SPORT

Brže, više, snažnije, složnije, radosnije…

Prije 35 godina hiljade su klicale tokom paljenja plamena na otvaranju 14. Zimskih olimpijskih igara.

Niko nije ni slutio ni sumnjao kako će ipak oživjeti „zla navika uništenja“ samo osam godina kasnije (Arhiva)
Published On 08 Feb 2019

Čovječe, evo vatre i ti odluči šta će ona biti.
Zublja i toplina, ili sjeme požara.
U našim rukama, vatra se oslobađa divljine i zle navike uništenja.
Plamen prijateljstva ne izgara u pepeo zaborava.
Čovječe, evo svjetlosti!
Tope se koplja naših osama na vatri zajedničkog smisla.
Ta drevna vatra, nikad nije posustala od plemenite namjere da iskali dobrotu.
Cicius, altius, fortius.
Brže, više, snažnije, složnije, radosnije.
Ljepotama snijega opijeni u visine mi smo smjeli let.
Radostima igre zagrljeni, mladošću, ozarićemo svijet!
Cicius, altius, fortius.
Brže, više, snažnije, složnije radosnije.
Borimo se za svaki pedalj ljudske visine.
Za brži prodor do čovjeka. Za snažnije ruke prijateljstva.
U zagrljaj bratski milioni!
Nek’ iz žara igre što nas čeka, širom svijeta radosno zazvoni, neprolazno proljeće čovjeka!

Čast i obaveza

Ovaj tekst spiker je govorio na stadionu koji danas nosi ime Olimpijski stadion „Asim Ferhatović Hase“ u Sarajevu tokom ceremonije paljenja olimpijskog plamena na današnji dan prije 25 godina kada su svečano otvorene 14. Zimske olimpijske igre.

Deseci hiljada ljudi na tom sportskom zdanju i stotine miliona širom cijelog svijeta pratile su put baklje u stadionu gdje je čekala izabranica koja je trebala zapaliti olimpijski plamen.

„Sanda Dubravčić je na vrhu postamenta… I upravo ovog trenutka plamen je upaljen… Sve oči prisutnih okrenute su ka bijelome postamentu… Prizor veličanstven, trenutak neizbrisive historije, velika čast našoj generaciji, obaveze za one koji dolaze“, prenosio je komentator sa stadiona.

Tada je Sarajevo bilo centar svijeta, na ulicama su se vidjeli reprezentativci Sjedinjenih Američkih Država, Sovjetskog saveza, Kine, Njemačke kako razgovaraju, druže se, razmjenjuju značke i bedževe, smiju se… Niko nije ni slutio ni sumnjao kako će ipak oživjeti „zla navika uništenja“ samo osam godina kasnije.

Bosanskohercegovačka prijestolnica doznala je 1978. godine da će biti domaćin 14. ZOI nakon zasjedanja Međunarodnog olimpijskog komiteta u grčkoj Atini.

Velika sredstva su utrošena u organizaciju, pripremanje, izgradnju novih i modernizaciju postojećih objekata, saobraćajnica… Godinama su trajali radovi, organizacije, a plod toga su bili sportski centri Skenderija i Zetra, skijaški liftovi, brojni hotelski kompleksi, naselja…

Rekordan broj učesnika

Na ovim Igrama prijavilo se 49 nacionalnih olimpijskih komiteta i u Sarajevo je stigao rekordan broj učesnika – više od 2.500 njih. Hiljade novinara, članova delegacija i reprezentacija i ljubitelja zimskih sporova i velikih manifestacija došlo je u grad podno Trebevića.

Vučko je bio zvanična maskota, dobroćudni vuk koji je i danas (za razliku od mnogih drugih maskota i zaštitnih znakova) veoma živ i dan-danas se može vidjeti na sarajevskim suvenirima, poklonima, ulicama, fasadama… Napravio ga je slovenski umjetnik Jože Trobec, kako kaže, sasvim slučajno.

Sportašice i sportaši takmičili su se tada u disciplinama alpskog skijanja na Jahorini i Bjelašnici, bob i sanke vozili su se na stazi na Trebeviću, takmičenja u biatlonu, skijaškom trčanju i skokovima realizirani su se na Igmanu, dok su ljubitelji hokeja i umjetničkog klizanja uživali u Skenderiji i Zetri.

Program igara obuhvatao je 39 događaja na kojima su učestvovale 274 takmičarke i 998 takmičara, sve to pod budnom paskom više od 7.500 predstavnika medijskih kuća.

Rečeno je tada kako su Igre u Sarajevu po svemu nadmašile sve dosadašnje, a zatvorene su 19. februara 1984. godine riječima tadašnjeg predsjednika Međunarodnog organizacionog komiteta Juana Antonija Samarana: „Doviđenja, drago Sarajevo!“

Izvor: Al Jazeera

Izvor: Al Jazeera