Britanska histerija i poticanje rasne mržnje

Piše: Rachel Shabi

Britanska štampa opet diže galamu zbog tzv. islamista, koji s lošim namjerama, navodno, vrebaju na svakom ćošku u Velikoj Britaniji. Dok se tabloidi uzrujavaju zbog izmišljenih zavjera muslimana da uklone slaninu sa britanskih ulica, novine odaju utisak elitističke histerije zbog tzv. ekstremističkog islamizma, koji se, navodno, ustabilio na britanskom tlu.

Političari, također, doprinose ovakvoj atmosferi. Tony Blair, ratoborni bivši premijer koji je postao mirovni izaslanik za Bliski istok, izjavio je da je “radikalni islam” najveća prijetnja svijetu ikada. Vlada te zemlje je pokrenula istragu o Muslimanskoj braći, koja će, prema riječima premijera Davida Camerona, “dati potpunu sliku” o toj organizaciji.

Ratoborni bivši premijer Tony Blair, koji je postao mirovni izaslanik za Bliski istok, izjavio je da je ‘radikalni islam’ najveća prijetnja svijetu ikada.

Nezavisni odbor za dobrotvorne organizacije u Velikoj Britaniji, na čelu s Williamom Shawcrossom, ranije članom neokonzervativnog istraživačkog centra “Henry Jackson Society”, proglasio je tzv. islamistički ekstremizam “najsmrtonosnijom prijetnjom”, s kojom su dobrotvorne organizacije u Engleskoj i Veslu suočene, time stvarajući zabrinutost da bi legitimnim islamskim dobrotvornim organizacijama moglo biti uskraćeno finansiranje na osnovu moguće povezanosti putem širenja straha zbog dijeljenja teško stečenog novca džihadistima usijanih glava.

Kao što su brojni analitičari već istakli, Vlada Velike Britanije je zauzela iznenađujuće zamršen pristup prema političkom islamu. Dok je organizacija Muslimanska braća odjednom postala sumnjiva i predmet istrage, naravno, nema prigovora na islamističku stranku En-Nahda, vladajuću stranku u Tunisu, a ni na pobunjenike iz reda Muslimanske braće u Libiji, kojima su Britanci pomogli da svrgnu Muammara Gaddafija 2011. godine, kao ni na pobunjenike u Siriji povezane s Muslimanskom braćom koje Velika Britanija također podržava. Je li pretjerano to što od naših političkih vođa tražimo da im potezi barem imaju smisla i da budu dosljedni?

Povlađivanje saveznicima

Ta nedavna istraga nije naređena na osnovu razmatranja nacionalne sigurnosti, već prije da se umire saveznici, Saudijska Arabija i ostale zaljevske zemlje, koje mrze demokratski izabranu, a sada svrgnutu Muslimansku braću u Egiptu. Analitičari mi kažu da oni, uprkos toj gesti kojom se povlađuje saveznicima, smatraju da Muslimanska braća vjerovatno neće biti zabranjena u Velikoj Britaniji.

Ali, ukoliko je Vlada krenula putem političke podobnosti, učinila je to ne razmotrivši predvidive rezultate. Jer sama činjenica da je naređena istraga – signalizirala je da postoje ozbiljne opasnosti povezane s političkim islamom uopće, time urušavajući sve njegove varijacije, uključivši i nenasilne grupe koje učestvuju u demokratiji, u nasilnu i prijeteću verziju. Drugim riječima, prostor za legitiman politički izraz samo je postao još manji – na što su djelatnici u muslimanskoj zajednici i ranije upozoravali, rekavši da se time izgrađuje opasno tlo za širenje potencijalnog ekstremizma.

Djelatnici u muslimanskoj zajednici kažu da je atmosfera zatrovana, najgora u cijeloj deceniji ili, drugim riječima, u periodu nakon 11. septembra 2001. godine.

Ipak, ako vam politička platforma kojoj se želite pridružiti govori da vas vaši nenasilni islamski pogledi stavljaju pod sumnju da ste krvoločni džihadista, zašto biste i dalje zadržali vjeru u sistem? Ovaj potez je opet cjelokupnu muslimansku populaciju u Velikoj Britaniji – političnu ili apolitičnu – stavio pod lupu, određujući ih kao “problematičnu” zajednicu. To je poveznica koju ni u ludilu ne bismo napravili u slučaju bilo koje druge grupe. Ko bi, u političkom smislu, pokušao povezati britanske Jevreje s ludim, nasilnim ideološkim fanatizmom doseljenika na okupiranoj Zapadnoj obali? Niko ne traži od budista u Velikoj Britaniji da svakodnevno osuđuju budističko nasilje u Burmi [Mijanmar] prije nego budu prihvaćeni kao normalni članovi društva.

Nemojmo se pretvarati da ovo ne izaziva posljedice. Stalno političko potpirivanje panike zbog toga što su se tzv. nasilni islamisti ustabilili u Velikoj Britaniji doprinijelo je da se kreira atmosfera u kojoj po britanskim muslimanima sada bilo ko može osuti paljbu. Djelatnici u muslimanskoj zajednici kažu da je atmosfera zatrovana, najgora u cijeloj deceniji ili, drugim riječima, u periodu nakon 11. septembra 2001. godine.

Zatrovana politička rasprava

Kada političari podržavaju strahove zbog kojih nastaje takva atmosfera, nije ni čudo što krajnja desnica, Nezavisna stranka Velike Britanije, poznata po napadima na muslimane – koja je na prvom mjestu u anketama za predstojeće izbore za Evropski parlament – može napredovati. Ta stranka je toliko zatrovala političku raspravu da je nedavni prijedlog njenog člana Evropskog parlamenta da britanski muslimani potpišu “izjavu u kojoj se odriču određenih dijelova Kur'ana” samo jedan užasavajući element.

Kandidat iz stranke UKIP nedavno je suspendiran nakon što je, između ostalog, pisao na Twitteru da su muslimani “đavolja djeca”. To je uslijedilo nakon što je drugi kandidat te stranke “obostranim sporazumom” napustio stranku, jer je ranije uporedio islam s Trećim rajhom i također rekao da bi britanski komičar Lenny Henry trebao “emigrirati u crnu državu”. Ne treba zaboraviti ni kandidatkinju UKIP-a za Oldham, u okrugu Greater Manchester, koja je na svojoj Facebook stranici sugerirala da bi Velika Britanija trebala “zabraniti islam i srušiti sve džamije”.

Nakon toliko teško dobijenih pobjeda antirasističkog pokreta tokom minulih godina, jedini moralni stav je da se istupi protiv rasizma gdje god se on uoči.

Izgleda da osobe koje izjavljuju ovakve stvari, koje bi trebale biti protumačene kao govor mržnje, ne snose nikakve pravne posljedice, kažu aktivisti. Izgleda kao da Velika Britanija nije odredila šta se pod govorom mržnje tačno podrazumijeva kada se prakticira protiv muslimana. (Signalizira sve one pogrešne tvrdnje koje zatrpavaju platforme na internetu da komentari protiv muslimana ne mogu biti “rasistički” jer islam nije “rasa”.) Glavne političke stranke u Velikoj Britaniji su toliko zabrinute zbog sve većeg broja simpatizera UKIP-a među glasačkim tijelom da su zaboravile da je jedna od glavnih odgovornosti njih kao javnih službenika da zauzmu čvrst i glasan stav protiv takvog nedvojbenog rasizma.

Pojavio se zbunjujući politički stav u Velikoj Britaniji, prema kojem je nekako “pogrešno” nazvati UKIP rasističkom strankom, jer to otuđuje i pogrešno etiketira njegove simpatizere. U 2014. godini, nakon toliko teško dobijenih pobjeda antirasističkog pokreta tokom minulih godina, jedini moralni stav je da se istupi protiv rasizma gdje god se on uoči. Ne smijemo zaboraviti da se taj princip odnosi i na rasizam koji je jedva priznat kao takav, rasizam u kojem rutinski uživaju i prakticiraju ga političke vođe: rasizam nad muslimanskom zajednicom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera