Čega se Kina boji u američko-iranskom sukobu?

Piše: Ali Abu Mrihal

U prvim satima nakon ubistva generala Qasema Soleimanija u američkom zračnom napadu u blizini aerodroma u Bagdadu Kina je izrazila zabrinutost zbog eskalacije tenzija i pozvala sve strane na suzdržanost kako bi se spriječilo pogoršanje situacije u regiji.

Ove izjave došle su od Genga Shuanga, glasnogovornika kineskog Ministarstva vanjskih poslova, koji je ponovio da se Peking protivi upotrebi sile u međunarodnim odnosima.

Sljedećeg dana kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi obavio je telefonske razgovore s trojicom kolega: Javadom Zarifom iz Irana, Sergejom Lavrovom iz Rusije i Jean-Yvesom Le Drianom iz Francuske, tokom kojih je naglasio stav Kine o nužnosti dijaloga.

Također je izrazio spremnost svoje zemlje da igra konstruktivnu ulogu u održavanju mira i sigurnosti u Zaljevu, istaknuvši da američko ponašanje krši Povelju Ujedinjenih naroda i pogoršava stanje napetosti i nemira u regiji.

Osovina Peking – Moskva – Pariz

Prema saopćenju kineskog Ministarstva vanjskih poslova, Wang Yi i njegov ruski kolega potvrdili su namjeru Pekinga i Moskve da preduzmu zajedničke korake u pronalaženju mirnog rješenja nakon ubistva Soleimanija.

Wang Yi je, također, postigao dogovor s francuskim kolegom da se pokuša izbjeći bilo kakva eskalacija u regiji Zaljeva i na Bliskom istoku, a obojica su istaknula značaj očuvanja suvereniteta i stabilnosti Iraka, kao i da se osigura da Iran ne krši nuklearni sporazum.

Sasvim je jasno da Kina pridaje veliki značaj pitanju američko-iranskog sukoba i da se protivi zloupotrebi sile u međunarodnim odnosima, smatrajući da je bilo kakva vojna konfrontacija neprihvatljiva avantura.

Peking ovakav stav opravdava svojom pozicijom stalnog člana Vijeća sigurnosti UN-a, što sa sobom nosi i brojne odgovornosti, između ostalog očuvanje svjetskog mira i sigurnosti.

Pomorske vježbe s Rusijom i Iranom

Međutim, prošlosedmično učešće Kine u zajedničkim pomorskim vojnim vježbama s Rusijom i Iranom u Omanskom moru ukazuje na to da postoje i drugi motivi i strahovi koji se tiču njenih strateških interesa u regiji.

Zvaničnici triju zemalja potvrdili su da te vježbe, koje su bile usredotočene na borbu protiv terorizma i pomorske piraterije, nisu usmjerene protiv bilo koje druge zemlje, iako su se odvijale u vrijeme kada je regija Zaljeva svjedočila velikoj napetosti između Irana i Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika.

Peking je svjestan da će svako direktno ili indirektno vojno suočavanje Teherana i Washingtona imati ozbiljne posljedice za njegove ekonomske, trgovinske i strateške interese, ne samo u regiji Zaljeva i Bliskom istoku, već i u njegovom regionalnom okruženju.

Najveća briga Kine je opskrba naftom, budući da uvozi desetak miliona barela dnevno.

Ugriženi koridori ‘Pojasa i puta’

Iran, koji je treći najveći izvoznik sirove nafte u organizaciji OPEC-u, osigurava osam posto od ukupnog uvoza nafte Pekinga, pored Saudijske Arabije, koja je drugi najveći izvoznik nafte u Kinu, sa 1.194 miliona barela dnevno, a zatim dolazi Irak, koji zauzima četvrto mjesto na listi zemalja koje najviše izvoze naftu kineskom zmaju.

Navedeno pokazuje da Kina uvozi više od 60 posto svojih potreba za naftom iz regije Zaljeva, zbog čega bi svaka napetost u ovoj regiji ometala tu opskrbu i negativno utjecala na proces razvoja u drugoj najvećoj ekonomiji na svijetu.

To je navelo Kinu da u novembru prošle godine, nakon napada na saudijska naftna postrojenja, održi konferenciju u Pekingu, na kojoj se razgovaralo o pitanju sigurnosti na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi.

Još jedno pitanje koje zabrinjava Peking je osiguranje ekonomskih koridora inicijative “Pojas i put”, koju je kineski predsjednik Xi Jinping pokrenuo 2013. godine.

Ovi koridori se suočavaju s velikim sigurnosnim izazovima, jer prolaze kroz veliki broj zemalja i teritorija koje svjedoče sukobima i sigurnosnim napetostima.

Naravno, odnosi između Irana i Sjedinjenih Američkih Država imaju utjecaja na ta područja, pogotovo jer utjecaj ove dvije zemlje prelazi njihove geografske granice.

U ‘igri’ su deseci milijardi dolara

Ako se isključi mogućnost direktne vojne konfrontacije dviju zemalja kao odgovor na ubistvo generala Soleimanija, zbog čega bi Iran pribjegao svojim opunomoćenicima kako bi izveo ciljane napade, to bi se, također, odrazilo na interese Kine kada je u pitanju širenje geografskog opsega inicijative “Pojas i put” (70 država).

Naprimjer, projekat Gwadar, ekonomski koridor koji povezuje Kinu s Pakistanom u vrijednosti od 60 milijardi dolara, može biti izložen prijetnji i neuspjehu u slučaju da Teheran iskoristi kartu mreže Al-Kaida kako bi se osvetio Washingtonu.

Uspjeh ovog projekta povezan je sa stepenom stabilnosti i u Islamabadu, i u Kabulu, što objašnjava napore i nastojanja Kine da se privede kraju proces pomirenja između talibana i afganistanske Vlade, pripremajući se za širi mirovni sporazum, koji uključuje američku administraciju.

Izvor: Al Jazeera