Ćevap bez somuna nema smisla ni u Torontu

Zukanovići u Somun Superstar: Sve dok ima brašna i drva, somuni se mogu praviti bilo gdje (Ustupljeno Al Jazeeri)

Kažu ljudi kako sve treba probati, ali isto i tako vele da ono što je dokazano dobro – ne treba mijenjati.

Takvog su mišljenja bili i Sanja Topić Zukanović i njen muž Alen Zukanović koji su u kanadskoj metropoli Torontu i njenom širokom dijapazonu međunarodne kuhinje dodali i jedan segment Bosne i Hercegovine – tačnije sarajevski somun.

Najveći argument za to bio je – ima odličnih ćevapa, a nema somuna što nikako ne može biti…

U ulici Kingston, nedaleko od obale jezera Ontario, nalazi se Somun Superstar, restoran koji nudi tradicionalno pecivo iz Bosne i Hercegovine sa kojim se mogu naći ćevapi, neke druge mesne ili vegetarijanske varijante, pa i slastice…

Mušterije mogu pratiti cijeli proces proizvodnje jer se peć nalazi u središtu radnje [Ustupljeno Al Jazeeri]

Na profilu restorana na Facebooku i na drugim društvenim mrežama ne manjka preporuka, pohvala, a mnogi gurmanski mediji su prenijeli pohvalne priče o poslu porodice Zukanović.

Otvorena krušna peć svima pokazuje kako teče proces pečenja somuna, na što su posebno ponosni.

Brašno i drva

U razgovoru za Al Jazeeru, Topić Zukanović govori kako je ideja o proizvodnji i ponudi somuna u Torontu „došla prirodno“, te kako je nekoliko faktora imalo ulogu u odlučivanju.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

„Naravno, ljubav prema rodnom zavičaju i svemu lepom što tamošnje područje nudi. Recimo somuni –  koji su jedinstveni za Sarajevo ili barem za moja romantična sećanja o Sarajevu“, ističe ona za naš portal.

„Takođe, u gradu, ovde u Torontu, se mogu pojesti jako dobri ćevapi, ali ne i somun. Što stvarno nema smisla! Jer sve dok ima brašna i drva, mogu da se prave bilo gde.“

Naša sagovornica nastavlja kako je ova godina donijela mnogo promjena, naročito kada je riječ o njihovim kćerkama.

Naša sagovornica kaže kako je ova godina donijela mnogo promjena, naročito kada je riječ o njihovim kćerkama [Ustupljeno Al Jazeeri]

„Pasha je završila srednju školu i počela da studira. Mila je takođe završila ‘primary school’ i počela ‘middle school’. Izgledalo je kao i dobro doba da se Alen i ja upustimo u neku novu avanturu. Kroz rad u grafičkom studiju smo uvek radili na izgledu i priči nekih interesantnih firmi“, ističe i nastavlja:

„Odlučili smo da je doba da i mi predstavimo našu životnu priču. A somun je bio logičan kandidat!“

Jako malo smeća

Na pitanje kako su stanovnici Toronta reagirali na kulinarski novitet kanadske mape hrane, Topić Zukanović odgovara:

„Naši dragi sugrađani su uglavnom veoma otvorenih pogleda, bez predrasuda, znatiželjni za nove stvari. Interesovanje je veliko, delimično što se somuni peku po prvi put u gradu, barem da mi znamo, ali mislim da je i sam concept naše radnje zaslužan za popularnost.“

Objašnjava kako je u samom središtu radnje pećnica i stolovi za rad koji su samo ograđeni staklom.

„Tako kupci mogu da vide čitav proces pravljenja somuna: od loženja vatre, mešanja testa, oblikovanja, do šaranja i pečenja. Sama činjenica da možeš da vidiš kako se priprema i ko pravi tvoju hranu ima posebnu vrednost u svetu gde prehrambene namirnice prelaze mora i okeane da bi stigle do trpeza.“

Alen ponosno pokazuje kako njihov restoran pravi jako malo smeća na kraju radnog dana [Ustupljeno Al Jazeeri]

Bitno je istaći kako je Somun Superstar jedan od prvih restorana u gradu koji pravi jako malu količinu smeća u jednom danu, tek jednu omanju kesu. Sve ostalo završi u kompostu u Ontariju i mali dio u reciklaži.

Krivudavi put do Kanade

Topić Zukanović kaže kako je njen i mužev put od Sarajeva do Toronta bio dosta krivudav…

„Sredinom devedesetih smo živeli godinu dana u Budimpešti. Pošto nismo mogli da savladamo mađarski jezik u tako kratkom vremenu, odlučili smo da se selimo. Aplicirali smo za Švedsku, Australiju i Kanadu, a u Kanadi smo završili zato što je kanadska ambasada bila najbrža i u roku od mesec dana nam sredila svu dokumentaciju za useljenje.“

Alen dodaje kako su prvih 12 godina proveli u Winnipegu „gdje smo se odmah osjećali kao kod kuće jer je dosta sličan Sarajevu, što se tiče veličine grada i neprijatne klime“.

„Winnipeg nam je pogotovo prijao zato što je, kao i Sarajevo, poprilično geografski izolovan tako da postoji jako razvijena lokalna scena umjetnosti i kulture, sa izraženom osobenošću. Zima je tako duga i surova da raja ima vremena da sjedi kući i stvara—samo poslušajte punk band Propaghandhi, pogledajte radove od Marcela Dzame ili pogledajte neki od Guy Maddinovih filmova i sve će vam biti jasno. Mi smo se tom istom kreativnom energijom napajali i pokrenuli Inkubator studio, sarađujući sa klijentima iz New Yorka, Londona, Berlina, Tokija…“

On navodi kako je karijeru grafičkog dizajnera započeo u ratnom Sarajevu radeći sa Lejlom Hodžić u Obala Art Centru.

„Tamo smo radili na vrhunskim projektima, izložbama i koncertima. Dakle, i u najtežim okolnostima kad bukvalno ne postoje prilike da se bilo šta napravi, treba nastaviti raditi i stvarati, pogotovo tada. Kada smo Sanja i ja došli u Kanadu, taj isti princip smo primijenili i radili non-stop, učeći i gradeći temelje za budućnost, koja evo sad uključuje i Somun Superstar, gdje opet ulažemo 10-12 sati rada svaki dan. Možda zvuči naivno, ali naše iskustvo je pokazalo da stalno treba predano raditi i stvarati maksimalnim kapacitetom, a poslovne prilike se onda same stvore.“

Spust niz bob-stazu

I prije toga je našu sagovornicu put vodio na razne strane Balkana.

„Ja sam se rodila u Beogradu, kao dete živela u Igalu, Kuli, Subotici, Trebinju i Sarajevu. Alena sam upoznala na arhitekturi u Sarajevu, a skupa smo živeli u Budimpešti, Winnipegu i Torontu.

Inače, svugde sam se osećala i osećam kao kod kuće“, govori nam i nastavlja:

„Arhitektura je bila kratkog daha zbog početka rata, tako da sam se prebacila na grafički dizajn u Winnipegu. Ja sam takođe jedna strasna mama, ćerkicama Pashi i Mili. A i ponosna ćerka, Hanifi i Miodragu. Moram da se pohvalim da je tata koji je inače građevinski inžinjer, u svojim sedamdesetim, počeo da piše poeziju i priče pre dve godine… da bi ove jeseni izdao svoju prvu knjigu ‘Pas koji je hvatao zjale’. Lepo je videti da nikada nije kasno prihvatiti se stvari koje voliš i koje te interesuju.“

Sa druge strane, Alen je sa sarajevskog Koševskog brda i ne krije kako uživa kad se vrati u rodni grad.

“Porodica i posao uvijek dolaze prvo, a kad god uhvatim priliku bavim se brdskim biciklizmom. Svaki put kad dođem u Sarajevo povežem se sa Emirom i MTB.ba ekipom pa se biciklima popnemo na Trebević. Sa sigurnošću mogu reći da je Trebević vrhunska biciklistička staza sa toliko karaktera, kakve nema nigdje na svijetu—za nekoliko sati se krene se iz urbanog centra grada, prođe kroz pregrađa, zatim seoski ambijent sa konjima i livadama, pa šume i priroda na 1,600 metara nadmorske visine, da bi se na kraju stiglo u samo srce grada, gdje se nakon vožnje može napiti vode ispred Begove džamije. Ne može bolje, a o spustu niz bob stazu da ne govorim…”

Česti upiti o šansama u Kanadi

Sarajevo je Topić Zukanović napustila kao student, a mnogi koji su sada dio bh. univerziteta ili maštaju o odlasku iz Bosne i Hercegovine ili već to pripremaju.

„Ja sam napustila Sarajevo kao student i nemam radno iskustvo u Sarajevu. U Kanadi su nam sva vrata bila otvorena: Po dolasku odlučili smo da paralelno studiramo i radimo. Da bi nakon studija grafičkog dizajna još iste godine otvorili sopstveni design studio Inkubator.“

„A 20 godina kasnije i pekaru Somun Superstar. Kanada nam je definitivno pružila dobru osnovu za učenje jezika, uklapanje u društvo i mogućnost zaposlenja, ali verujem da bi Alen i ja bili dobar i uspešan tim i da živimo u Sarajevu“, kaže nam Topić Zukanović.

Ideja o proizvodnji i ponudi somuna u Torontu Zukanovićima je „došla prirodno“ [Ustupljeno Al Jazeeri]

Poštivanje osnovnih prava

Pitali smo je šta misli da BiH treba uraditi kako bi unaprijedila životne, poslovne, sigurnosne prilike za mlade.

„Kada tako direktno pitate, daću vam direktan odgovor. Treba da se radi na poštovanju fundamentalnih ljudskih prava. Naravno da to je to težak zadatak, jer čak i ovdje u Kanadi još uvijek postoje ozbiljne predrasude i neravnopravnosti polne, rasne, društvene… prirode, ali bitno je raditi na njima, pa će se, valjda, ekonomske i sigurnosne prilike razrešiti. Nedavno sam videla da je Pride parada u Sarajevu super protekla i to mi je delovalo kao pomak u pravom smeru.“

Uz opasku da postavljamo teška pitanja o teškoj temi (o odlasku mladih), te kako smo skrenuli sa priče o somunima, sagovornica je ipak ponudila kratak, a prilično direktan odgovor na ključno pitanje: zašto mladi odlaze iz BiH?

„Ima progresa, ljudi se trude, ali sve se presporo dešava. Ljudski je i lakše je ostaviti probleme iza sebe“, zaključila je Topić Zukanović, dama koja je sa svojom jačom polovinom dovela somun u Toronto i oduševila ljubitelje kulinarskih noviteta i tradicije.

Izvor: Al Jazeera