Ćopićeva ‘Izokrenuta priča’ življa nego kada je napisana

Može biti da je Branko Ćopić svoju Izokrenutu priču napisao isključivo u želji da nasmije čitaoce jer je bio istinski humorist koji je smijeh koristio kao jedan od omiljenih alata.

Može biti i da je samo pokazivao da je virtuoz u baratanju riječima, što je teško osporiti. Ko će ga znati.

Ili je, možda, želio namjerno izokrenuti stvari da bi u alegorijskom smislu ukazao i na neke druge izokrenutosti. U društvu, naprimjer.

Sigurno je samo da to nećemo nikada saznati jer je sve tajne i književne i vanknjiževne odnio onog trenutka kada je skočio sa Savskog mosta…

I Krleža priznavao Ćopićev majstorluk

Jednu od najljepših priča povodom stogodišnjice rođenja velikog pisca (obilježene prije pet godina) ispisao je Dragan Ilić u beogradskom nedjeljniku Vreme ne propustivši da istakne kako je i Miroslav Krleža priznavao Ćopiću “tu svetu jednostavnost izraza kojom je uspevao i sa najtežim temama da dopre do čitaoca”. Kao krunu Brankovog stvaralaštva smatrao je postignuće da se “stvori svet u kojem nije bilo mržnje u zemlji sa ratnim ožiljcima, posle svih strahovitih tragedija i zločina”.

“Za mene je Branko bio putokaz u nekoliko smerova. Već kao dete bio sam fasciniran lakoćom kojom barata jezikom i rečima u Izokrenutoj priči. Kasnije sam se ovoj priči vratio, jer je u sebi imala dašak nadrealizma, mogućnost da se svet vidi naopačke, u Dalijevoj perspektivi”, napisao je Ilić.

Evo i kratkog podsjećanja početka Izokrenute priče za one koje su je zaboravili:

Tek je brdo izišlo iza sunca, a krevet skoči iz prostranog čiče, navuče noge na opanke, stavi glavu na kapu i otvori kuću na vratima.

“Gle, noćas je zemlja dobro pokvasila kišu”, začuđeno progunđa brk sučući čiču, pa brzim dvorištem požuri niz korake, istjera štalu iz krave i reče:

“Rogata livado, idi pasi u zelenoj kravi, a ja ću noge pod put, pa ću poći u drva da donesem šume”.

Za zločine nad istinom

Ovo podsjećanje na Ćopićevu nenadmašnu vještinu “igre s riječima” tek je šlagvort za priču o nekim mlađim autorima na srpskoj javnoj sceni koji, istina, nemaju baš talenat poput velikog pisca, ali su na tragu ćopićevskog jezika. Ne, nije to ezopovština, niti se uopšte radi o basnama, ali da izvrtanje činjenica u pisanju o društvenoj stvarnosti svakako ima alegorijskog, ironijskog, humorističkog i satiričnog u sebi, činjenica je koja se vidi i bez detaljnog istraživanja i analize.

Na ovakvo razmišljanje navodi, naprimjer, nedavno objavljeni tekst u dnevnom listu Danas pod naslovom “Specijalno srbsko veće za zločine nad istinom” Stefana Milosavljevića, saradnika Documente – Centra za suočavanje sa prošlošću iz Zagreba. Tekst je zapravo reakcija na upornu kampanju koja se iz vladajućih krugova kreira kao jedina moguća slika o društvu, iako je svima jasno da se radi o manipulaciji i lažima.

Milosavljević, naravno, i ne pomišlja da izokreće priču prostom inverzijom riječi, ali sasvim ciljano karikira društvene prilike u Srbiji, a političke poruke koje šalje na taj način postaju ubjedljivije. Vidljivo je to već iz prve rečenice koja glasi: “Savet za srbsku bezbednost i Generalna skupština svesrpskog naroda odlučili su da će usvojiti – jednoglasno – odluku predsednika Srbije da se uvećaju kapaciteti specijalnog Veća za zločine nad istinom”.

Na prvi pogled nekome se može činiti da je to obični fake news, ali pošto je jasno da nikakva Generalna skupština svesrpskog naroda ili Veće za zločine nad istinom de facto ne postoje, vidi se da je riječ o verbalnoj provokaciji koja je još očiglednija kada se čita dalje.

“Uzimajući u obzir dosadašnje zločine počinjene od strane paravojnih formacija – Žena u crnom, Fonda za humanitarno pravo i Inicijative mladih za ljudska prava – te njihovih propagandnih glasila – N1, dnevnog lista Danas, Vremena i ostalih – specijalno Veće za zločine nad istinom će goniti osobe odgovorne za teška kršenja srpske istine na teritoriji bivše Jugoslavije (Srbije) od 1991. do konačne pobede istine. Na čelu tužilaštva za zločine postavljen je iskusni i međunarodno priznati moralni stručnjak Informera Dragan Vučićević, a njegovi pomoćnici za moralna i druga pitanja biće članovi Štaba za istinu SNS-a i SRS-a”.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Sada je već sasvim bjelodano da se ne radi ni o kakvom fake newsu nego da autor izokrenuvši mjesta nekih od aktera javne scene želi da pojača godinama pothranjivani apsurd da su za rat krivlji antiratni pokreti i organizacije koje se bore za utvrđivanje stvarnih istina o zločinima, od onih koji su bili propagatori ratnih zločina ili stvarni zločinci. Već naredne rečenice u tom smislu razrješavaju sve dileme o vrsti Mirosavljevićevog govora.

“S obzirom na to da se radi o teškim zločinima povremeno i po potrebi će se uključiti pojedini članovi Saveza za Srbiju, a izvan tih krugova biće konsultovani izvršioci istine i pravde – Vojislav Šešelj, Momčilo Krajišnik, Veselin Šljivančanin i ostali. Teret zločina nad istinom iziskuje da se povremeno konsultuju Srbi iz dijaspore na televiziji ‘Happy istina’ i daju svoje viđenje zločina, među kojima je general za izvršenje istine i pravde – Ratko Mladić”.

Humor ‘njuzovaca’ i Kesića

Posebna priča su članovi ekipe novinara Njuz neta i Zorana Kesića koje svakodnevno sa svog portala emituju “vijesti” koje uopšte nisu tačne, ali nisu ni fake news. Evo kako su reagovali, naprimjer, na uvođenje vanrednog stanja zbog virusa korona:

“U Srbiji je večeras proglašeno najsmešnije vanredno stanje na svetu, javljaju svetski mediji. Predsednik Vučić je na vanrednoj konferenciji za medije, suzdržavajući se od smeha, proglasio najsmešnije vanredno stanje na svetu zbog korona virusa koji je navodno opasan po zdravlje”.

Naravno, “njuzovci” su po vokaciji humoristi i satiričari, a ubojitost kritike postižu dodavanjem novih riječi u već postojeće, naročito one dirigovane informacije. Naravno koriste se sve greške i gafovi vlasti i opozicije, a prije svega Aleksandra Vučića o kojem na web-stranici imaju i posebnu rubriku. Naravno, najbitnija je žaoka, ali se i podsmjevanje podrazumijeva kao, naprimjer, u sljedećoj informaciji:

“Privatni univerzitet Megatrend, u skladu sa proglašenim vanrednim stanjem, doneo je odluku o online kupovini diploma, saopštio je danas vlasnik i rektor ovog univerziteta Mića Jovanović. Popularni Mića Megatrend je preporučio svim zainteresovanim građanima da iskoriste ovu opciju jer će do isteka vanredog stanja to biti jedini mogući način sticanja diplome ovog univerziteta”.

Sam rodonačelnik ovog “žanra” i njegov glavni protagonist na televiziji Zoran Kesić u popularnoj emisiji “24 minuta” koja se zbog nešto “slabije gledanosti” stalno seljaka sa jednog na drugi kanal, na kraju svake epizode na odjavnoj špici ispiše nešto slično poput onog u “Mućkama” – Only Fools and Horses – ali ne baš tako duhovito: “svrha ove emisije nije omalovažavanje niti vređanje bilo koga, već humor i zabava”.

Izvrnuti skečevi Draže Petrovića

Potpuno drugačiji stil u baratanju riječima, nikako manje uspješan, naprotiv, ima Dragoljub Draža Petrović, glavni i odgovorni urednik dnevnog lista Danas koji, osim “Žvake u pepeljari” u matičnom listu, ima i stalne rubrike na portalu Televizije N1 i još ponegdje. On svoje tekstove, po sopstvenom prizanju, piše kao skečeve, ali se prilikom čitanja njegovo “izvrtanje stvarnosti” kod publike doživljava kao humor i kozerija, ali i čista satira koja precizno detektuje i razotkriva sve društvene anomalije jasnije nego najanalitičkiji istraživački tekstovi.

Evo i primjera za Petrovićevo umijeće iz jednog od najnovijih njegovih tekstova “Smehotresna virusologija”:

“Još kada je gradonačelnik Beograda u vidu Siniše Malog preporučio građanima Obrenovca, 16. maja 2014, da ne napuštaju svoje kuće, iako već sutradan nisu ni mogli da napuste svoje kuće jerbo im je voda bila do nosa, primećeno je da srpska vlast ima istančan njuh za vanredne situacije. Ukratko rečeno: samo pratite njihove savete, radite sve suprotno od njihovih saveta i neće vam biti ništa”.

Petrović veoma uspješno, baš kao i Ćopić u izokrenutoj priči, u svojim tekstovima skoro redovno koristi i formu dijaloga, naravno izmišljenog, koji djeluje upečatljivije od stvarnih događaja.

“Ili recimo, ako predsednik Srbije na konferenciju za štampu povodom neke eventualne vanredne situacije dovede lekara koji preporuči ženama da organizuju invaziju na Milano radi šopinga, jerbo su tamo veliki popusti pošto imaju manjak turista zbog epidemija virusa, nikako ne idite za Milano, pošto će vam lično predsednik nekoliko dana kasnije u formi apela reći: ‘K'o Boga vas molim, ako ste bili u Milanu ili negde u Italiji recite nam to… Samo nam kažite da ste imali kontakte sa ljudima u Italiji’

‘Ali, vi ste nam preporučili da idemo u Milano?’, reći će žene koje su se upravo vratile iz Milana sa ogromnim kesama Benetona, Armanija i Manga.

‘Ja vam rek'o? Niko vam nikada nije rek'o da idete u Milano! Niko’, reći će predsednik, besan k'o ris.

‘Ali, ima snimak gde neki čovek stoji ispred vas i poziva nas žene da idemo u Milano u šoping’, kazaće one žene sa kesama.

‘Neki čovek koji stoji ispred mene?! Ma ajte, molim vas, pa ne mogu ja da odgovaram za nekog čoveka koji stoji ispred mene’, urlaće predsednik.

‘Ali vi se smejete dok on poziva žene da idu u šoping u Milano’, urlaće potom i one žene sa kesama, besne k'o ženka risa.

‘Pa ja se namerno smejem da bi žene znale da ne treba da idu u šoping u Milano. Jeste vi, bre, normalne da idete u šoping u Milano usred pandemije korone u Milanu’, urlaće predsednik…”

Kontravizija smješnija od korone

Da se najčešćem junaku Petrovićevih i “njuzovskih” priča Aleksandru Vučiću ne sviđa jezik na tragu Ćopićeve Izokrenute priče svjedoči i autor Lav Pajkić, sin Isidore Bjelice i Nebojše Pajkića, kojeg je Željko Mitrović doveo u Pink televiziju da emisijom “Kontravizija” kontrira Kesićevoj “24 minuta”.

Tu, osim usiljene prozivke opozicije i svih onih koji kritikuju vlast, pošteno govoreći i nema nekih autorskih dosega. Ili, kako bi to vidio Draža Petrović, “od korone je smešnija čak i emisija Lava Pajkića, koja uopšte nije smešna, ali ima zajednički imenitelj sa koronom po tome što se samo predsednik smeje kad je gleda. Nju i koronu”.

A onda poentira nedvosmislenim komentarom da je “u slučaju korone, važno redovno prati i savest i obraz”.

U Ćopićevo vrijeme nije bilo virusa sličnih koroni, ali je bilo nekih drugih. Izokrenutu priču završava ovako:

“Put raspali niz čiču dižući svojom širokom prašinom oblake opanaka. Od toga se uplašiše neka kola, pa u trku izvrnuše konje, a uzda ispusti kočijaša i bubnu ledinom o leđa. Događaj se uplaši od ovoga neobičnog čiče i opruži polje preko nogu jureći brže nego brdo preko zeca. Najzad, kad je bacio sebe ispred pogleda, od zuba mu zacvokota strah i glava mu se diže na kosi: iz obližnjeg vuka virila je krvoločna šuma!”

Da li bi danas moglo da se aludira ko bi mogao biti krvoločni vuk, a koga predstavlja čiča, kao i da li u njoj ima ičeg jeretičkog prosudite sami. Sumnje nema da spomenuti autori ne prijaju vlastima, baš kao što im nekad nije prijala ni Ćopićeva Jeretička priča.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera