici i javni radnici.
Sarajevski novinar i pisac Ahmed Burić “iskreno ne može reći da mu je bilo žao kad je čuo vijest o smrti Dobrice Ćosića”.
Međutim, veli, nije osjetio ni bilo kakvu sreću i olakšanje.
“U književnom smislu nije spadao u one pisce čije me djelo moglo nečim zadužili, to je za mene uvijek bilo neko ‘drveno’ imitiranje Tolstoja.
U političkom, radilo se o autoru teze o ‘humanom preseljenju’, tom sramnom eufemizmu za etničko čišćenje i strašne zločine u ratovima na području bivše Jugoslavije. Sve u svemu, možda je najbolje da o svakome govore njegovi tekstovi, a on je u romanu ‘Deobe’ zapisao ovu rečenicu: ‘Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije’. Ko hoće da razumije, više nego dovoljno.”
Književnik Damir Uzunović kaže da će “pogriješiti svaki onaj koji će njegovu smrt odmah povezati sa nezapamćenim potopom uz bosansko-hrvatsko-srbijanske rijeke; pogriješit će i onaj koji ga je smatrao dobrim ili lošim piscem, međutim, neće pogriješiti onaj koji kaže da mu ime Dobrica nikako nije pristajalo”.
Ratovi kao posljedica književnosti
Glumica Hasija Borić je odlazak “srpskog oca nacije” prokomentirala riječima jednog od najistaknutijih bh. pisaca rahmetli Alije Isakovića.
“Isaković je govorio da izgorenu Vijećnicu ne bi trebalo obnavljati, nego je ostaviti takvu da bude svjedočanstvo zlu koje je počinjeno iz Jugoslavije u vrijeme kada je na njenom čelu bio pisac – Dobrica Ćosić.”
Književnik Asmir Kujović kaže:
“Kada se spomene Dobrica Ćosić, uvijek se sjetim eseja Svetlane Slapšak u kojima je ona vrlo argumentirano i inteligentno osporila mit o njemu kao o ‘srpskom Tolstoju’. Jedan od likova u njegovom romanu ‘Vernik’ kaže: ‘Slava političkog pobednika bila ti je milija i značajnija od slave dobrog pisca’. Sva sreća, za nas u Bosni, da on na kraju, ipak, nije doživio tu slavu političkog pobjednika.”
Redovni profesor na Banjalučkom univerzitetu Miodrag Živanović kađe da su život i djelo Dobrice Ćosića primjer da postoji bitna razlika između kvaliteta književnog opusa i onog što čovjek u životu radi.
“To nije ni prvi, ni jedini slučaj takvih razlika. Mogao bih reći da je Ćosićev književni opus izuzetno vrijedan sa najvišim estetskim standardima. Međutim, onaj životni i politički opus veoma se razlikuje od toga, jer je, doista, u cijelom nizu primjera imao jednu, po mom sudu, negativnu političku konotaciju. Potka te konotacije je bila ono što zovemo nacionalizmom ili redukcijom života samo na interese nacije. To je, naravno, nešto što sužava prostore življenja i što nije primjereno univerzalnim ljudskim vrijednostima”.
Novinar i politički analitičar Mirko Šagolj smatra da je Ćosić bio veliki pisac. “Njegov roman ‘Daleko je sunce’ nikad neću zaboraviti”, kaže i dodaje: “Ali, svojim političkim djelovanjem, svojim nacionalizmom, bacio je naizbrisivu mrlju na svoj književni rad, pa i na ovaj roman.”
Bh. književnik sa adresom u Finskoj Majo Otan (Rešad Hasanović) smatra da je “apsurd da su jugoslovenski ratovi bili posljedica književnosti. Prvo kroz mračnu epiku junačkih pjesama, a potom kroz konkretne radove na mitskoj geografiji. I na kraju, usljed poplava, kroz pokretanje minskih polja koja bi, da je pravde, najpoštenije bilo da se premjeste u dvorišta i glave onih koji su ih posijali. Smrt pisca za književnost nema značaja. Dekontaminacija historije se nastavlja!!!”
Izvor: Al Jazeera