Čarobni dan u Srebrenici: Održan 2. ‘Spust niz Guber’

U Srebrenici, na šetalištu Guber, danas je održana druga manifestacija „Spust niz Guber“ koja ima za cilj da vrati sanjkanja i skijanja na ovom popularnom turističkom mjestu.

Turistička organizacija Srebrenica i Savjet mladih Srebrenice i ove godine organizovali su još jedan „Spust niz Guber“ gdje se okupio veliki broj Srebreničana.

„Ove godine organizovali smo drugi ‘Spust niz Guber’ koji ima za cilj da promoviše šetalište Guber i ponudi više aktivnosti u Srebrenici. Održano je takmičenje u spustu za djecu od 10 do 15 godina, stariju djecu, odrasle i parove, kao i takmičenje u pravljenu Snješka Bijelića“, kaže direktor Turističke organizacije Srebrenica Bojan Pejić.

Ovom događaju odazvalo se više od stotinu Srebreničana za koje su pripremljeni čaj i kuvano vino, a na kraju dana i gulaš.

Više od deset godina unazad Srebrenicu napušta sve više ljudi zbog čega je sankanje i skijanje, ali i zimske radosti, sva manje dobijaju na važnosti.

Duga tradicija

Zimski sportovi u prošlom vijeku krasili su Srebrenicu koja je zbog svog reljefa i klime idealno mjesto za skijanje i sankanje.

Lokalni frizer i berberin Ahmed Ustić, poznatiji kao Brico, sjeća se da je za Srebreničane u prošlom vijeku zima bila jedno od omiljenih godišnjih doba kada su svi uživali, bez obzira na godine.

„Najomiljenije staze bile su od Starog grada, Gubera, Crvena rijeka, ali i na svim sporednim ulicama koje se nalaze na uzvišenju i nikada se tu nije bacala rizla i so, a znali smo se spuštati i od mjesta gdje se danas nalazi motel Misirlije, izlaz iz Srebrenice, pa sve do pijace“, rekao je Brico.

Popularno srebreničko šetalište Guber do 1991. godine bilo je veoma posjećeno jer se tu nalaze ljekovite vode kao i Argentarija koja je pružala razne rehabilitacijske usluge u okviru čega su se nalazili bazeni, kupatila, blatne kupke, odjeljenja za fizikalnu terapiju i inhaliranje.

Sve pred zimu kolona ljudi bi svakog dana, poput mrava, spuštala se uz i niz Guber.

Već u hladnim danima i pojavom prvog snijega Guber bi bio rezervisan za zimske sportove lokalnih ljudi.

Brico kaže da, iako je tada daleko više ljudi živjelo u Srebrenici, većina staza, ulica nije se čistila, nije se posipala so, a manje je bilo i automobila tako da je to bio pravi raj za sankanje i skijanje.

On dodaje da su tada bile popularne sanke, bob, sličure kupljene i ručno pravljene, a nakon Zimskih olimpijskih igara 1984. godine u Sarajevu zavladale su skije.

„Kada su se pojavile skije, svi su željeli da ih imaju jer su tada skije imale samo face, a odred izviđača nakon toga je počeo da organizuje takmičenja u skijanju što je okupljalo veliki broj mladi. Na Bukovoj Glavi uređena je staza, ski-lift i planinska kuća u kojoj se moglo popiti nešto toplo gdje su se, pored skijaša, okupljali stariji ljudi koji bi tu došli da popiju koju i gledaju nas mlade kako skijamo“, prisjeća se Brico.

Bobom niz Guver

Suljo Jelkić, stari Srebreničanin, danas obavlja funkciju koreografa Kulturno-umjetničkog društva „Vaso Jovanović“ koje je prošle godine obilježilo 70 godina od osnivanja, prisjeća se kako je to bilo nekad, ali i prvog boba koji se spuštao niz Guber.

„Prvi bob napravio je Đoko, kuharev sin i njegov brat Sveto. To je bio veliki ručno izrađeni bob na koji je moglo da sjedne 12 osoba i sa njim se spuštalo sa Gubera do Osmine kafane. Nešto kasnije pojavljuje se još jedan bob koji smo napravili Nagib i ja. Međutim, on nije dugo trajo jer nam je bio cilj da sjedne što više ljudi, nagura se po 15-oro i on legne, tako da smo ga redovno popravljali“, kaže Suljo i ističe da su se svi sugrađani sankali, a među njima i njegovi roditelji.

Diplomirani turizmolog Srđan Stevanović sjeća se prvih skija koje je dobio iz Zvornika.

„To su bile uglačane daske koje su imale oblik skija, a na mjestu vezova bila je guma gdje su stajala stopala. Odred izviđača je iz Makedoniji dobio na poklon nekoliko pari skija čime se ovaj zimski sport dodatno profilisao i postao veoma popularan“, kaže Srđan.

Njemu je ostalo u pamćenju sankanje na Guberu koje je najzanimljivije bilo noću.

„Preko dana u Crvenoj rijeci ostavljali bi sanke, sjedili u kafićima i obavezno naveče se spuštali od Gubera pa do grada. Tako nekoliko puta, pa opet u kafić, a preko dana spuštali smo se od bandera, omiljena je bila '29’, kako su bile numerisane, jer od nje dobiješ najbolje ubrzanje, malo se pomogneš nogama pa kroz Crvenu rijeku“, priča Srđan.

Nekad i više od 100 skijaša i sankaša

Iako nije bilo organizovanih manifestacija kao danas veliki broj mladih uživao je u sankanji i skijanju svakodnevno.

„Dovoljno  je bilo da čujemo graju i vidimo tragove sanki, odmah je bilo jasno da je okupljanje počelo“, priča Srđan.

Faruk Smajlović rado se sjeća tih dana koji su, nakon ljetne sezone u Srebrenicu vraćali su graju Srebreničani.

„Tada se govorilo da idemo da se ‘plazamo’, a korstile su se rodle, pravljene sanke koje su izrađivali naši bravari i limari. Samo tatini sinovi imali su prave, kupovne sanke, ali naše pravljene išle su brže“, prisjeća se Faruk.

Stariji Srebreničani sjećaju se da je ovo bila tradicija i da su čekali zimu kako bi se skijali i sankala niz Guber.

„Sedamdesetih se pio čaj sa rumom na Guberu, a potom spust sankama i jednim bobom“, prisjeća se Božica Bjelaković-Ždrakanović.

„I ja sam se spuštala sa sankama niz Guber ’81 i baš mi je ostalo u sjećanju, koji adrenalin! Fazon je što se dobro namučiš da izvučeš sanke do gore, a onda slijedi ono najljepše – spust“, kaže Jovanka Bašić.

Izvor: Al Jazeera