Čečenska zajednica u Njemačkoj se plaši deportacije

Neki od članova čečenske zajednice u Njemačkoj strahuju od deportacije (Getty Images)

Piše: Neil Hauer

Nedugo nakon što je Zelimkhan Dokudaev stigao u Berlin 2008, dobio je priliku da radi na projektima pomoći da se integriše čečenska dijaspora u njemačko društvo.

„Vidio sam uslove s kojima su Čečeni ovdje živjeli, koliko su problema imali.“

„Ne samo fizički uslovi, već atmosfera – način na koji su ljudi vidjeli Čečene. Želio sam to promijeniti i pomoći im da se adaptiraju.“

Sada on vodi njemačko-sjevernokavkaski Socijalni i kulturni centar.

„Još nemamo svoj prostor, ali ovo za sada djeluje“, kaže on, pokazujući na ured koji njegova organizacija koristi triput sedmično u berlinskom distriktu Wedding. „Još smo novi, ipak.“

On je osnovao ovu grupu u junu, okupivši ljude iz Sjevernog Kavkaza koji žive u Berlinu i Brandenburgu, nadajući se da će pomoći u njihovom putovanju u njemački način života.

Prisutni dolaze iz cijelog spektra sjevernokavkaskih republika, ali većina, kao i sam Dokudaev, su Čečeni.

Centar održava kulturne i socijalne aktivnosti, uključujući časove jezika i časove lezginke, tradicionalnog čečenskog narodnog plesa.

Ali njihova najvažnija usluga je integrisanje migranata, posebno novopridošlih.

U Njemačkoj trenutno živi blizu 50 000 Čečena.

Došli prije 20 godina

Prvi su migranti došli prije više od 20 godina, tokom Prvog čečenskog rata (1994-1996), ali stalni dotok se nastavio budući da više od 100 Čečena pokušava ući u Evropsku uniju iz Bjelorusije svaki dan.

Velika većina traži azil, bježeći od progona čečenskih vlasti koji navodno koriste kolektivnu kaznu protiv cijelih porodica.

Prema mišljenju Dokudaeva, prisutne su neke kulturne barijere koje sprečavaju koheziju u Njemačkoj.

On je nedavno savjetovao par koji je bio u razmirici sa lokalnim vrtićem. Oni su željeli da njihova djeca različite starosne dobi budu u različitim razredima, nešto što je uobičajeno u Čečeniji, ali ne u Njemačkoj, ali je vrtić to odbio.

„Otac je bio veoma uznemiren. Cijeli sam dan razgovarao s njima, objašnjavajući da tako stoje stvari u Njemačkoj, i da morate pratiti pravila“, rekao je Dokudaev. „To može izgledati kao mali problem, ali ovakva stvar je u srcu svega.“

Njemačka vlada također pruža usluge s ciljem pomaganja integracije. Ali i one nose sa sobom izazove.

„Vlada daje časove, ali predavači govore ruski. Mnogi Čečeni koji dolaze ovdje tečno govore samo čečenski“, kaže Dokudaev. „Sve i ako mogu, često im je veoma teško tražiti pomoć. Oni osjećaju da je to sramotno, za čečenskog muškarca da bude bespomoćan.“

Ovi se problemi odražavaju u percepciji Čečena u zvaničnim krugovima.

„Rekao bih da Čečeni imaju više poteškoća s vlastima [od drugih migranata]“, kaže Guido Steinberg, viši partner u Njemačkom institutu za međunarodna i sigurnosna pitanja. „Nepovjerenje prema njima je izraženije nego prema drugim zajednicama.“

Bez zvaničnog statusa u Njemačkoj

Ovo je vjerovatno dio razloga zbog kojeg izvjestan broj Čečena nema zvaničan status u Njemačkoj i ranjivi su na prijetnju deportacije.

„Imali smo jednu situaciju s muškarcem s invaliditetom, doslovno prošle sedmice“, kaže Dokudaev.

„On je bio u kolicima, a u međuvremenu je njegova supruga morala na operaciju. Dok je ona bila na operaciji, njega su deportovali u Poljsku, rekavši da nije imao status.“

Države članice Evropske unije imaju pravo da deportuju migrante nazad u prvu državu Evropske unije u koju su ušli i gotovo svi Čečeni ulaze preko Poljske.

„Zove me svaki dan i pita ‘Zelimkhan, pomozi mi, šta se dešava?’ On ne može ni ustati. Poljske vlasti mu ne žele pomoći.“

Budući da su primili više od milion izbjeglica i migranata od 2015, ksenofobija je u porastu u Njemačkoj.

„Zna biti teško [Čečenima] da dokažu progon kod kuće, barem na nivou koji zahtijeva njemačka služba za migracije“, kaže Steinberg. „Ovo je postalo teže nakon 2016, s obzirom na sve izraženiji antimigrantski sentiment u ovoj državi.

Poljski kampovi nisu jedina destinacija za deportovane.

Čečene redovno šalju natrag u Rusiju, uprkos redovnim upozorenjima od grupa za ljudska prava da tamo neće biti sigurni.

Za one koji su bili glasni protiv Ramzana Kadyrova, lidera Čečenije kojeg su postavili Rusi, često ih očekuje hapšenje, mučenje ili još gore.

Jedan poznati kritičar Azamat Bayduev, nestao je u roku od nekoliko sati po dolasku u Čečeniju, nakon što je prošlog avgusta deportovan iz Poljske.

Iz Amnesty Internationala su rekli da „ne može postojati bolji pokazatelj zašto nije sigurno vratiti čečenske izbjeglice u Rusiju.“

Zbog ovog je izbjegavanje deportacije glavni prioritet mnogih Čečena u Njemačkoj.

Odlazak u EU

Većina odluči napustiti Čečeniju nakon što se suoče sa progonom vlasti, zasnovanom na često neosnovanoj tvrdnji da je član njihove porodice uključen u „naoružanu terorističku grupu“.

Autobusom ili vozom idu do Bjelorusije odakle pokušavaju ući u Poljsku, a samim time u Evropsku uniju.

Često ih odbijaju zbog neosnovanih razloga, kao što su nemanje vize – čime se krše međunarodni zakoni o azilu. Neke porodice pokušavaju desetak puta, finansije im polako iscure i onda su prisiljeni da se vrate kući, odakle ponekad više ne bude ni riječi o njima.

Čak i za one koji prođu Poljsku, njihov status u Njemačkoj nije mnogo bolji.

Čečenske izbjeglice obično imaju duldung – dokument o „privremenoj obustavi deportacije“ koji garantuje da će biti uklonjeni iz države u nedefinisanom trenutku u budućnosti. U ovoj okolini, gdje se protjerivanje može desiti u bilo koje vrijeme, mnogo je glasina i očaja.

Da bi to prevazišli, jedan uobičajen pristup među Čečenima je da razdvoje porodicu.

„Prisutno je vjerovanje [među čečenskim migrantima] da ako cijela porodica nije zajedno, vjerovatno neće biti deportovani“, kaže Dokudaev.

„Dešava se da žena i dijete spavaju u skloništu, dok muškarac iz porodice odlazi negdje drugo. Ako ne može naći mjesto, on spava na ulici.“

Uprkos svemu ovome, prisutni su tragovi nade. Neki čečenski migranti vode sretan život.

„Najuspješniji Čečeni su oni koji drže pognutu glavu, ne daju političke izjave i fokusiraju se na učenje jezika [njemačkog]“, kazao je čečenski konsultant u Njemačkoj, govoreći pod uslovom anonimnosti.

„Ima, naravno, mnogo, mnogo Čečena koji i dalje žele vidjeti nezavisnu Čečeniju i oni misle zato što su u Njemačkoj, sada mogu reći šta god žele.

„Ali privlačenje pretjerane pažnje na sebe na ovaj način najlakši je način da se iskuse problemi“, dodao je on, tvrdeći da „će Rusija biti aktivirana i tražiti da vas vrate, a oni su u dobrim odnosima sa Njemačkom, pa će se [Nijemci] često složiti.“

Za Dokudaeva, putovanje da promijeni sreću svoje zajednice se nastavlja.

„Samo se nadam da će Nijemci konačno obratiti pažnju na Čečene ovdje, i na njihove probleme“, kaže on. „Da će pomoći ljudima, i da će pomoći meni da im pomognem. Ako ih nastave ignorisati, to neće učiniti da nestanu.“

Izvor: Al Jazeera