Cenzura u dobroj vjeri

Piše: Josip Antić

U Hrvatskoj ima sve manje kruha (metaforički u smislu posla i bukvalno u smislu hrane), ali joj zato ne nedostaje spektakla. Pogotovo pravosudnih. Najnoviji takav primjer iz hrama boginje Justicije stigao je u utorak iz sudnice Zorke Čačić Zagrajski, sutkinje Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

Dotičnoj se posrećilo da tog dana ugosti  Milana Bandića, zagrebačkog gradonačelnika trenutačno s boravištem u Remetincu i Zorana Milanovića, predvodnika Vlade s Markova trga. 

Bandić, koji ove jeseni medijsku pažnju privlači kao prvi pritvorenik u koruptivnoj aferi  ”Agram”, ovaj put se okušao u nešto lakšoj roli – pojavio se kao tužitelj.

Tuži HTV i to zato jer je u prvom krugu lokalnih izbora u svibnju 2013. objavilo izjavu Zorana Milanovića u kojoj ovaj Bandića povezuje s korupcijom i klijentelizmom, što je kod gradonačelnika prouzročilo „intenzivne duševne boli”.

Bandić zbog toga od HTV-a potražuje 120.000 kuna, a javnoj televiziji zamjera što se nijednim komentarom nije ogradila od Milanovićevih “sramotnih izjava” što, kako tvrdi, pokazuje da se slažu s iznesenim mišljenjem.

Iz Remetinca na sud

Milanović se na sudu ovaj put pojavio kao svjedok. Nakon što mu je puštena snimka, za Bandića spornog, HTV-ova uratka, morao je potvrditi njegovu autentičnost, odnosno da je rekao ono što se na snimci čuje kao njegov glas. A čuje se ovo:

„Kad sam rekao da je to klijentelistička družina, da Zagreb treba očistiti od korupcije – to sam mislio i to mislim i dalje. Da ću se s tim solidarizirati i da ću tome pljeskati, neću. To je klijentelizam, to je korupcija. U okviru svojih ovlasti ću o tome govoriti, jer o tome nešto znam”, rekao je i potvrdio da je rekao Zoran Milanović (autor teksta se do pojave afere Agram najoštrije ograđuje od izjave), a potom uz rafalnu paljbu fotoaparata i bljesak reflektora napustio zgradu suda.

Zbog prenošenja Milanovićevih izjava ranije je donijeta nepravomoćna presuda protiv RTL-a koji Bandiću mora platiti 50.000 kuna sa zateznom kamatom na ime naknade štete prema Zakonu o medijima.

Milanović je u tom postupku trebao svjedočiti još početkom rujna kada je nedolazak ispričao službenom spriječenošću, na što ga je sutkinja, pod prijetnjom novčane kazne od 2.000 kuna, pozvala da premijerske obveze uskladi sa sudskim.

Svoje gradonačelničke obveze na isti način u međuvremenu je morao uskladiti i Bandić. Budući da je uhićen i zadržan u istražnom zatvoru, on je na sud, na vlastiti zahtjev, dovezen iz Remetinca u pratnji trojice pravosudnih policajaca.

U sudnici je Bandić ponovio da ga je Milanović izvrijeđao. Rekao je i da ne zna je li slučajnost što je dva tjedna prije ove rasprave uhićen. Kao i to da ga je Milanovićeva izjava toliko uvrijedila da je „bio rastresen te je šest-sedam mjeseci pio sedative jer nije mogao spavati“.

Sutkinja Zorka Čačić Zagrajski zabranila je odgovor na pitanje Bandićeva odvjetnika Krešimira Krsnika odakle premijeru saznanja da je zagrebački gradonačelnik povezan s korupcijom i klijentelizmom.

Inače, Bandić je zbog spomenute izjave Milanovića tužio i osobno i za duševne boli traži 300.000 kuna. (U međuvremenu, ta je tužba prekinuta zbog istrage protiv Bandića u aferi ‘Agram’).

Tog dana sutkinja je čula i mišljenje odvjetnika HTV-a Emila Havkića. Po njemu, HTV  je “u dobroj vjeri prenio uživo intervju s premijerom” pa stoga ne postoji odgovornost za objavu spornih informacija. Odvjetnik je tvrdio da bi bilo kakvo ograđivanje od izjava političara bilo protivno slobodi medija i praksi Europskog suda za ljudska prava jer se medije tako uvlači u političke odnose između različitih političkih opcija i stavova.

No, zbog spomenutih izjava Bandić nije tužio samo HTV, nego i neke druge medije i novinare koji su prenijeli premijerovu izjavu – a nisu se ogradili.

“Ono što kaže premijer gradonačelniku glavnog grada je javni interes i sve što je rekao treba citirati, a eventualna odgovornost može biti na premijeru da to dokaže ili ne, ali ne na mediju”, ustvrdio je Duka upitan za komentar nepravomoćne presude. 

Zbog prenošenja Milanovićevih izjava ranije je donijeta nepravomoćna presuda protiv RTL-a koji Bandiću mora platiti 50.000 kuna sa zateznom kamatom na ime naknade štete prema Zakonu o medijima. Tada je na sudu Bandić izjavio.

 “Tri mjeseca nisam oka sklopio, a i dan-danas se budim i pitam se kako je to mogao reći, kako me mogao tako oklevetati usred kampanje za izbore koje sam, Bogu hvala, dobio. Što bi bilo da sam ih izgubio? Nisam na sudu zbog novca, niti da bih gonio medije. Želim da Milanović shvati da ne može bez odgovornosti za nekoga govoriti da je kriminalac”, rekao je Bandić u tom procesu, ustvrdivši da će, ukoliko dobije spor, novac donirati humanitarnoj udruzi.

‘Loša praksa’

No, dok je privatna tužba, sasvim legitimna i na sudu je  da procijeni jesu li se Milanovićeve riječi „odrazile ne samo na tužiteljevo duševno stanje, već i ukupno stanje njegovih poslova, poslovni i privatni ugled, na svakodnevni poslovni i privatni život, a naročito su se manifestirale u sklopu njegove funkcije gradonačelnika”, kako se navodi u tužbi, priča sa tuženjem medija ipak je nešto drugo.

U njoj više nije naglasak na tome je li se ovaj ili onaj trenutačni dužnosnik osjetio duševno bolnim, nego o tome mogu li mediji uopće raditi svoj posao. To da premijer misli da je gradonačelnik metropole korumpiran je vijest – ma kako je upakirali!

Zbog toga je nakon donošenja nepravomoćne presude u vezi RTL-a Zdenko Duka, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) utvrdio kako je riječ o “lošoj praksi”.

“Ono što kaže premijer gradonačelniku glavnog grada je javni interes i sve što je rekao treba citirati, a eventualna odgovornost može biti na premijeru da to dokaže ili ne, ali ne na mediju”, ustvrdio je Duka upitan za komentar nepravomoćne presude.

Na medijima nije, naime, da ulaze u meritum stvari, nego da točno prenesu izjavu javnog dužnosnika. Osim toga, premijer Milanović je, za Bandića spornu izjavu dao  „uživo“, što će reći da novinar i nije mogao reagirati na nju, osim da glumi Bandićeva odvjetnika – što mu ne spada u opis posla niti je za to plaćen. Prema Dukinom mišljenju, „Sud se u ovom slučaju očigledno opredijelio za cenzuru“.

Sutkinja, pak, u svom obrazloženju tvrdi da su objavljene izjave Zorana Milanovića „objektivno podobne narušiti Bandićev ugled jer je osporena njegova moralnosti i zakonitost u obnašanju gradonačelničke dužnosti“. Te tvrdnje, smatra Sud, „mogu izazvati prijekor i prezir te umanjiti ugled i ocrniti tužitelja Bandića“.

Sud je u obrazloženju presude naveo da prema zakonu, u slučaju kad je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.

“Nesumnjivo je da je dio izjava koje je Milanović izrekao u intervjuu uvredljiv za tužitelja jer upućuju da bi se radilo o osobi negativnih osobina, nemoralnoj, sklonoj spletkarenju, sebičnosti i nezakonitom radu te ujedno opterećenoj razvojnim poremećajem”, naveo je Sud.

Pritom je zaključio da bi dobra vjera tuženika bila razlog isključenja njegove odgovornosti, ali da on svoju dobru vjeru za objavljivanje uvredljivih tvrdnji nije ni pokušao obrazložiti, a kamoli dokazati.

Kako će „u dobroj vjeri“ presuditi sutkinja u slučaju Bandićeve tužbe protiv HTV-a znat će se 1. prosinca. Hoće li se u slučaju RTL-a u drugostupanjskoj presudi promijeniti okolnosti ako protiv njega USKOK podnese optužnicu? Što će biti ako Bandić bude osuđen? Što ako ga oslobode? Mijenjaju li ili opravdavaju „dobru volju“ te činjenice? Do odgovora na ta pitanje Hrvatsku još čeka čitav niz pravosudnih nizani – narodu za zabavu – popraćenih  bljeskalicama fotoaparata i reflektorima TV kamera.

Do tada ostaje tek upitnim je li sretan narod koji godinama dobro ne spava jer nema posla i ima brda neplaćenih računa a ima političare koji su sve češće po sudovima.

Ono u što nema nikakve sumnje jest – da su s njima sretni odvjetnici.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera