Bosanka direktorica Doma zdravlja u Malmeu: I Šveđane je strah, ali ne paniče

Ovdje je visok stepen demokratije i ne možeš ljudima tek tako nešto zabranjivati, kaže Amina Hadžialić (EPA)

„Ponesite termos-bocu i sjednite na klupu u parku. Loše je za zdravlje ako sjedite kod kuće“. Dok je Johan Giesecke, bivši epidemiolog Švedskog nacionalnog instituta za kontrolu zaraznih bolesti i trenutni savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) izgovarao ove riječi, na južnoj kraju kontinenta, Italija je očaju brojala nove stotine mrtvih od posljedica zaraze korona virusom.

I dok su u Italiji ljudi davno zaboravili na čari ispijanja kafe, u Švedskoj je i dalje piju, ručaju u restoranima i šetaju. Svijet se s pravom pita – u čemu je stvar i kako to da u toj skandivanskoj zemlji, i pored očigledne prijetnje nadolazećeg smrtonosnog virusa, ljudi i dalje žive normalno? Zar ih nije strah?

No, ne žive i strah ih je.

‘Mjere odgovaraju situaciji’

Prema riječima Amine Hadžialić, Sarajke koja već dugo živi u Švedskoj, tačnije, Malmeu, gdje je direktorica lokalnog Doma zdravlja, kaže da su i Šveđani u strahu, ali razlika u odnosu na ostatak Evrope je što ne paniče i ne žele žuriti s mjerama prije nego što one budu neophodne. Tačnije, ne žure prije događaja.  

Ovdje niko ne ispašta zbog političara

Još jedan od razloga za nepodlijeganje panici je, kako tvrdi, vjera Šveđana u sistem.

„Umjesto kritika, ljudi ovdje nude prijedloge i rješenja, uz vjeru da svi rade najbolje što mogu i da prije donošenja odluke dobro promisle i pronađu rješenje koje je najbolje u datom trenutku. Švedski zdravstveni sistem je izvanredan i ljudi imaju povjerenja u njega. Ko u Švedskoj oboli, taj će biti liječen kvalitetno, a nipošto se ne može desiti da, recimo, neki političar ima prioritet, a da ostali ispaštaju“, dodaje.

„Stvara se pogrešna slika o Švedskoj, jer nisu tačne konstatacije da se ovdje ne radi ništa. U javnosti i među ljudima postoji strah i veliki respekt prema bolesti koja je do sada odnijela toliko života. Šveđani dobro znaju šta se dešava u svijetu i plaše se tog opakog virusa i svega što on može napraviti u njihovoj zemlji, no, ne žele paničiti oko nečega što se još nije desilo, dok eksperti, koje ovdje političari i ljudi i te kako slušaju, ne misle da treba žuriti s radikalnijim mjerama dok one ne postanu neophodne. Vlada mišljenje da dosadašnje mjere odgovaraju trenutnoj situaciji u zemlji“, kaže Hadžialić.

Kako dodaje, Šveđani se spremaju za dužu „opsadu“ od strane korona virusa i da stoga razmišljaju dugoročnije od većeg broja ostalih zemalja, koje su posegnule sa najradikalnijim mjerama sprječavanja širenja virusa.

„Još uvijek niko ne zna šta je tačno korona virus i šta je najbolje učiniti na sprječavanju njegovog širenja. Svaka zemlja uvodi neke svoje mjere, ali samo vrijeme može pokazati čije su bile najbolje. Uostalom, ne može se svaka mjera primijeniti na svaku državu. Švedska nije Kina, niti se ovdje mogu provoditi radikalne mjere bez dobrog razloga. Ovdje je visok stepen demokratije i ne možeš ljudima tek tako nešto zabranjivati. Kako djeci zabraniti za izađu?“, pita se Hadžialić, koja na našu opasku da je to u Bosni i Hercegovini već uvedeno, odgovara:

“Zabrana izlaska je besmislena’

„Prema mom mišljenju, ta mjera nema nikakvog smisla. Pretpostavke su da će virus, kada dođe u Švedsku u većem obimu, uzrokovati višemjesečne probleme. Zato švedski eksperti razmišljaju dugoročno i donose dugoročne mjere. Mora se pratiti tempo epidemije. Totalni karantin nemoguće je izdržati na period od više mjeseci. Kako držati ljude mjesecima u kući i kako bi oni to podnijeli? I ja, kao neko ko radi u Domu zdravlja i ko ima djecu, mišljenja sam da moja djeca ne trebaju biti u kući. Treba im zrak, treba im sunce, treba im vitamin D. Trebaju im aktivnosti. Ako bi djeca predugo bila u kućama, kakve bi to posljedice imalo po njih?“

Kako kaže, Šveđani su disciplinovan narod i nije im potrebno ništa naređivati.

„Ljudi su disciplinovani sami od sebe. Izbjegavaju mjesta masovnih okupljanja, a u kina i pozorišta svakako ne mogu, jer su zatvorena. Javni saobraćaj je i dalje u funkciji, ali ljudi ga izbjegavaju i koriste druge načine prevoza. Restorani rade, ali stolovi su raspoređeni drugačije. Mora se sjediti za njima i nema prilaska šankovima. No, Šveđani sve manje idu u njih, jer su savjesni i ne mora im država govoriti da brinu za svoje zdravlje, isto kao što ni meni ne mora govoriti da ne vodim djecu među ljude. Naravno da neću, jer, kada izlazimo, držimo razmak od ostalih, idemo na mjesta na kojima nema mnogo ljudi. I tako rade svi. Virus se ne prenosi zrakom. Zna se kako se prenosi, a niko neće otići tamo gdje će neko kihati i kašljati u njega“, priča Hadžialić.

‘Povjerenje u stručnjake, političare i zdravstvo’

Restriktivnih mjera, kaže, ima. Ne idu sva djeca u školu, zabranjena su okupljanja većeg broja ljudi, medicinske ustanove, kakva je i njena, pripremaju se za najgori scenario, mjesta poput kina i pozorišta ne rade, no, ono što je zanimljivo je da, kako kaže Hadžialić, Šveđani smatraju da je nemoguće spriječiti ono što bi se moglo desiti.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

„Imamo veliko povjerenje u naše stručnjake, političare i zdravstvo, ali isto tako, svi smo svjesni da niko nije svemoguć i da niko ne može predvidjeti šta sve dolazi u periodu koji je pred nama. Dolazak virusa je, očigledno, neminovan. Svjesni smo da će za dvije-tri sedmice, kako se predviđa, stanje u Švedskoj biti dosta lošije, ali nažalost, koliko god to užasno zvučalo, stručnjaci su mišljenja da se ne može spriječiti da ljudi umiru, isto kao se ne može spriječiti niti to da gripa uzima smrtonosan danak. Ljudi će, nažalost, umirati i to se teško može spriječiti. Umjesto da paniče, oni vode mnogo računa o zaštiti najpodložnijih kategorija stanovništva, kao što su stariji i bolesni ljudi, kako bi umanjili posljedice. Njima su na usluzi svi, čak i vojska, ali za izolaciju djece i totalni karantin, nema potrebe“, dodaje Hadžialić, koja navodi da se u Švedskoj užurbano proizvodi i nabavlja medicinska oprema, te priprema prostor za oboljele. 

No, Šveđani, kaže, vode računa i o drugim aspektima. Prvo, ne žele svo svoje zdravstvo usmjeriti na korona virus, a drugo, razmišljaju i o ekonomiji i budućnosti države.

‘Šta je s ekonomijom i ostalim bolesnicima?’

„Ukoliko bi se, recimo, uveo karantin, kako bi država nastavila funkcionisati? Neko mora raditi, ali ako je taj neko bolestan, naravno da neće doći na posao, već će se obratiti ljekarima. Eksperti moraju razmišljati i o budućnosti. A druga stvar, ne smiju se zaboraviti ostali pacijenti. Zdravstveni sistem mora voditi računa o oboljelim od teških bolesti. Ako se sva pažnja usmjeri na korona virus, od kojeg je smrtnost statistički jako niska, onda ćemo imati veliki broj umrlih od ostalih bolesti, a to država ne želi dopustiti“, kaže Hadžialić.

Šveđani, kaže, ne žele masovna testiranja, jer tvrde da zaraženih može biti jako mnogo, kao i onih koji će se oporaviti, ili onih koji neće osjetiti nikakve simptome. Testiraju samo one koji imaju izražene tegobe. 

„Dakle, ne bih rekla da se u Švedskoj ništa ne radi i da život teče normalno. Švedska čeka razvoj događaja i vrši pripreme da epidemija prođe što bezbolnije. Maksimalnu prevenciju nemoguće je izvršiti“, rekla je Hadžialić.

Izvor: Al Jazeera