Oglasi

Čime je nagradu za životno djelo zaslužila Grabar-Kitarović

Hrvatska predsjednica dobila je nagradu asocijacije Fulbright za 'najbolje liderstvo u vremenima neumoljive globalne krize'.
Fulbrightova nagrada za životno djelo dodjeluje se bivšim stipendistima čije su istaknute karijere i građanski i društveni doprinos pridonijeli širenju granica ljudske mudrosti, empatije i percepcije, navedeno je u obrazloženjuEPA

Američka asocijacija Fulbright dodijelila je nagradu za životno djelo hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović. U obrazloženju se navodi kako je njihova bivša stipendistica to priznanje zaslužila zbog „izuzetnog doprinosa kao liderica, diplomatkinja i javna dužnosnica“.

„Predsjednica Grabar-Kitarović utjelovljuje najbolje liderstvo u vremenima neumoljive globalne krize. Fulbrightova nagrada za životno djelo odaje počast bivšim stipendistima čije su istaknute karijere i građanski i društveni doprinos pridonijeli širenju granica ljudske mudrosti, empatije i percepcije. Dobitnici nagrade pokazuju uzornu posvećenost kreativnom liderstvu i liberalnom obrazovanju“, navedeno je u obrazloženju.

Nagrada će hrvatskoj predsjednici biti uručena na službenoj ceremoniji, koja će biti održana 26. listopada u Arlingtonu, savezna država Virginia.

Grabar-Kitarović je, komentirajući vijest, priznala kako je počašćena priznanjem i navela kako „radi na promicanju Fulbrightova programa i svega onoga što on podrazumijeva“. „Ono što je dobro oko tog programa jest jednom kad ste sudjelovali u njemu imate obvezu vratiti se u svoju matičnu državu i prenijeti to svoje stečeno znanje”, rekla je Grabar-Kitarović u intervjuu Hrvatskoj televiziji.

Umjesto da smiruje, ona uzburkava tenzije

Upravo je taj intervju ponovno uzburkao javnost, ne samo u Hrvatskoj, nego i u susjednoj Srbiji jer je izostala izravna osuda napada na pripadnike srpske manjine uz napomenu kako se „ne može svaki incident koji se dogodi između hrvatskih građana raznih nacionalnosti kvalificirati a priori kao etnički incident odnosno etnički motivirano nasilje“.

Čelnika srpske manjine Milorada Pupovca, koji je upozorio da je Hrvatska postala „faktor nestabilnosti u regiji“, prozvala je da daje „u najmanju ruku bezobrazne i vrlo neodgovorne izjave“ i iznosi neistine na račun vlastite države. Intervju je među analitičarima i političkim protivnicima ocijenjen kao dodatno raspirivanje, umjesto smirivanja tenzija, ali i nastavak davanja izjava koje prilično uzburkavaju ionako nemirno more odnosa u Hrvatskoj, ali i na cijelom Balkanu.

Ako se spomenuti intervju uzme kao ilustracija, a onda i podsjeti na brojne izjave o političkoj situaciji i navodnoj sigurnosnoj prijetnji koja dolazi iz Bosne i Hercegovine, pri tome ne ulazeći u motive Fulbrighta za dodjelu nagrade, ipak se postavlja pitanje je li hrvatska predsjednica doista zaslužila priznanje, kako je već obrazloženo, „za izvanredan doprinos kao liderica, diplomatkinja i dužnosnica“ i zato što „utjelovljuje najbolje vodstvo u vrijeme neumoljive globalne krize“?

„Ako sagledamo gospođu Grabar-Kitarović vrlo površno, iz daleke Amerike, onda je odgovor možda pozitivan. Ona je, kao predsjednica iz zemlje jugoistočne Europe s međunarodnom diplomatskom karijerom, savršeni kandidat. No, promatrajući je iz neposredne blizine, neizbježno je zapitati se – koji su, zapravo, rezultati njezinog prvog predsjedničkog mandata“, protupitanjem odgovara Tena Prelec, istraživačica na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka (LSE).

'Rutinski izaziva tenzije'

Podsjećajući i kako je Grabar-Kitarović „u vrlo diskutabilnom Hrvatskom tjedniku, koji je izabrala kao medij za objavu namjere da se kandidira na sljedećim predsjedničkim izborima, izjavila da je zasluga njezinog prvog mandata ta da je 'izvukla Hrvatsku iz regije'“, sugovornica Al Jazeere postavlja i dodatna pitanja: „Kako to protumačiti? Da su odnosi sa zemljama regije (od Slovenije, preko Bosne i Hercegovine do Srbije) sve napetiji? Ili pak to da je izbacila Titovu bistu iz svog ureda?“

Idealna samopotvrda

„Fulbright dodeljuje nagrade bivšim stipendistima, među kojima je i Kolinda Grabar-Kitarović, a budući da je predsednica jedne države, ona je, naravno, idealna samopotvrda za organizaciju čiji je cilj da privlači nove stipendiste“, kaže Dragana Pejović. Navodi i kako je „u kriterijumima izbora – globalni doprinos kao vođe, diplomate i javnog službenika, ali i u obrazloženju, iz koga je jasno da je poenta u tome da laureat 'ilustruje moć, uticaj i vrednosti'“. „Pri tome nije važno i koje vrednosti“, primjećuje.

Prelec navodi i kako Grabar-Kitarović „često mijenja pozicije zbog momentalnog političkog interesa, kao što je to bio slučaj s pozdravom 'za dom – spremni', što je sasvim suprotno lideru“.

„Netko tko rutinski izaziva tenzije sa susjednim državama nije diplomat. Netko kome sad već osuđeni kriminalac (Zdravko Mamić) organizira proslavu rođendana ne može dosljedno predstavljati državu. Ne vidim kako takva osoba može biti utjelovljenje najboljeg vodstva u vrijeme neumoljive krize, kao što ne mogu shvatiti kako njena karijera može pružati nadahnuće“, dodaje Prelec.

Ne pridavati poseban značaj

Osim objave vijesti, te pokojeg komentara koji je uslijedio, dodjela nagrade za životno djelo Kolindi Grabar-Kitarović prošla je prilično neprimjetno. U tom smislu, navedenoj vijesti ne bi pridavala poseban značaj Dragana Pejović, novinarka beogradskog NIN-a, ukazujući kako je riječ o „događaju organizatora, koji je od tolikog značaja za javnost da je mogao komotno da ostane u krugu porodice i prijatelja Grabar-Kitarović“.

Vrlo kritično gleda na političko djelovanje hrvatske predsjednice, ukazujući kako je „spolja gledano uspešna jedino u uzdrmavanju duhova prošlosti koji dovode do sve veće netrpeljivosti naroda“.

„To zasigurno najbolje osećaju preostali Srbi u Hrvatskoj, sve češće žrtve, između ostalog, i etnički motivisanih napada, koje se ona uspešno trudi da karakteriše drugačije. Svojim blagonaklonim odnosom prema fašističkom nasleđu NDH ona dovodi i do nepotrebnog nazadovanja svog naroda, prema kome susedi sve češće osećaju žaljenje zbog toga. Ipak, Srbe odavde i dalje uznemirava retorika puna asocijacija koje veličaju fašizam i osporavaju antifašizam“, kaže Pejović.

Osvrnula se Pejović i na nedavno obilježavanje 80. godišnjice početka Drugog svjetskog rata, održano u Poljskoj, kojem je prisustvovala i Grabar-Kitarović.

„I tamo je neistinom pokušala da relativizuje ulogu NDH, a tako i njene zločine nad Srbima. Zbog čega? Ako je uvek iznova za šaku glasova, onda je ona, čak i po Fulbright kriterijumima, daleko od 'vrednosti'. Civilizacijskih, mislim“, zaključuje Pejović.

Hvali se antifašizmom, a izbacila Tita

I mostarska aktivistica Amna Popovac je komentar počela podsjećanjem na obilježavanje godišnjice početka Drugog svjetskog rata, kada je Grabar-Kitarović izjavila da je hrvatski narod razmjerno broju stanovnika najviše pridonio antifašističkoj borbi u Europi.

„A svoj mandat je počela uklanjanjem biste lidera u antifašističkoj borbi, Josipa Broza Tita, koji je bio Hrvat“, podsjeća Popovac uz konstataciju kako je hrvatska predsjednica „usavršila javne nastupe i obraćanje ciljnoj populaciji – ima jednu priču za domaću, a drugu za stranu publiku“.

Pravi manje globalne štete od Trumpa

Amna Popovac ukazuje kako je „opće poznato da u svijetu ima jako malo žena u politici, a predsjednica neke države još manje“. „Gledajući Hrvatsku iz američke perspektive, ne čudi me da su neki pojedinci vidjeli Kolinda Grabar-Kitarović kao ženu koja pruža nadahnuće, služi kao uzor i ilustrira moć. Pogledajte samo njihovog predsjednika – Grabar-Kitarović bolje izgleda i pravi manje globalne štete. To što nama regionalno zadaje glavobolje, nije američka briga“, ukazuje. Nada se, kako kaže, da će „nagrada pomoći Kolindi Grabar-Kitarović da dodatno razvije međunarodnu karijeru i pruža inspiraciju nekome drugome – dovoljno daleko od ove regije da mu prestane nanositi štetu“.

Vraćajući priču na gostovanje Grabar-Kitarović na Hrvatskoj televiziji, uz napomenu kako je pritom „odbila direktno osuditi napade na građane Republike Hrvatske srpske nacionalnosti, koji su sve učestaliji posljednjih mjeseci“, Popovac primjećuje kako se pri tome hrvatska predsjednica „javnosti prezentirala kao kandidatkinja tvrde nacionalističke desnice, jer jako dobro zna ko su njeni glasači i gledatelji tog programa“.

„Trenutno se hrvatska javnost pita: koja je prava Kolinda – ona koja se hvali partizanima ili ona koja brani ustaše? Mislim da bi i Kolinda Grabar-Kitarović teško odgovorila na ovo pitanje. U svojim izjavama često pravi gafove i pobija svoje stare izjave novima, ali ne gubi iz vida svoj cilj. Ona želi još jedan mandat i sve će učiniti da ga dobije“, prognozira Popovac.

Paternalistički odnos prema BiH

Analizirajući cijelu priču iz poljske perspektive, dr. Tomasz Rawski, sociolog i balkanist s Instituta za sociologiju Sveučilišta u Varšavi, ukazuje kako „dodjela nagrade Kolindi Grabar-Kitarović nije iznenađujuća ako se uzme u obzir njezina politička aktivnost iz prošlosti, a prije svega višegodišnji napori za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji te aktivno djelovanje u glavnome tajništvu NATO-a“. Smatra i da je „integracija sa vojno-političkim strukturama Zapada njezin je ozbiljan doprinos sigurnosti i stabilnosti Hrvatske u regiji“.

„Međutim, aktivnosti Kolinde Grabar-Kitarović posljednjih godina bacaju veliku sjenu na prijašnja dostignuća, jer se njezina politika kao predsjednice Republike Hrvatske, nažalost, sve više temelji na slabljenju demokratskih vrijednosti u hrvatskom društvu te na poticanju političkih podjela u regiji“, konstatira Rawski.

U tom kontekstu ukazuje na dva konkretna primjera – jedan, koji se događa unutar Hrvatske i drugi, u odnosu prema susjedima, konkretno prema Bosni i Hercegovini.

„Grabar-Kitarović javno podupire historijski revizionizam usmjeren na simboličku rehabilitaciju ustaškog režima u Hrvatskoj, što rezultira sve češćim slučajevima izbijanja mržnje, pa čak i nasilja na etničkoj ili ideološkoj osnovi bilo prema javnim osobama (npr. povjesničar Hrvoje Klasić), bilo prema običnim stanovnicima. Druga je stvar paternalistički odnos prema Bosni i Hercegovini, gdje njezini populistički pokušaji pridobivanja naklonosti bosanskohercegovačkih Hrvata te neopravdano višestruko optuživanje bošnjačkih političkih elita za islamizam štete ne samo ionako slaboj unutarnjoj koheziji bosanskog društva, već i suradnji između Bosne i Hercegovine i Hrvatske“, objašnjava Rawski.

Stoga mu je, zaključno, „dodjela Fulbrightove nagrade Kolindi Grabar-Kitarović za 'životno djelo', odnosno cjelokupnu političku aktivnost, kontroverzna“. Nada se, u tom smislu, da se nagrada „neće u regiji shvatiti kao signal podrške Zapada sve oštrijoj političkoj liniji Republike Hrvatske“.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.