Čeka se još na Gazdu

U širokoj akciji, više stotina policajaca prošlo je 60 lokacija u Hrvatskoj i privelo 12 osoba (EPA)

Svakome tko zna zbrojiti dva i dva u subotu predvečer sve je bilo jasno. Tada se, naime, na Markovu trgu okupio vrh hrvatske Vlade, na čelu s čelnicima represivnog aparata. Sa sastanka je, i to stidljivo, izvijestila tek jedna televizijska stanica. Inače novinarima prepun trg zjapio je prazan, ali sumorna kišna večer i umorno lice potpredsjednice Vlade Martine Dalić govorili su dovoljno. Dani Ivice Todorića bili su odbrojeni i hapšenja glavnih Agrokorovih ljudi mogla su početi. Državni prijatelj broj jedan postao je državni neprijatelj istog broja.

Pripreme za tu preobrazbu nisu trajale dugo, otprilike jednako koliko je trebalo da se Todorić ustoliči u jednog od kraljeva pretvorbe i privatizacije. Jedva koji mjesec stidljivog medijskog predstavljanja početkom devedesetih zamijenila je široka novinarska hajka dva desetljeća poslije. Svima ovdje poznata priča. Čim je lov proglašen otvorenim, oni koji su mu do jučer lizali halje prvi su vrisnuli da je poduzetnički car regije zapravo – gol.

Carstvo se počelo urušavati, a firme raspadati. Djeca su se razbježala po Europi, a i car je netragom nestao. Tek kad je shvatio da se krug sužava i da mu država više ne želi i li ne može pomoći, poput kakvog tinejdžera, počeo je pisati blog, koji je prvih dana bilježio rekordne posjete, da bi se zadnjih dana jedva tko i osvrnuo na Todorićeve monološke litanije.

Hapsili, pa se brukali

Priprema je, kao što rekosmo, obavljena. Toliko revno da su se u javnosti počeli pojavljivati ozbiljni i argumentirani prigovori da ova vlast smišljeno i namjerno odugovlači s privođenjem “prijatelja”, kako bi svoj toj tajkunsko-menadžerskoj kamarili ostavila dovoljno vremena da se pripremi za neizbježno, a neizbježno je u ovom slučaju – hapsana.

Državni organi, preko sebi bliskih novinara, odgovarali su, pak, budističkom smirenošću da se svaki proces treba pripremiti, da je svatko nevin dok se ne dokaže da je kriv i da su, uostalom, dosad previše puta hapsili pa se obrukali na sudu, praktički u svakom od dosadašnjih pravosudnih pokušaja da se uhvati one koji su lovili u onoj ratnoj i poratnoj muteži devedesetih.

Valjalo je, dakle, čekati. Pa se, evo, i dočekalo. U ponedjeljak ujutro, nešto prije šest, još dok se krmeljavo budila dojučerašnja menadžerska krema pripremajući se za još jedan sastanak s advokatskom elitom, država je odlučila krenuti. Pohapšeni su svi koji su, barem za prvu ruku, trebali biti privedeni. Od Ljerke Puljić, izvršne starije potpredsjednice Agrokora i Todorićeve zamjenice, do višegodišnjeg suradnika Damira Kuštraka, koji je policiju dočekao kao – još uvijek – savjetnik privremenog Vladinog upravitelja Agrokora Ante Ramljaka.

U širokoj akciji više stotina policajaca, kažu da ih je bilo tristotinjak, prošlo je 60 lokacija u Hrvatskoj, uglavnom u Zagrebu, i privelo 12 osoba. Sve one koji su odgovorni ili su trebali biti odgovorni za široku lažu što je dovela do nevjerojatnih tri milijarde nestalih eura. I Pirušku Canjugu, koja je najveći dio spornog razdoblja provela na porodiljnom dopustu. I Hrvoja Balenta, Todorićevog zeta, koji je promijenio niz funkcija u koncernu. I Mislava Galića, člana Uprave Agrokora i sina dugogodišnjeg diplomate i ravnatelja Hrvatske radio-televizije Mirka Galića. I Ivana Crnjca, dugogodišnjeg šefa Agrokorovih financija, najboljeg prijatelja, kumski povezanog s mlađim Todorićem, Antom.

Kad Todorić kihne, Hrvatska dobije upalu pluća

Svi ti ključni Agrokorovi ljudi ranim su jutrom iz svojih luksuznih zagrebačkih gornjogradskih vila završili iza rešetaka. Svi osim, već znate, samih Todorića. Oni su na nepoznatim lokacijama. Navodno s prebivalištem u Londonu. Ivica Todorić, glavni krivac za ovo dosad neviđeno stropoštavanje jedne tvrtke na ovim prostorima, prema kojoj se i onaj Agrokomerc Fikreta Abdića čini kao dječja igra, javio se da će biti dostupan i saborskom povjerenstvu i pravosuđu, ali da inzistira na društvenoj pravdi i ljudskim pravima, kao neki nadobudni aktivist nevladine udruge koji piše aplikaciju za prijavu na natječaj za EU fondove.

Ali, naravno, nije Todorić toliko naivan. Njegovo svjedočenje čeka se u Hrvatskoj više nego ijedno dosad, jer ako netko zna o čemu se ovdje zapravo radi i tko mu je pomogao da postane vlasnik kompanije koja pod sobom drži pola Hrvatske, pa mu je izmaknuo stolicu kad mu je pomoć najviše trebala – zna on. Bit će, dobro je napisao jedan kroničar društvenih zbivanja, iznimno uzbudljivo kupiti kokice i upaliti televizor kad krene, jer je malo koji od svih tih pametnih političkih glava u cijeloj priči ostao nevin. “Kad Todorić kihne, Hrvatska dobije upalu pluća”, govorili su i s lijeva, i s desna, a sve usput zapošljavajući kod Ivice bračne supružnike i stranačke drugove, uz milijune i milijune poticaja iz državnog proračuna.

“Riječ je o političkom procesu”, kaže Todorić, a ponavljaju njegovi odvjetnici. “Nisam spreman gledati i čekati da se, kroz dobro poznate obrasce, političkim dekretima, kao u neka mračna vremena, gomila tobožnja kriminalna količina od koje se ne mogu braniti”, piše on na blogu, valjda se prisjećajući kako mu je i otac Ante, svojevremeno komunistički direktor i član Sabora Socijalističke republike Hrvatske, završio u zatvoru. Razlog je bio, naravno, gospodarski kriminal, ali o tome donedavno nije bilo uputno pisati na takav način. Todorić stariji je, naime, društvenim konsenzusom nakon devedesete, tako je odlučeno, služio zatvorsku kaznu zbog hrvatskog nacionalizma. A sad to što se on pisao u nulama, manje je važno…

Još nije poznato zašto gone Todorića, ali njegove ljude pritvara se zbog zloupotrebe povjerenja u gospodarskom poslovanju, krivotvorenja službenih isprava i povrede obaveze vođenja službenih knjiga. Dakle, za lažiranje izvješća i izvlačenje novca kojim je nezajažljiva familija Todorić sebi omogućavala “solidan” život poput kakvih feudalaca u dvorcu iznad Zagreba i ljetujući u državnim vilama na osamljenim otocima.

Ode pravosuđe u – Moskvu

Prvi svjedoci optužbe već se naziru. Prvi Crnjac, onaj kum mlađeg Todorića, koji je vodio financije, pa je samim tim prvi odgovoran, ali njegov odvjetnik Ljubo Pavasović Visković kaže da će se vjerojatno braniti šutnjom.

I da, još netko nije priveden. Zdravko Marić. On je još u siječnju ove godine za ovakav Agrokor govorio da je “kompanija u vrlo dobrom stanju”, a nedugo prije toga bio je jedan od direktora u istom tom koncernu. Ali, on je aktualni ministar financija, pa za njega valjda vrijede neka druga pravila, koja određuje premijer Andrej Plenković, a on je jasno kazao da Marić svoj posao “obavlja dobro”, pa nema razloga da se širi istraga i na njega.

Jer, ako u nešto hrvatska javnost treba imati vjeru – to je pravosuđe. Uspješno završenih procesa privatizacijskim tajkunima naprosto – nema. Svi su se oni oparili i ozakonili lopovluk, ili i dalje vješto izbjegavaju pravosudni proces uz punu podršku institucija. Zato ne čudi što glavni državni tužitelj Dinko Cvitan ovih dana ode u Moskvu s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović. Točno kada teče možda i najveća policijska akcija u povijesti Hrvatske i kada počinje suđenje bivšem ministru prometa i dugogodišnjem zadarskom kabadahiji Božidaru Kalmeti za izvlačenje javnih para iz cestogradnje.

Nema čovjek ovdje posla, a valjda nije još vidio Moskvu…

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera