Brat identificirao tri ubijene sestre

Ne postoje pouzdani podaci o broju poginulih Roma u Bosni i Hercegovini u ratu između 1992. i 1995. Njihove priče uglavnom su neispričane. I priča porodice Ribić ostala bi neispričana da jedan od Ribića nije preživio strijeljanje.

Nekoliko sati prije nego što će identificirati posmrtne ostatke svoje četiri sestre, Zijad Ribić provodi na poslu. Radi kao kuhar u hotelu “Tuzla”, a ujedno i živi tamo jer druge opcije trenutno nema. Posao mu, kaže, odagna teške misli, pa se na trenutke osjeća bolje.

“Kolikogod radio, opet mi se vrati film”, priznaje Ribić.

A Zijadov film nema sretan kraj. Njegovi su roditelji – majka u devetom mjesecu trudnoće, šest sestara i brat, s ostalim mještanima jednog sela kod Zvornika, odvezeni do mjesta koje tada nije poznavao.

“Prije nego što su mene izveli iz kamiona, sestru su izveli i silovali. Onda su mene uzeli, pa me jedna plava djevojka koju su svi zvali Dragana, izvela i rekla: ‘Sad ćeš ti kod majke ići, ne boj se’. Odvela me ispred kamiona i samo rekla da stanem mirno. Stao sam mirno i u jednom trenutku sam čuo pucanj i osjetio ubod nožem u vrat”, prisjeća se Ribić.

Uslijedilo je buđenje na gomili leševa, bijeg, tumaranje od jednog doma do drugog.

Ožiljke i danas nosi. Zijad je ostao potpuno sam.

Posljednje sjećanje na sestre

U identifikacijskom centru u Tuzli, ustaljena procedura identifikacije žrtava. Pitaju ga želi li vidjeti posmrtne ostatke svojih sestara.

“Ne bih volio da ih vidim, jer hoću da mi ostane ono zadnje sjećanje”, odgovorio je.

U kosturnici, raspoređeni nekompletni posmrtni ostaci. Pripadaju li ove kosti Zlatiji ili Ismeti, istražitelji još nisu utvrdili.

Zijad je identificirao posmrtne ostatke tri sestre – Zijade (7), Suvade (5) i Almase (4). Identifikacija četvrte sestre trebala bi biti izvršena naknadno, kada će se utvrditi je li riječ o Ismeti (16) ili Zlatiji (13).

“Posmrtni ostaci Zijinih roditelja nađeni su ranije i ukopani, ali potraga se za njega nastavlja. Na listi nestalih su i dalje njegove dvije sestre i dvogodišnji brat”, javila je Al Jazeerina reporterka Nadina Maličbegović.

Cijela porodica Ribić ubijena je 12. jula 1992. Za taj teški zločin u Srbiji je u prvostepenom postupku osuđen Simo Bogdanović i još četiri osobe.

Viši sud je poništio presudu i oslobodio ih.

Potraga za još troje djece

Posmrtni ostaci djevojčica pronađeni su u masovnoj grobnici na Crnom vrhu kod Zvornika. Traga se za još dvjema sestrama i najmlađim bratom Sabrijom.

Foto: Anadolija

‘Spasili me vojnici’

Pronašli su ga vojnici JNA, prisjeća se, nahranili i odveli u ambulantu u Kozluku, gdje je Zijad zatekao i prepoznao zločince koji su njegovu porodicu odveli na strijeljanje.

“Nisam se htio odvajati od te dvojice vojnika, a četnik Simo Bogdanović zahtijevao je da me ostave. Vojnici su me odveli u bolnicu i tako su me spasili, a u Beogradu sam svjedočio protiv njegove zločinačke grupe. Prepoznao sam Simu Četnika, koji je umro u pritvoru prije nego što je dočekao prvostepenu presudu, a drugostepenom četnici su oslobođeni, jer je sutkinja zaključila da se ja, koji sam tada bio dijete, ne mogu sjećati detalja i ne mogu prepoznati ubice svoje porodice”, prepričava. 

“Osim mene, svjedočile su i tri zaštićene svjedokinje koje su bile u zarobljeništvu i Siminim četnicima su prale odjeću, kuhale i služile im kao seksualne robinje. Ali, ja vjerujem u Boga i drugi svijet, i siguran sam da će svi biti kažnjeni za svoja nedjela, baš kao što je bilo suđeno da ja preživim i tragam za svojim roditeljima, sestrama i bratom˝, zaključio je Zijad.

Hakija Smajlović, sekretar Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica opštine Zvornik, rekao je da su s tog područja od 1992. do 1995. godine ubijene 1.983 osobe, a 1.509 njih je identificirano. Traga se za još 474 žrtve.

Izvor: Al Jazeera i agencije