Bosanci nisu Francuzi i nije ih briga što su cijene goriva previsoke

Svako povećanje cijena nafte u svijetu prati povećanje cijena goriva u Bosni i Hercegovini, međutim, u suprotnom slučaju, kada se radi o padu cijena na globalnom tržištu, kao što se dešava već nekoliko sedmica, do promjena ne dolazi, ističu ekonomisti.

Cijene nafte u svijetu od početka oktobra pale su za oko 30 posto. Tek prošle sedmice na londonskom tržištu cijena barela porasla je za 1,1 posto, na 59,45 dolara, dok je na američkom tržištu barel poskupio jedan posto, na 50,93 dolara.

Prema podacima Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine, prosječna cijena litra goriva u ovoj zemlji je 2,41 konvertabilnih maraka, odnosno 1,2 eura. Poređenja radi, u Austriji, čiji građani imaju mnogo veća primanja, litar goriva iznosi približno 1,3 eura.

U Francuskoj se sedmicama odvijaju protesti protiv najave novih poreza na gorivo, zbog čega je i predsjednik Emmanuel Macron prvi put napravio veći zaokret i odstupio od svoje politike te rekao da odustaje od tog prijedloga. Uprkos tome, demonstranti ne odustaju i ponovo izlaze na ulice. U toj zemlji cijena goriva je otprilike 1,4 eura.

Distributeri samo čekaju novi skok cijena

Bosna i Hercegovina je u januaru 2018. godine povećala akcize na gorivo te je sada cijena u odnosu na isti period prošle godine veća za 50 feninga, odnosno 25 eurocenti. Do pada cijena, uprkos dešavanjima na svjetskom tržištu, ne dolazi. Međutim, u državi nema nikakve veće reakcije građana, kao i reakcije vlasti.

“U Bosni i Hercegovini cene goriva stagniraju ili rastu, iako one na svetskoj pijaci padaju. Imate sasvim neobične okolnosti, koje daje indikaciju da ljudi koji su distributeri goriva pokušavaju da iskoriste tu fluktuaciju svetskih cena da naprave ekstra profit. Pošto očigledno ne postoji nikakva jasno i transparentno definisana matrica formiranja cena goriva u Bosni i Hercegovini, već je to stvar odluke vlasnika benzinskih pumpi i velikih distributera, izgleda da svako pokušava pred Novu godinu da zaradi dodatni novac na račun građana”, smatra ekonomski analitičar Zoran Pavlović.

On ističe da se povećanje cijena nafte na svjetskom tržištu na pumpama u Bosni i Hercegovini prati na dnevnoj bazi, dok se snižavanje cijene goriva radi sa zakašnjenjem od najmanje mjesec dana, tako da “distrubuteri praktično čekaju da ponovo skoči cena pa da ostanu na istoj ceni”.

Svaka pumpa u Bosni i Hercegovini može formirati svoju cijenu goriva, a razlike nastaju i zbog troškova prijevoza te veleprodajne cijene dobavljača. Tako se, naprimjer, gorivo u Bijeljini nedavno moglo pronaći i za 2,14 KM (1,04 eura) po litru.

Al Jazeera je kontaktirala Milenka Boškovića iz Udruženja naftnih distributera entiteta Federacija Bosne i Hercegovine s pitanjem o promjeni cijena goriva, međutim, do pisanja teksta nismo dobili odgovor.

‘Ekstra profit koji nije oporezovan’

Za Pavlovića je dodatni problem što vlasti ne utvrđuju šta je marža, a šta ekstra profit, koji nije posebno oporezovan.

“Ekstra profit je kada vi uzmete nešto što vam ne pripada na račun oscilacije sirovine ili robe koju vi prodajete te vam to daje mogućnost da napravite taj ekstra profit, a da on ne bude posebno oporezovan. Ali, mi u Bosni i Hercegovini nemamo organizaciju koja to zna da obračuna, definiše i koja prati situaciju na tržištu. Nažalost, ministarstva finansija i poreske uprave nisu previše zainteresovni da se u taj posao uključuju, jer kada god zaradu napravi distributer goriva, on na tu zaradu plati porez na dodanu vrednost, tako da je to dobro za državu. Zbog toga oni to najčešće i tolerišu, a sve se na kraju završava na leđima građana.”

Predsjednik Udruge za unapređenje kvaliteta življenja Futura Mostar Marin Bago ističe da smatra da su vlasti previše opteretile cijene goriva akcizama.

“Cijena goriva bez akciza bi bila možda sada oko 1,30 KM (0,65 eura), s uračunatom zaradom distributera, ali ono što stvara problem je 32 nameta na cijenu po litri. Ako vi sada napunite rezervoar za 50 KM (25 eura), vi dajete 24 KM (12 eura) državi”, objašnjava Bago.

Međutim, novac koji su građani dali na osnovu akciza ne ide na pravu namjenu, izgradnju autoputeva. Cijene goriva u Hrvatskoj i Srbiji slične su kao u Bosni i Hercegovini, ali u tim zemljama postoji izgrađena mreža autoputeva, navodi Bago.

‘Ne razumijemo da su to naši novci’

“Prije uvođenja novih akciza, mi smo od 2009. do 2017. godine platili osam milijardi KM [nešto manje od četiri milijarde eura]. Od toga možete napraviti tri autoputa. Posljednjih četiri godine metra autoputa nismo vidjeli. Ključna zadaća politike je infrastruktura i stvaranje pozitivnog ambijenta. Infrastrukturu smo platili, a nismo je dobili, i još nam je kreiran napeti ambijent da se međusobno mrzimo. To možete raditi samo onome tko ništa ne razumije.”

Stoga, ističe Bago, najveći problem je što izostaje reakcija građana, kao što je slučaj u Francuskoj, gdje su se demonstranti obračunavali s policijom na ulicama Pariza samo kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo planiranim porezom na gorivo.

“Francuzi u školama uče poreznu politiku, i to razumiju, naši ljudi ne mogu povezati politiku s cijenom goriva, s cijenom kruha, mi jednostavno ne razumijemo da su to naši novci, jer smo postali nepismeni. Nepismenost više nije da znate samo čitati, imate potrošačku, medijsku, finansijsku nepismenost, a mi smo po svakoj toj kategoriji nepismeni iznad 50 posto. Ne osjećamo taj problem kao svoj i nećete protestirati, jer mislite da se to dešava nekome drugom”, zaključio je Bago.

Izvor: Al Jazeera