Bosanski fratri u stripu: Svi se smijemo na istom jeziku

Foto: Al Jazeera/Haris Kustura

Piše: Vedrana Maglajija

Prije nekoliko godina okupili se fratri u opuštenom druženju u samostanu u Kraljevoj Sutjesci te u šali upitali fratra iz Olova da li on ima ADSL, misleći na priključnu internetsku vezu. “Nemamo to, imamo SDA, SDP, HDZ jedan, HDZ dva…”, odgovorio je on zbunjeno.

Ovo je jedna od anegdota iz svakodnevnog života bosanskih franjevaca koje je još kao student polovinom devedesetih počeo prikupljati fra Tomislav Brković, danas gvardijan Franjevačkog samostana Rama-Šćit.

Njihove zgode i nezgode uobličio je u knjigu 2008. godine, a četvrto izdanje “Fratri bosanski – na svoj način i na svoj račun” dobilo je formu stripa  u kojem je sadržana “mala povijest Bosne Srebrene svedena na anegdotu koja obično kao prišivak prati nekog redovnika, da bi ga često i nadživjela”.

“Nije to moja pamet, ali svi se mi smijemo na istom jeziku i smijeh je univerzalna veza koja nas spaja. Možda ne moramo znati neki jezik, ali u susretu sa ljudima, kroz neki smijeh se jednostavno prepoznamo. U ovoj našoj preozbiljnoj, od rata umornoj, BiH treba unijeti što više humora, a ja se nadam da sam barem malo u tome uspio”, objašnjava nam fra Tomislav, koji je prije nekoliko dana imao i zagrebačku promociju u sklopu festivala o stripu.

Sjedeći ispred samostana Rama-Šćit, okruženog Ramskim jezerom, gdje sve odiše apsolutnim mirom, bez puno uzbuđenja, kao da to nije ništa specijalno, prepričava da se na promociji okupilo osamdesetak ljudi, jer je strip “nesvakidašnji” i vjerovatno, dodaje s osmijehom, jedini takve vrste u svijetu.

“To su bili svi ti ljubitelji stripa. Ja sam recimo nešto malo čitao strip kao mali, Zagora i ostale. Ma kao svi ljudi, ništa specijalno. Evo sada su me zvali u Sarajevo početkom sedmog mjeseca na festival stripa Stripiti, pa ću otići”, skromno govori fra Tomislav, pokazujući nam na mobitelu poziv organizatora.

Foto: Al Jazeera/Haris Kustura

I zaista, teško da bi neki stranac mogao shvatiti anegdotu nacrtanu u stripu koja se desila za vrijeme rata kada je upravitelj olovskog svetišta otišao u bolnicu i crkvu povjerio na čuvanje komšijama muslimanima.

Visočki franjevci, koji su došli obići to svetište, bili su iznenađeni kada su zatekli ženu kako povlači crkveno zvono u podne. Nakon zvonjave, pozdravili su je: “Hvaljen Isus i Marija!”

“Mene se tako ne pozdravlja, ja sam Naila Halilović.”

“Pa kako onda zvoniš?”, upitaše iznenađeni franjevci.

“Pa, lahko. Vučem”, odgovori im žena.

Izvor: Al Jazeera