Bosanski jezik se brani (samo) u Srebrenici i Podrinju

Na sastanku roditelja nije definirano hoće li djeca pohađati nastavu od naredne školske godine (Al Jazeera)

Piše: Edis Bulić

Borba za bosanski jezik se, kao ustavno pravo Bošnjaka, u bh. entitetu Republika Srpska i dalje vodi, s tim da je strategija podignuta na drugi, ozbiljniji nivo.

Zbog negiranja pojma bosanskog jezika u školskom programu RS-a, roditelji učenika bošnjačke nacionalnosti iz nekoliko opština u ovom entitetu izabrali su pravni tim koji će podnijeti tužbe protiv direktora škola koji su izvršili diskriminaciju. Također, tužbe će biti podnesene protiv svih onih koji su učestvovali u ovom slučaju negiranja jezika.

Na sastanku roditelja, koji je održan u Srebrenici u petak, još uvijek nije definirano hoće li djeca u školama u RS-u pohađati nastavu od naredne školske godine.

Djeca bošnjačke nacionalnosti koja pohađaju Prvu osnovnu školu u Srebrenici u julu nisu primila đačke knjižice, jer u njima, umjesto odrednice bosanski jezik, piše “jezik bošnjačkog naroda”.

Đačke knjižice ostale u školi

“Ja sam jedan od mnogih roditelja koji su, u znak protesta, ostavili knjižice u školi, u nadi da će se maternji jezik koji naša djeca uče biti nazvan pravim imenom. Kada nam unakarade naziv jezika, jedino preostaje da se pokorimo i prihvatimo da naša djeca uče srpski jezik”, kazao je Hakija Handžić iz Srebrenice.


[Al Jazeera]

Konkretno, u Srebrenici je među stanovništvom prisutno mišljenje da je tema bosanskog jezika privremeno stavljena izvan fokusa i da se čekala ponovna reaktivacija pitanja u periodu neposredno pred izbore. Problem počinje djelovati kao dio velikog manipulativnog scenarija, koji je podmetnut iz političkih pobuda, u svrhu predizborne promocije.

“Problem bosanskog jezika nije akuelan samo ove godine, to je već dobro poznato pitanje, a otegnuto je upravo do pred izbore”, smatra Handžić.

Lokalni frizer i berberin Ahmed Ustić otac je dvoje djece koja pohađaju osnovnu školu. On smatra da se bosanski jezik i “jezik bošnjačkog naroda” ne mogu poistovjećivati i boji se da će njegova djeca, ukoliko budu imala upisan sporan naziv jezika, u zvaničnim dokumentima imati problema prilikom upisa u srednju školu.

“Koliko znam, u našoj državi su priznata tri jezika, od tri kosntitutivna naroda, a navodni jezik bošnjačkog naroda je izmišljena, četvrta vrsta. To je, opet, neka politička igra, koja je podmetnuta Bošnjacima, vrijeme će to pokazati, jer su tu i izbori”, rekao je on.

Ustić kaže da u ovom trenutku narod Podrinja i Srebrenice brani bosanski jezik, što bi trebao biti posao političara i izabranih zvaničnika.

‘Okupirana teritorija’

“Svi naši političari očekuju da se roditelji i djeca bore na terenu za bosanski jezik, što, po mom shvatanju nije, u redu. Glasali smo i birali ljude koji bi trebali to rješavati, i to ne samo u Srebrenici, nego na državnom nivou. Jer, ako Srebrenica i Podrinje brane bosanski jezik na nivou cijele Bosne i Hercegovine, nešto ozbiljno nije u redu”, kazao je on.

“Tokom čitavog raspusta niko nije ništa preduzeo povodom toga, mogu to reći sa sigurnošću, jer se o bitnim i nebitnim stvarima prvo priča, ovdje, kod brice, u salonu.”

Djeca još uvijek bezbrižno uživaju u preostalim danima ljetnjeg raspusta, dok odrasli vode borbu za dio identiteta koji je Ustavom definiran.

“Djeca k'o djeca – nemaš ih šta o ovome pitati, oni znaju da idu ili da ne idu u školu, mi odrasli tu bitku vodimo zbog njih”, priča Ustić.

Velike teme se veoma često lome preko Srebrenice, na šta su građani tog objektivno malog prostora dobro navikli. Uslijed nametanja naziva jezika i, kako navode neki od Srebreničana, neprijatne atmosfere pred najavljeni referendum u RS-u, mnogi građani se osjećaju kao pod okupacijom.

“Svjesni smo činjenice da se nalazimo u dijelu Bosne i Hercegovine koji negira postojanje ove države, ali mi u Srebrenici se osjećamo kao da živimo pod okupiranom teritorijom. Želimo se osloboditi, ako ništa, bar tog tjeskobnog osjećaja okupacije. Mi nemamo osnovna prava, ni za jezikom, ni identitetom, na kraju krajeva, ni zaposljenjem”, navodi Salko Nukić, građanin Srebrenice.

Kršenje državnog i entitetskog Ustava

Ističe da je problem negiranja bosanskog jezika iniciran u školskom sistemu, ali da, zapravo, ta tematika prevazilazi mnogo šire okvire i uskraćuje egzistenciju jednog naroda u vlastitoj državi.

“Kada nemam pravo govoritijezikom kojim ja hoću govoriti, očigledno da smijem raditi i ponašati se samo onako kako su drugi programirali. Mi smo u Podrinju uvijek bili većina, a sada kao Bošnjaci nemamo nikakvih prava. Pošto nisam roditelj, teško mi je konkretno govoriti o problemu u školstvu, ali suosjećam s roditeljima čijoj su djeci uskratili elementarno pravo, koje je Ustavom zagarantovano, da uče svoj, maternji jezik”, rekao je Nukić.

Vjera u bolju budućnost i prevazilaženje trenutnih problema je prisutna, svi se nadaju da će tenzije splasnuti kada utihnu predizborna obećanja i posjete političara.

U odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegiovine navodi se da nadležne entitetske vlasti ne mogu zabraniti Bošnjacima ili ostalima da naziv maternjeg jezika koji uče u školi bude bosanski jezik. Ustavni sud je naveo da je ustavno pravo konstitutivnih naroda i ostalih koji se tako ne izjašnjavaju da jezik kojim govore nazovu imenom kojim žele i svako suprotno postupanje u praksi vodilo bi kršenju Ustava Bosne i Hercegovine, ali i Ustava RS-a.

Izvor: Al Jazeera