Černobil: Opasnost vlada i nakon 30 godina

Sutra je 30. godišnjica nuklearne nesreće u Černobilu, no ukupne razmjere te katastrofe još nisu poznate. Oko same nuklearke područje je i dalje izrazito kontaminirano. Takozvana Zona isključenja zahvata pojas od 30 kilometara, u Ukrajini i Bjelorusiji. Naša ekipa obišla je ukrajinski dio Zone u kojem se nalaze i nuklearka i napušteni grad Pripjat.

Reaktor 4 nuklearke u Černobilu uskoro bi trebao dobiti novi štit. Umjesto dotrajalog betonskog sarkofaga prekrit će ga željezno-gumeni. Najveća pokretna konstrukcija na svijetu teška je 30 hiljada tona. Vrijedna je milijardu i po eura. Kako je prijetnja globalna, takva je i investicija, projekat plaća 40 zemalja, a radi hiljadu radnika.

„Primarna zadaća je zaštita radnika. Ne želimo ponoviti situaciju iz 1986. kada su likvidatori, čistači, bili izloženi“, rekla je Julija Marušić iz Međunarodnog odjela nuklearke Černobil.

Radovi već prilično kasne, a betonski sarkofag prijeti popuštanjem. S tim na umu u nuklearki radi 2.500 ljudi, na održavanju. Malo bi ko rekao o kako se opasnom mjestu radi. U krugu nuklearke postoji čak i ribnjak, ali izlov je strogo zabranjen jer su ribe kontaminirane.

Biljni i životinjski svijet u Zoni se oporavio. Ali, zvuk Gaigerovog brojila upozorava ljude da se dugo ne zadržavaju. Taj nivo radijacije gotovo je sto puta veći od preporučene. Zato je 50.000 ljudi prije 30 godina moralo zauvijek napustiti grad Pripjat.

Avenije su zarasle, a zgrade zjape prazne. Blijedi podsjetnici na ono što je trebao biti sjaj Sovjetskog saveza. Vlasti su prije nekoliko godina dozvolile ulaz posjetiocima.

„Veoma je zanimljivo sve vidjeti jer ova cijela katastrofa je globalna. Posebno je bila opasna za Evropu, ne samo Ukrajinu ili tadašnji Sovjetski savez“, kazao je Luis, posjetitelj iz Španije.

Obilazak je moguć isključivo uz pratnju ovlaštenih vodiča. Posvuda su potencijalno opasne radioaktivne tačke.

„Gaigerovi brojači znaju poludjeti. Sada je izmjereno gotovo 12 mikrosiverta po satu. Kad tako nešto vidite najbolje se odmaknuti što prije. Samo koji korak dalje, vrijednost se vraća na 1,2 i slično. To je uobičajen nivo radijacije u Zoni“, rekao je vodič Nikolai Fomin.

Ukupna dnevna izloženost radijaciji u Zoni, tvrde vodiči, nije veća od one na prekookeanskom letu. Bitno je držati se podalje od opasnih tačaka. Što nije uvijek moguće jer je kontaminirana i prašina. Zato je pri izlazu iz grada obavezna provjera radijacije.

Umrlo 4.000 ljudi

Gradić Černobil, druga je priča. Tamo po pola mjeseca borave radnici. Za njih je otvorena bolnica, sportska dvorana, trgovine. Nije preporučljivo bilo šta dirati niti jesti i piti na otvorenome.

Urod iz Zone zabranjeno je konzumirati, ali ne pridržavaju se svi tih pravila.

Seljani hvale dobrim zdravljem u svojim kasnim 70-im ili 80-im godinama. Sela nisu htjeli napustiti, a zemlju obrađuju i hrane se vlastitim uzgojem.

„Rekli su nam da spadamo u Zonu isključenja od 30 kilometara, ali ako se toliko želimo vratiti, da možemo – što smo i uradili, već nakon godinu dana“, kazala je Marija, mještanka sela Kupovate.

Žive, kažu, duže od onih što se nisu vraćali. Ali i ta sela izumiru jer je ulaz za mlađe od 18 godina zabranjen.

Černobilska priča ima tragične posljedice. Službeno je 4.000 ljudi umrlo zbog radijacije, a krajnji broj žrtava nemoguće je utvrditi.

Zdravstvene posljedice, predviđaju stručnjaci, bit će poznate tek u trećim ili četvrtim naraštajima. Opasnost nije okončana, zato i postoji Zona isključenja, u prosjeku 30 kilometara oko neaktivne, ali i dalje problematične nuklearke.

“Unatoč svemu što se poduzelo i poduzima u černobilskoj zoni još dugo neće biti dozvoljen život ljudima. Procjene govore kako će za to trebati pričekati, a podatak je zastrašujući, više od 20.000 godina“, javlja reporter Al Jazeere Ivan Pavković.

Izvor: Al Jazeera