Brexit, konačni dogovor ili nova neizvjesnost?

Brak iz računa je zajednica u kojoj nikada ni jedna strana ne može računati jedna na drugu, stara je narodna izreka koja bi se u punoj smislenosti mogla primijeniti i u slučaju Evropske unije i Ujedinjenog Kraljevstva (Engleska, Vels, Škotska i Sjeverna Irska).

Nakon više od 38 godina klimavih odnosa, stalnih prijepora i nespremnosti s obje strane da se sličnosti cijene, a razlike poštuju, brak iz računa Eu i Britanije kao i većina drugih, u poznim godinama je zapao u krizu i stigao do konačnog raspada. 

Tako je barem izgledalo u četvrtak popodne nakon prvog dana sastanka lidera EU na kojem je revidirani sporazum o “uređenom izlasku” Velike Britanije iz Evropske unije bio glavna tema dvodnevnog samita u Briselu.

“Evropsko vijeće podržava sporazum o izlasku Velike Britanije iz Evropske unije i Evropske zajednice za atomsku energiju. Na temelju toga, Evropsko vijeće poziva Komisiju, Evropski parlament i Vijeće EU da preduzmu sve potrebne korake kako bi se osiguralo da sporazum stupi na snagu 1. novembra 2019. godine”, navodi se u jednoglasno usvojenim zaključcima čelnika 27 država članica, objavljenim u četvrtak popodne.

‘Tuđe nećemo, svoje ne damo’

Da se “blizu kraja ovog mukotrpnog procesa s pravičnim ishodom“, uvjeren je i predsjednik Evropskog vijeća Donald Tusk (Poljska). Kada su pregovori otvoreni prije skoro dvije i po godine Tusk je najavio “čvrst i pošten politički mandat 27-orice za pregovore o Brexitu” i od tada nije popuštao. Po principu “tuđe nećemo, svoje ne damo” ostao je pri uvjerenju da se Britaniji ne smije uskratiti ništa što bi moglo narušiti međusobne odnose u postrazvodnoj eri, niti joj se može išta pokloniti što nije u interesu građana Unije.

“Mi smo ponovo politički i tehnički spremni za ratifikaciju sporazuma, sada je lopta opet na britanskoj strani igrališta”, rezimirao je Tusk opuštenijim sportskim žargonom.

Odlazeći predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker (Luksemburg), čiji je kabinet pokrovitelj pregovora, od početka je zastupao poznato načelo “kada ima volje ima i načina da se cilj ostvari”, pa shodno tome ni ovoga puta nije krio oduševljenje “konačnim dogovorom”.

S najviše pojedinosti pred novinare je u četvrtak izašao, logično, glavni evropski pregovarač o Brexitu, Michel Barnier (Francuska) koji je teške i višesatne pregovore s britanskim premijerom Borisom Johnsonom lakonski rezimirao ocjenom da se radi o “poštenom i razumnom dogovoru” koji odgovara načelima EU.

“Imali smo teške razgovore tokom posljednjih nekoliko dana i uspjeli smo naći rješenja koja u potpunosti poštuju integritet jedinstvenog evropskog tržišta. Istodobno, stvorili smo novo i zakonski operativno rješenje za izbjegavanje ‘tvrde granice’ između Republike Irske i Sjeverne Irske, a stvorili smo mehanizme i za očuvanje mira i stabilnosti na cijelom Irskom otoku”, obrazložio je u nastavku.

Da li će, ipak, revidirani sporazum dobiti podršku britanskog i evropskog parlamenta i postati “konačni dogovor” o “uređenom izlasku” Velike Britanije iz EU 31. ovog mjeseca, delikatno je pitanje čak i za babe-vračare jer se vrijeme počelo mjeriti na sate imajući u vidu da je vanredno izjašnjavanje Britanskog parlamenta o revidiranom sporazumu zakazano već za vikend.

U Londonu grmljavina, u Briselu vedro

Kolikogod su prve reakcije na sporazum iz Brisela bile pozitivne i otvorene, toliko su iz Ujedinjenog Kraljevstva bile sumorne i u kontradikciji: u Londonu grmljavina, u Briselu vedro!

To su razlozi zbog kojih se ponovna pat-pozicija u ovom času predskazuje kao usud koji ovaj presedan u cjelokupnoj historiji EU prati od 23. juna 2016. kada je kontroverzni referendum o izlasku Velike Britanije iz Unije održan, a pogotovo od 29. marta 2017. kada je tadašnja novoizabrana britanska premijerka Theresa May potpisala izlazno pismo. Time je potvrđeno da jedna od najvećih i industrijski najrazvijenijih članica EU doista želi izlazak iz EU čime je, prvi put u historiji ove zajednice, formalno aktiviran i član 50. Lisabonskog ugovora.

Britanska premijerka je tada od Brisela samouvjereno zahtijevala “čist i pošten raskid odnosa”, napuštanje zajedničkog tržišta i kontrolu useljavanja iz svih članica Unije, što je i bio jedan od glavnih razloga za Brexit.

Samo su rijetki tada u Velikoj Britaniji razmišljali i o drugim, neekonomskim aspektima razlaza – o aspektima koji su za klimavi mir u Sjevernoj Irskoj čak mnogo važniji od međusobnog finansijskog poravnanja, trgovinskih odnosa ili kontrole useljavanja. Taj još uvijek klimavi mir uspostavljen je na jedvite jade početkom aprila 1998. godine nakon 30-godišnjih sukoba Irske republikanske armije (IRA) s britanskim vlastima i sve do danas predstavlja ključnu opasnost po stabilnost na cijelom Ostrvu.

Iako je po ocjeni predsjednika Evropske komisije Jean-Claude Junckera “ovoga puta u Briselu dogovoreno više od sporazuma, jer se osigurava pravna sigurnost za sve probleme koje je stvorio Brexit”, većina Britanaca i građana Sjeverne Irske ne vjeruju da će razlaz sa EU biti bezbolan po historijski mirovni sporazum koji je postignut 10. aprila. 1998. na Veliki petak, po čemu je ovaj mirovni akt u javnosti i ostao poznat. Čak ni Sjevernoirska demokratska unionistička stranka (DUP) koja ima deset poslanika u Britanskom parlamentu i u koaliciji je s britanskom vladajućom Konzervativnom partijom premijera Borisa Johnsona, nije zadovoljna ponuđenim garancijama za očuvanje stabilnosti u Kraljevstvu. Pogotovo sumnja u funkcionalnost sistema upravljanja graničnim prometom između Republike Irske (koja je članica EU) i Sjeverne Irske (koja je u zajednici s Engleskom, Velsom i Škotskom).

Sporazum o miru na Veliki petak ključ uspjeha

Tekst političke deklaracije o budućim odnosima između EU i Velike Britanije kojom se garantira “odlučnost EU da će s Ujedinjenom Kraljevinom uspostavi što je moguće tješnje partnerstvo”, te poglavlje o izbjegavanju ‘tvrde granice’ na irskom otoku između Republike Irske i Sjeverne Irske, predstavljaju dva najvažnija segmenta novog pristupa EU prema Brexitu.

Time se potvrđuje staro pravilo da nikad ne treba reći nikad jer je novim dogovorom promijenjen “najbolji i jedini mogući sporazum”, kako su evropski dužnosnici nazivali sporazum o razlazu postignut u novembru prošle godine s tadašnjom premijerkom Theresom May.

Revidirani protokol o Sjevernoj Irskoj garantira trajnost mirovnog sporazuma iz 1998. u svim njegovim dimenzijama, čuva integritet jedinstvenog evropskog tržišta i štiti domicilnu ekonomiju na irskom otoku. Kako bi se izbjegla ‘tvrda’, fizička granica na otoku, Sjeverna Irska će zadržati normative EU o robama, pravila sanitarne i veterinarske kontrole, pravila o poljoprivrednim proizvodima, porezu na dodanu vrijednost i trošarine za robe, te pravila o državnim poticajima. Na zahtjev sadašnje britanske vlade izbačena je odredba o zajedničkom carinskom teritoriju.

“EU i Ujedinjeno Kraljevstvo su došli do rješenja o izbjegavanju carinske granice na irskom otoku i istodobno smo osigurali da Sjeverna Irska ostane dijelom carinskog teritorija Velike Britanije… Revidiranim dogovorom se izbjegavaju regulatorne i carinske kontrole na granici Irske i Sjeverne Irske”, potvrdio je glavni evropski pregovarač Michel Barnier.

Pojasnio je da na irskom otoku neće biti carinskih kontrola već da će se one obavljati u lukama, a za robe koje ulaze iz Velike Britanije u Sjevernu Irsku, kao krajnje odredište neće se primjenjivati evropske carinske tarife. Evropske carine se neće plaćati ni na osobne stvari koje putnici sa sobom prenose preko irske granice. Sjeverna Irska će kao i ostatak Velike Britanije moći uživati pogodnosti budućih sporazuma o slobodnoj trgovini koje će UK zaključivati s partnerima širom svijeta. Za robu koja dolazi iz trećih zemalja u Sjevernu Irsku i ne prelazi u Republiku Irsku, primjenjivat će se britanske carinske tarife.

Novost je i uvođenje mehanizma “pristanka”, koji uključuje mogućnost da članovi sjevernoirske skupštine imaju odlučujući glas o dugoročnoj primjeni evropskih zakona u Sjevernoj Irskoj. Četiri godine nakon stupanja na snagu sporazuma, članovi Sjevernoirske skupštine mogu običnom većinom odlučiti da li žele nastaviti primjenjivati evropske zakone. Ako to žele, isti sistem se primjenjuje i u četiri naredne godine. U suprotnom, uvodi se dvogodišnje razdoblje “hlađenja”, tokom kojeg dvije strane moraju pronaći novo rješenje kako bi se spriječilo uvođenje ‘tvrde granice’ na irskom otoku.

Kritičari najnovijeg sporazuma, međutim, tvrde da ni Brexit niti nova revidirana rješenja nisu kompatibilna s mirovnim sporazumom potpisanim na Veliki petak prije 21 godinu, te strahuju da će se s izlaskom Ujedinjenog Kraljevstva izgubiti glavni komunikacijski kanal između svih glavnih aktera sporazuma o Brexitu jer se “kao jedino mjesto gdje je zajednički pristup do sada bio moguć, nalazi u Briselu unutar evropskih institucija”.

S ‘razvodom stoljeća’ nije sve gotovo

Irski nacionalisti ne kriju da bi im najdraže rješenje međuirskih graničnih problema bio referendum o ujedinjenju dvije Irske. To je formalno izvodljivo ako bi ikad bila dostignuta većinska volja na obje strane. Mnogi politički analitičari u i izvan Sjeverne Irske vjeruju da je takav scenario u narednih desetak godina moguć smatrajući da će se do tada postojeća divergentna stajališta nacionalista-ujedinitelja i sjevernoirskih unionista koji se zalažu za ostanak Sjeverne Irske u Ujedinjenom Kraljevstvu, približiti. Većinski proirski katolici, također, žele ostati u EU, dok većina probritanskih protestanata želi rastanak. To je vjerovatno tek samo jedna među posljedicama višedecenijskog religijskog antagonizma koji je sve do danas ostao markiran  i fizičkim zidovima i bodljikavom žicom između dva straha – straha jednih od straha drugih, iz jedne te iste nacije.

To su razlozi zbog kojih je većina građana Sjeverne Irske prije skoro tri i po godine kao i oko 49 odsto Britanaca, glasalo protiv Brexita. Uzalud ili ne?

Iako se čini da je s ‘razvodom stoljeća’ sve gotovo, to ni u ovom času nije lako sa sigurnošću ustvrditi. Uz ostalo i zato što opozicioni britanski Laburisti nisu jedini koji ni nakon najnovije verzije “revidiranog sporazuma o Brexitu” ne odstupaju od principa da je novi referendum jedini demokratski put ponovne provjere volje građana. Ma koliko takva mogućnost izgledala iluzornom, činjenica je da se o ekonomskim posljedicama u milijardama eura i konačnom saldu dosadašnje avanture, još uvijek nedovoljno govori. Čekajući, prvo, razvod – s dogovorom ili bez dogovora.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera