Čiju verziju “raznolikosti” slave Oscari

Lupita Nyong'o dobila je Oscara za najbolju žensku sporednu ulogu (AP)

Pišu: Khaled A. Beydoun i Priscilla Ocen

Hollywood je, po mnogo čemu, jedna zatvorena zajednica. Služi kao čuvar javnih priznanja za film i predstavljanje. Pa, ipak, čuvari holivudskih kapija su još, većinom, bijelci, muškarci i u poodmakloj dobi, dok je svijet koji ta industrija predstavlja sasvim suprotan.

Akademija filmske umjetnosti i nauka ne razlikuju se od trendova koji su rašireni u samom Hollywoodu. Glasači koji su odredili pobjednike na 86. dodjeli Oscara 2. marta služe kao pokazatelj homogenosti i prevlasti bijelaca u Hollywoodu.

Ljudi tamne puti oduvijek su na marginama u Hollywoodu. Priznanja za narative i filmove koji se kritički osvrću na živote i historije ljudi tamne puti stalno bivaju zanemarena. Oscari dodijeljeni Hattie McDaniel, Sidneyju Poitieru, Denzelu Washingtonu, Halle Berry i Jamieju Foxxu hvaljeni su kao trenuci rasnog napretka koji, navodno, naglašavaju kako ta industrija napreduje od rasnog isključivanja ka raznolikosti.

Pa, ipak, razotkrivanje značenja i motiva koji se kriju iza holivudske “raznolikosti” otkriva da politika čuvara holivudskih kapija, a ne napredak u rasnim odnosima, određuje koji će crni ljudi biti pušteni unutra, kao i oblik, ten i boju lica onih koji ostaju s druge strane tih kapija.

Unutar kapija

Ako se vozite od holivudskog pozorišta Dolby, u kojem se dodjeljuju Oscari, proći ćete kroz čitavu lepezu azijskih, latinočetvrti i četvrti u kojima žive crnci. Ipak, ideje koje se obično slave na mjestima poput pozorišta Dolby stvaraju zbunjujuću ili pogrešnu sliku života ljudi koji žive u tim zajednicama, često se oslanjajući na zastarjele stereotipe.

Devedeset četiri posto glasača su bijelci; 77 posto glasača čine muškarci. Crnci od 2012. godine sačinjavaju svega dva posto Akademije, dok su latinoglasači prisutni sa manje od dva posto. Menadžment Akademije čini 98 posto bijelaca. 

Šta i ko, tačno, stoji iza tog isključivanja? Postoji otprilike 5800 glasača članova Akademije filmske umjetnosti i nauka, i njihov identitet je tajan.

Međutim, njihovi demografski podaci pomažu objasniti rasnu isključenost u Hollywoodu, i što je još važnije, plitki brend “raznolikosti” koji su mnogi hvalili.

Devedeset četiri posto glasača su bijelci; 77 posto glasača čine muškarci. Crnci od 2012. godine sačinjavaju svega dva posto Akademije, dok su latinoglasači prisutni sa manje od dva posto. Menadžment Akademije čini 98 posto bijelaca. Druge zajednice ljudi tamne puti, uključujući Azijate, Arape i američke Indijance, nisu ni razmatrane u toj studiji.

U skladu sa preovladavajućom bijelom bojom kože, srednja starosna dob Akademije je 62 godine. Ukratko, stariji, bijeli muškarci prave filmove, određuju uloge i određuju koji od njih zaslužuju Oscara. Njihov rasni svjetonazor, zajedno sa njihovim političkim senzibilitetom, određuje raznolikost slika u boji koje upijamo kao publika, i koje oblikuju način na koji doživljavamo svakodnevnicu.

Uz mali broj izuzetaka, Oscarom su nagrađivani glumci tamne puti koji su igrali uloge koje potvrđuju rasne karikature i društvene stereotipe. Hattie McDaniel, prva Afroamerikanka koja je osvojila Oscara, dobila je tu nagradu za ulogu majke u filmu “Prohujalo s vihorom”. Komičarka Mo'Nique osvojila je nagradu za najbolju sporednu glumicu, a igrala je ulogu nasilne i nemarne majke u filmu “Dragocjena”, dok je Denzel Washington osvojio nagradu za najboljeg glavnog glumca za ulogu nepoštenog policajca iz Los Angelesa u filmu “Dan obuke”.

Ti likovi su ovjekovječili stereotipe koje su čuvari holivudskih kapija bili i više nego spremni njima dodijeliti, i da bi se odbranili od navoda o rasizmu, nagraditi ih Oscarom zarad potkrepljivanja ideje raznolikosti.

Čuvari holivudskih kapija ne dozvoljavaju ulazak nebijelcima da bi ispravili nepravdu prošle i sadašnje prakse isključivanja, već zbog ekonomske i političke koristi koju im donose glumci tamne puti.

Međutim, uloge koje predstavljaju crnu rasu drugačiju od rasnih stereotipa i kritiziraju diskriminaciju gotovo nikada ne budu nagrađene, a rijetko budu i nominirane. Nijedan film Spikea Leeja nije dobio Oscara, niti su nominirani filmovi koje su režirale žene tamne puti, poput Ave DuVernay. Štaviše, cijenjeni filmovi, poput Washingtonovog filma “Malcolm X”, ili filma Angele Bassett “Šta ljubav ima s tim” – zanemareni su. Ove godine je “Stanica Fruitvale”, film koji prikazuje stalnu rasnu nejednakost i nasilje s kojima su ljudi tamne puti suočeni, u potpunosti zanemaren.

Promocija bjelačkih interesa

Historija dodjele Oscara pokazuje da je napredak moguć samo u onoj mjeri u kojoj to odgovara interesima čuvara holivudskih kapija, a da se scene koje se prikazuju na ekranu i koje dobijaju nagrade također moraju slagati sa senzibilitetom bijelaca. Kao što kaže profesorica prava na Univerzitetu u Denveru Nancy Leong u naučnom radu “Rasni kapitalizam”, Hollywood – kao i većina američkih centara moći – profitira od “rasne raznolikosti”, koja koristi crne i smeđe glumce za promociju bjelačkih interesa ili svjetonazora.

Održavajući stav Vrhovnog suda po pitanju tzv. pozitivne diskriminacije u slučaju Grutter i Fisher, glumci tamne puti dobijaju uloge i Oscare da bi na taj način bili korisni filmskoj industriji koju većinskim dijelom sačinjavaju bijelci. U tim filmovima često se ponavlja narativ da se diskriminacija dešavala u dalekoj prošlosti i da je poražena uz pomoć hrabrih bijelaca. Čuvari holivudskih kapija ne dozvoljavaju ulazak nebijelcima da bi ispravili nepravdu prošle i sadašnje prakse isključivanja, već zbog ekonomske i političke koristi koju im donose glumci tamne puti.

Ta parazitska veza donosi milijarde dolara zarade na filmovima i promovira raznolikost u veoma maloj mjeri, ali nije pomogla talentiranim crnim i smeđim glumcima, kojih u Hollywoodu ima u izobilju, da dobiju važne uloge. Primjera radi, nagrada Oscar za crnog glumca obično ne biva dodijeljena za kompliciranu, kompleksnu ulogu. Te uloge obično tumače njihove bijele kolege.

Briljantno crna: Lupita Nyong'o i holivudski kolorizam

Uprkos tome, vidljive su zrake nade brojnih talentiranih žena i muškaraca tamne puti koji nastavljaju pričati svoje priče putem televizije i filma. Uistinu, niko nije bolje utjelovljenje te nade od nedavno Oscarom nagrađene Lupite Nyong'o. Ona je više od “crne glumice”, transformativna je figura koja se rijetko – ako ikad – pojavljuje na holivudskim ekranima i zahtijeva prvoklasnu pažnju na holivudskim crvenim tepisima.

Nyong'o se istakla u filmu Stevea McQueena, i prvi put u mainstream kinima otkrila užase kroz koje su prolazile robinje. Patsey, koju je igrala Nyong'o, nije glavna uloga, ali njena gluma ostala je u mislima mnogima od nas dugo nakon što smo izašli iz kina.

U Hollywoodu Nyong'oina crnoća, kako je ona elokventno izjavila, “predstavlja prepreku koju treba prevazići”, koja je odredila ili gurnula na margine karijere brojnih talentiranih izvođača prije nje.

Bez sumnje u njen talent, Nyong'o je utjelovljene crne žene koju Holywood ne samo da je stavio na margine, već je i ponizio. Za razliku od Halle Berry ili Beyonce, Nyong'oina crnoća ne može se pomutiti holivudskim endemskim kolorizmom, niti se može otupiti holivudskom produkcijom i isticanjem bjelačke ljepote.

Tokom većeg dijela svoje historije, Hollywood je kapije otvarao crnim ženama čija je estetika u skladu sa bjelačkim standardom. To stvara karakterističan oblik “različitosti”, obezvrjeđuje široku lepezu lijepog u našem društvu i, još podmuklije, šalje jasnu poruku da će sliku onoga što znači biti crn u mainstream kinima i na oskarovskim pozornicama oblikovati bijelci. U Hollywoodu Nyong'oina crnoća, kako je ona elokventno izjavila, “predstavlja prepreku koju treba prevazići”, koja je odredila ili gurnula na margine karijere brojnih talentiranih izvođača prije nje.

Njena ljepota, tijelo i crnoća uvreda su za strukturalni kolorizam i rasizam u Hollywoodu. Njena dominacija je, bez ijedne riječi, poslala jasnu poruku čuvarima kapija: O “raznolikosti” ne može jednoglasno odlučivati šačica bijelaca.

Je li osvajanje Oscara osnov za slavlje?

Nyong'o je uistinu zaslužila Oscara za najbolju sporednu glumicu. Predstavila je lik Patsey kao lik prožet dozom čovječnosti koja je bila uskraćena crnim muškarcima i ženama za vrijeme razarajućeg robovlasničkog sistema. Film “12 godina ropstva” i njen nastup u njemu podsjeća publiku na korijene savremene američke rasne nejednakosti i isključivanja. Njen lik, kao i brojni drugi u filmu, pokazuje osjetljivost i kompleksnost koja se može promijeniti kada ljudi tamne puti igraju glavnu ulogu u svojim pričama.

Ipak, njena nagrada je također i oštar podsjetnik na uzak spektar uloga za žene i muškarce tamne puti u Hollywoodu. Dovoljno je prisjetiti se tipa uloga koje su donijele nagradu za najbolju sporednu glumicu Afroamerikankama. Tri od šest nagrada dodijeljenih afroameričkim glumicama u toj kategoriji bile su uloge sluškinja ili robinja. Ta statistika pokazuje veliki izazov s kojima su suočene crne žene i muškarci tamne puti kada pokušavaju unijeti nijansu kompleksnosti i čovječnosti u uloge koje su obično ograničene zbog nemaštovitosti.

Nyong'o je u svom govoru povodom nagrade rekla da su “vaši snovi su važni, bez obzira na to odakle ste”. Njena pobjeda je potvrdila značaj marginaliziranih snova i možemo se samo nadati da će i podstaknuti napore za suprotstavljanje čuvarima holivudskih kapija koji ulazak dopuštaju samo onima čiji su snovi u skladu sa njihovim vrijednostima.

 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera