Ćirilično pismo jedne podsjeća na prava, druge na stradanja

Sve do početka Domovinskog rata u školama diljem Hrvatske učila se i ćirilica kao jedno od pisama građana Hrvatske ali i kao jedno od pisama koje su Hrvati u povijesti koristili.

S ratom i ratnim događanjima, i svemu što je uslijedilo s time, ćirilica je stavljena po strani izuzev nekih sredina gdje pripadnici srpske nacionalnosti čine većinu ili u znatnoj mjeri sudjeluju u ukupnom broju stanovništva.

Različita praksa

Tako je danas ćirilica kao pismo uobičajena pojava u općinama poput Borova, Trpinje, Erduta…, odnosno, u svim onim općinama gdje su Srbi većina u Hrvatskoj. U tim općinama su i nazivi ulica ispisani dvojezično.

Trebao je to biti slučaj i u Vukovaru ali je postavljanje dvojezičnih natpisnih ploča na pročelja objekata gdje su smještene državne institucije početkom rujna 2013. godine izazvao razbijanje tih istih ploča, prosvjede, izlazak dijela građana na ulice kao i pripadnika interventne policije.

Od tada ćirilično pismo stalno je prisutno tu negdje i stalno se oko ćirilice vode svojevrsni sukobi i razmjenjuju teške riječi.

Upravo je Vukovar, gdje Srbi po posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, čine više od jedne trećine od ukupnog broja stanovnika grada, postao svojevrsni simbol borbe za i protiv ćirilice. Pri tome oni za se pozivaju na ustavno pravo i Zakona o pravima nacionalnih manjina, a oni protiv govore o stradanjima ne Srba tijekom Domovinskog rata i granatama koje su bile ispisane ćirilicom.

„Ćirilica je pismo Srba i ako živimo u Hrvatskoj. To je naša tradicija. Prema popisu stanovništva Srba u Vukovaru je više od 33 posto i samim tim ostvarujemo neka prava kada je riječ o korištenju jezika i pisma. Ne vidim ništa loše niti opasno u ćirilici. To je pismo kao i latinica te mislim kako svima poznavanje jednoga pisma više može samo pomoći i olakšati u životu. Uostalom ako svoja prava u Hrvatskoj mogu koristiti Talijani ili Mađari pa zašto onda ne bi mogli i Srbi“, kaže predsjednik vukovarskog SDSS-a Srđan Kolar govoreći o ćirilici kao jednom od „problema“ Hrvatske danas.

Podsjeća i kako je s ulaskom Bugarske u Europsku uniju ćirilica od 1. siječnja 2007. godine postala, uz latinicu i grčko pismo, treće službeno EU.

Granate ispisane ćirilicom

Kada zagovornici ćirilice u Hrvatskoj govore o ovome pismu podsjećaju i kako je ćirilica od 11. do 18. stoljeća bila jedno od pisama Hrvata od Slavonije, preko Istre pa sve do Dubrovnika. S ćirilicom su napisana i neka od najvažnijih djela tadašnje katoličke baštine. Od 16. pa sve do početka 20. stoljeća ćirilica je, uz latinicu, bila u administrativnoj upotrebi na području između Splita i Omiša.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Tijekom svoga postojanja Hrvati su koristili ćirilicu, latinicu i glagoljicu te su u srednjem vijeku jedini koristili tri pisma.

U isto vrijeme protivnici ovoga pisma redom ukazuju na to da su ćiriličnim pismom ispisane bile granate kojima su razarani hrvatski gradovi tijekom rata 90-ih godina prošloga stoljeća.

„Nemam ja ništa protiv ćirilice kao pisma, ali dovoljno je se vratiti samo malo u prošlost i vidjeti što je pod tim pismom napravljeno. Jednostavno, radi svega toga svi mi na ćirilicu kao pismo gledamo drugačije. Nemam ništa protiv da je građani koriste ali imamo protiv toga da ćirilicom budu ispisane ulice, natpisne ploče i slično. Sve te ratne rane su još uvijek svježe i nisu zarasle“, kaže predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Grada Vukovara Franjo Šoljić.

Jedan od onih koji je u rujnu 2013. godine razbijao dvojezične natpisne ploče u Vukovaru i govorio protiv uvođenja ćirilice u službenu upotrebu na području Vukovara je i Marijan Živković. On je na ramenima istomišljenika čekićem razbio dvojezičnu ploču na zgradi Policijske postaje Vukovar.

Šest godina kasnije, nakon višegodišnjeg suđenja i oslobađajuće presude, Živković kaže kako niti on nema ništa protiv ćirilice ali i da tome pismu nije mjesto u Vukovaru.

„Ćirilica mi je 1991. godine ubila dva sina. Kako onda da budem za ćirilicu iako protiv nje, kao pisma, nemam ništa protiv. Kod takvih stvari treba se voditi i osjećajima većinskog naroda kao i činjenicom da je na području grada još uvijek puno nestalih. Pitali su me više puta da li bih to ponovio i svaki put sam odgovorio da bih“, riječi su Marijana Živkovića.

Da se bolje razumijemo

Polovicom listopada, šest godina kasnije od razbijanja dvojezičnih ploča u Vukovaru, Srpsko narodno vijeće (SNV) krenulo je s kampanjom pod nazivom „Da se bolje razumijemo“. Prema riječima predsjednika SNV-a Borisa Miloševića cilj kampanje je skinuti stigmu sa ćirilice i poslati poruku da korištenje tog pisma u privatnoj ili javnoj upotrebi ne ugrožava nikoga u Hrvatskoj, a pogotovo ne većinski narod.

„Kampanja znači promociju ćirilice i ćiriličnog pisma u javnom prostoru, a s njome ćemo nastojati skinuti stigmu sa ćirilice i poslati poruku da njezino korištenje, bilo u privatnoj ili javnoj upotrebi, ne ugrožava nikoga, a pogotovo ne većinski narod. Ćirilica je kao pismo važan dio srpskog kulturnog identiteta, a jezična različitost jedan od temelja Europske unije, pa je svaka država članica EU-a dužna promovirati upotrebu manjinskog jezika i pisma“, rekao je Milošević.

Prvi potez kampanje bilo je tiskanje Statuta Grada Vukovara na ćirilici što je na sjednici Gradskoga vijeća Vukovara rezultiralo burnim reakcijama vijećnika. Naime, gradski vijećnik i predsjednik vukovarskog SDSS-a Srđan Kolar je tijekom rasprave darovao gradonačelniku Vukovara Ivanu Penavi gradski Statut na ćirilici.

Penava je burno reagirao i taj isti Statut bacio na pod, a kasnije ga i poderao. Taj čin Kolara vukovarski gradonačelnik je ocijenio provokacijom.

Kampanja je nastavljena postavljanjem oglasa kojim se u studenom pozivalo na zajedničko gledanje nogometa, odnosno utakmica Crvene zvezde i Dinama u nogometnoj Ligi prvaka. SNV je otišao i dalje pa se na posredan način uključio i u kampanju za predsjedničke izbore. U najvećim gradovima Hrvatske istaknuti su jumbo predizborni plakati s tri najveća favorita izbora (Kolinda Grabar Kitarović, Zoran Milanović i Miroslav Škoro). Na jumbo plakatima Kolinde Grabar Kitarović njen slogan „Predsjednica. Jer Hrvatska zna“, Zorana Milanovića  i slogan „Normalno, predsjednik s karakterom“’ i slogan Miroslava Škore „Sad il’ nikada“ napisani su na ćirilici uz logo SNV-a i slogan kampanje „Da se bolje razumijemo“.

Na ovaj način, htjeli to ili ne u SNV-u, ćirilica je postala jedna od nezaobilaznih tema predsjedničke kampanje.

Ćirilica kao dio izbora

„Kampanja odgovara na aktualni društveni trenutak, a to su trenutno predsjednički izbori. Nastojimo promovirati ćirilicu kao ravnopravno pismo i Srbe kao ravnopravne građane Republike Hrvatske. SNV ovom kampanjom nema želju izraziti podršku niti jednoj kandidatkinji ili kandidatu, niti preferira ikoga od njih, nego isključivo promovira ravnopravnost i ćirilicu kao stigmatizirano pismo“, rekao je Milošević.

Dodao je i kako je SNV-u, kao krovnoj organizaciji Srba u Hrvatskoj, u programu da štiti prava nacionalnih manjina. Podsjetio je kako je Hrvatska još 1997. godine ratificirala Europsku povelju o regionalnim i manjinskim jezicima i tada je dala izjavu u Strasbourgu izrijekom da će štititi, promovirati i poticati srpski jezik i ćirilično pismo.

„SNV bi mogao zapitati što je Hrvatska do sada napravila i je li imala kampanju da promovira ćirilicu. Objektivno, mi imamo problem provedbe zakona o manjinskom jeziku i pismu u pojedinim sredinama, ne samo u Vukovaru. Mi imamo taj problem, želimo skinuti stigmu s ćirilice i ne želimo da ćirilica bude samo simbol destrukcije”, istakao je Milošević.

Kako god jumbo plakati izazvali su brojne reakcije ne samo kandidata nego i brojnih drugih koji smatraju kako ovo nije u redu. Predsjednički kandidat Miroslav Škoro poručio je da će kada pobjedi na izborima SNV puno bolje razumjeti svoju ulogu u društvu. Takvu poruku su u SNV-u shvatili kao otvorenom prijetnjom. Uslijedile su i akcije pod velom noći tako sa je većina plakata išarana šovinističkim prijetnjama poput onih „Ubi Srbina“, „Milorada, neka, neka, ustaški te logor čeka“…

Interesantno je i kako su, iako je SDSS dio većine u hrvatskom saboru, izostale reakcije vladajućih, premijera, crkve… 

Izvor: Al Jazeera