Oglasi

Četrdeset godina od povratka Khomeinija i Iranske revolucije

Prije 40 godina desio se ključni trenutak u uspjehu revolucije, koji je otvorio put da Iran preinači svoju regionalnu ulogu i saveze.
Ajatolah Ruhollah Khomeini vratio se kući nakon što je 14 godina proveo u egzilu u TurskojAFP

Piše: Ted Regencia

U maglovito jutro u četvrtak, 1. februara 1979., čarter let Air Francea iz Pariza dotaknuo je tlo Međunarodnog aerodroma Mehrabad blizu Teherana, noseći najpoštovaniju duhovnu ličnost Irana.

Ajatolah Ruhollah Khomeini, otvoreni kritičar iranskog vladara Mohammada Reze Shaha Pahlavija, vraćao se kući nakon što je 14 godina proveo u egzilu u Turskoj, Iraku i Francuskoj.

Prije slijetanja, avion je kružio nisko, navodno da se uvjeri da nema tenkova koji blokiraju pistu.

Khomeinijev povratak prije 40 godina bio je ključan za uspjeh Iranske revolucije. U konačnici je doveo do uspostavljanja Islamske Republike i uspona ovog klerika na poziciju vrhovnog vođe. Također je otvorio put za Iran da preinači svoju ulogu na Bliskom istoku i promijeni svoje veze sa Zapadom – geopolitički potres koji i dalje odjekuje širom svijeta do danas.

Noseći prepoznatljivu crnu odoru i turban, ovaj 78-godišnji klerik polako je izašao iz aviona držeći se za pilota desnom rukom. Njegov sin Ahmad, slijedio ga je.

Video snimci ovog događaja prikazali su pristalice i medije u pometnji dok su čekali da ga pozdrave na pisti. Obezbjeđenje ga je brzo uvelo u parkirani Mercedes, dok su se borili da kontrolišu komešanje.

Usred euforije i povika „Bog je velik!“, Khomeini je bio smiren, bezizražajnog lica. Povremeno je milovao srebrnu bradu i podizao ruku u znak pozdrava. Kada ga je kasnije američki novinar pitao kako se osjećao u vezi svog povratka, on je odgovorio: „Hichi (Ništa)“.

Ulice su bile ispunjenje dobronamjernicima, a Khomeini je kasnije helikopterom prevezen do obližnjeg groblja da oda počast ubijenim demonstrantima revolucije i da se obrati javnosti.

Reporteri kažu da se između pet i deset miliona ljudi pojavilo za njegov dolazak, koji je uslijedio nekoliko dana nakon što je šah sišao s trona. On je pobjegao iz svoje sada uzburkane države, ostavivši američko-iranski savez u rasulu. Ova revolucija će okončati 2500 godina staro Perzijsko carstvo.

„Bila je to prekretnica u modernoj iranskoj historiji“, kaže Mohamad Marandi, stručnjak za iransko-američke odnose na Teheranskom univerzitetu, o Khomeinijevom dolasku.

Marandi kaže da je uspon Khomeinija i Islamske Republike potresao konvencionalnu političku mudrost. Tada se mislilo da samo kapitalizam ili komunizam mogu cvjetati i da su ove odluke donošene samo u glavnim gradovima SAD-a, Rusije ili Velike Britanije, tri svjetske sile u to vrijeme.

„Prvi put, Iran je postao nezavisan od stranih sila i vratio je svoj suverenitet nakon više od stoljeća“, rekao je on Al Jazeeri.

Reakcija Washingtona

Američka reakcija na promjenu političkog tla u Iranu dovela je do konačnog napuknuća među nekada najbližim saveznicima na Bliskom istoku, prema Marandiju.

Umjesto da angažuje Khomeinija, kaže on, Washington je počeo raditi da ga potkopa „pokušavajući“ da pokrene kontrarevoluciju, podržavajući iračku invaziju i jačavši savez sa iranskim regionalnim rivalom, Saudijskom Arabijom.

„Bez sumnje, da [je] SAD odgovorio drugačije, imali bismo odnose sa SAD-om danas“, rekao je Marandi.

„Problem sa SAD-om je što nije uspio i nije spreman prihvatiti države i narode koji potvrđuju svoj suverenitet.“

Mehdi Khalaji, viši saradnik na Vašingtonskom institutu za bliskoistočnu politiku i šiitski teolog, istakao je da se svećenstvo predvođeno Homeinijem već opiralo sa SAD-om u ranim, ključnim fazama revolucije.

„Antiamerikanizam je postao revolucionarna potreba“, rekao je Khalaji, objašnjavajući da je bila borba za moć između svećenstva i marksističkih frakcija unutar pokreta u to vrijeme.

„Svećenstvo nije više inherentno antizapadnjačko. Antizapadnjačkim ih je činilo nadmetanje sa marksističkim revolucionarima. Kako bi preuzeli vlast i spriječili marksiste od uspostavljanja vlade, trebali su postati antizapadnjački“, objasnio je Khalaji, islamski učenjak iz grada Qoma, važnog centra za vjerske studije u Iranu.

Ali on je također krivio „veoma siromašnu“ američku obavještajnu službu jer nije predvidjela i efikasno odgovorila na događaje u Iranu, i američko „neznanje“ o kapacitatu svećenstva da mobilizira društvo protiv šaha.

„Bila je to slijepa tačka za američku obavještajnu službu.“

Khalaji, koji je bio dijete tokom revolucije, rekao je Al Jazeeri da se još sjeća dana kada se Khomeini vratio iz egzila, prisjećajući se velikog broja ljudi koji su ispunili teheranske ulice.

„Bilo je izuzetno. Ne mislim da će se ponoviti.“

Mjesec dana kasnije, Khomeini se sreo sa Khalajijevim ocem, bliskim prijateljem koji je također bio „revolucionar“.

„Zato što sam bio dijete, on je bio iznimno ljubazan. Postavio me da sjedim do njega dok smo ručali. Kada je bio s djecom, bio je potpuno druga osoba. Ne biste vidjeli to odlučno, ozbiljno lice na njemu“, prisjeća se Khalaji.

Budućnost iransko-američkih veza

Četiri decenije nakon Khomeinijevog povratka i revolucije, Khalaji kaže da „nije veoma optimističan“ o budućnosti američko-iranskih odnosa usred trenutnog ćorsokaka.

Sharmine Narwani, politička komentatorica za Iran se složila, rekavši da dok iranska mlađa generacija nema visoko mišljenje o Khomeinijevom naslijeđu, „oni su veoma svjesni iranskog otpora američkoj hegemoniji“, i „ekstremno agresivnih američkih sankcija“.

Nakon odluke američkog predsjednika Donalda Trumpa da ponovo nametne ekonomske mjere protiv Irana prošle godine, njegova administracija je pojačala napore da se suoči sa onim što naziva „nepovoljnim utjecajem“ Teherana na Bliskom istoku.

U odgovoru na to, Khomeinijev nasljednik vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei, obećao je da će se oduprijeti SAD-u, odbijajući bilo kakve pokušaje da pregovara. Iranska vojska je također upozorila: „Neprijatelj...neka bolje razmisli dvaput prije nego što napadne Iran“.

Ali u nekom trenutku, SAD bi trebao „tražiti diplomatske avenije da izađe iz nepobjedive konfrontacije sa Iranom“, kaže Narwani.

„Mislim da SAD nije u poziciji da pokreće rat protiv Irana.“

Seyed Hossein Mousavian, penzinosani iranski diplomata i sada stručnjak za Bliski istok na Univerzitetu Princeton, rekao je da bi, umjesto što intenzivira svoja nastojanja da potkopa Iran, Trump trebao naučiti iz „propale“ američke politike u proteklih 40 godina.

„Ponovo bi propala“, predvidio je on, rekavši da bi samo diplomatija funkcionisala zasnovana na principima „uzajamnog poštovanja, nemiješanja i uzajamnih interesa“.

Mousavian je rekao da ne vjeruje da Trump lično traži oružani sukob sa Iranom, ali njegovi vrhovni savjetnici za politiku, kao i Izrael i Saudijska Arabija, „pokušavaju ga uvući u takvu zamku“.

Krajem 1978, Mousaviana je samo semestar dijelio od tog da postane inženjer na Državnom univerzitetu Sacramento u Kaliforniji, kada se vratio u Iran na pauzu. Samo nekoliko sedmica kasnije, i Khomeini je došao kući.

„Niko nije mogao zamisliti da bi on [Khomeini] bio u stanju dovesti do promjene režima, uz podršku naroda, tako brzo i uspješno, nekoliko dana nakon njegovog dolaska“, rekao je on.

Mousavian je ostao kući i završio studije, postavši diplomata u godinama koje su uslijedile, prije nego što je poslat u zatvor na osnovu optužnice za špijunažu tokom administracije Mahmouda Ahmadinejada, koji je postao predsjednik 2005.

On je kasnije oslobođen na sudu, nakon čega se Mousavian odlučio povući i potom se vratio u SAD 2009, „30 godina nakon jedne semestralne pauze“.

Khomeini je preminuo 1989. u Teheranu, 10 godina nakon povratka kući i rođenja Islamske Republike.

Izvor: Al Jazeera 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.