Bosanac kojeg na parketu želi 35 koledža

Igram jako protiv krilnih centara, kao i protiv centra, ako je to potrebno, a često jeste (Ustupljeno Al Jazeeri)

Razgovarao: Ibrahim Sofić

Imena američkih univerziteta poput Harvarda, Notre Damea, Texas Techa, Princetona – poznata su širom svijeta. Ove obrazovne institucije su mamac za brojne mladiće i djevojke, mali broj njih studira na njima, a rijetko ko se može pohvaliti da su ga ove univerzitetske veličine tražile i nudile da nastavi svoj životni put u njihovim institucijama.

Takvom činjenicom može se pohvaliti Samir Šehić, košarkaš rođen u Atlanti 1996. godine, bosanskohercegovačkih korijena. Njegovi roditelji su do početka rata 1992. godine živjeli u naselju Borovnica, općina Zavidovići, a otac Jasmin je bio odličan atletičar i jedna od nada bh. “kraljice sportova”, no rat je zaustavio njegov napredak.

Mlađi Big Boz, odnosno 18-godišnji Šehić, veoma uspješno igra na poziciji krilnog centra, visok je 209 centimetara i, kako kažu američki stručnjaci, veoma je agilan, precizan i dinamičan.

Za Al Jazeeru govori o svojim planovima, željama…

  • Dobili ste ponude od velikog broja američkih koledža za nastavak školovanja i razvijanja vještina. Jeste li suzili izbor? Gdje biste mogli nastaviti svoj rad?

– Da, uistinu preko 35 koledža širom SAD je trenutno u regrutnoj fazi sa mnom, a od tih 35, 20 je već napravilo ponude, iako mi je ostala još jedna cijela godina srednje škole. Ovu stepenicu u mom razvoju bi želio da okončam u naredna dva do tri mjeseca i napravim konačnu odluku, tako da u mojoj zadnjoj godini ne moram biti fokusiran na pozive. Nećete vjerovati, ali odgovaranje na poruke trenera sa koledža uzima tri do četiri sata svakodnevno iz mojih dnevnih aktivnosti.

Izbor još nisam suzio, ali to ću da uradim, uz pomoć moje familije u naredne dvije do tri sedmice. Poslije toga ću planirati oficijelne posjete, gdje imam pravo na pet posjeta, po pravilima i zakonima NCAA. A kada govorimo o izboru škole, svakako će to biti koledž koji će mi dati priznatu diplomu i kvalitetan nastavak košarkaških usavršavanja, što znači dobar miks akademskih i košarkaških kvaliteta.

Veliki uspjeh BiH u Brazilu
  • Jeste li pratili nogometno Svjetsko prvenstvo? Šta mislite o rezultatu Bosne i Hercegovine, te o ostalim reprezentacijama? Je li Vas neka od njih posebno dojmila?

– Definitivno sam pratio našu reprezentaciju i mogu vam reći da je veoma veliki uspjeh šta su naši momci odradili. Prvi plasman na Svjetsko prvenstvo, među najboljima na svijetu, izborila je jedna mala ali snažno fudbalski potkovana država kao što je Bosna i Hercegovina sa nepuna četiri miliona stanovnika. Imate zemlje koje biraju reprezentativce iz grupe od 100, 200, 300, pa i više miliona stanovnika, pa onda na osnovu toga stvorite sebi tu sliku i automatski ćete slaviti uspjeh naše reprezentacije. Što se tiče ostalih timova, Njemačka je pokazala ponovo da igra kvalitetan i disciplinovan fudbal, što ih je ponovo dovelo do titule šampiona svijeta.

Trenutno imam ponude od univerziteta Wake Forest, Vanderbilt, Northwestern, Norte Dame, Iowa, Harvard, Brown, PENN, Penn State, Texas Tech, Tulsa, Akron, Santa Clara, Leigh, UofH, Princeton, Davidson, New Mexico, William and Mary i Nebraska.

  • Američke kolege smatraju kako ste odličan šuter i dobar potencijal za NBA ligu (koja je, uostalom, svim mladim košarkašima i cilj). Koje su jače, a koje su slabije strane Vaše igre, koje segmente trebate unaprijediti?

– Nekoliko desetina skauta je posmatralo i pratilo moj razvoj u zadnjih pet godina. Naravno, na ovom nivou ti isti skauti većinom rade za koledže koji su zainteresovani za moju vrstu igre. Mnogi bi me okarakterisali kao snažni Big Man koji može da igra u reketu i pod košem, ali isto tako Big Man sa lijepim mekanim šutem. Kažu da sam “jaki, veliki čovjek sa evropskim stilom igre”, iako nikad još nisam igrao na evropskom tlu, ali uz Božju pomoć i to će se desiti.

Što se tiče NBA, trenutno se ne opterećujem time, Amerikanci kažu “one step at the time”. Ovdje je totalno drugačiji sistem nego u Evropi i drago mi je da je to tako. U Evropi je dozvoljeno da mladi dječaci počinju da igraju profesionalno, gdje u rano doba zanemaruju školovanje i važnost škole. Mnogi agenti im obećavaju sve, a na kraju 99 posto od tih mladih košarkaša ostane i bez škole i bez profesionalne karijere.


Veliki čovjek sa evropskim stilom
 

Ovdje je sasvim suprotno. Sav srednjoškolski rad se usmjerava na što bolje ocjene da bi se kvalifikovao da igraš za što bolji koledž, gdje ti oni omogućavaju besplatno školovanje dok ti za njih igraš košarku – dobro za obje strane.

Ako si dovoljno dobar da ideš u najbolju ligu na svijetu NBA, to možeš samo po završetku prve godine koledža ili možeš doći negdje izvana. Ako nisi na tom nivou, nastavljaš školovanje, završiš fakultet i imaš svoju diplomu na koju možeš uvijek da računaš i ne strahuješ sta će da se desi ako se povrijediš i ne mogneš više igrati.

Moja jedna od boljih strana u košarci je možda ta što se ne bojim kontakta pod košem. Igram jako protiv krilnih centara, kao i protiv centra ako je to potrebno, a često i jeste. Sa druge strane volim da šutam i dosta mi to dobro ide za rukom, a na čemu trebam da radim više je možda skočnost, eksplozivnost i elastičnost.

  • Osvojili ste brojne titule i nagrade igrajući za Texas Titanse i Houston Hoopse. Koje su Vam posebno drage i značajne?

– Tri godine uzastopno smo osvajali titulu prvaka Amerike dok sam igrao sa Titansima, a u četvrtoj godini nakon te tri titule smo uzeli titulu U16 EYBL lige, gdje sam svojim pogotkom u zadnjoj sekundi odveo svoj tim do pobjede. Mogu da kažem da mi je taj trofej možda ostao značajan i najdraži, mada ima mnogo zaista lijepih momenata kojih se rado sjećam.

  • U NBA ligi nastupa Mirza Teletović, a njegovim stopama bi uskoro mogao i Jusuf Nurkić. Koliko pratite Mirzine igre i šta mislite o Jusufovim šansama u najjačoj ligi svijeta?

– Ja i moj otac imamo godišnju pretplatu na NBA TV kanal, gdje možete da pratite sve utakmicu. Počeli smo to uzimati prvi put kada se naš Mirza pojavio u Ligi da bismo mogli pratiti sve njegove utakmice, tako da vam je jasno koliko pratimo fantastičnog Mirzu. U njega je moj otac vjerovao od početka i govorio mi: ‘Samo dok se on malo privikne, vidjet ćeš sta će on da napravi ovdje.’ Tako da je Mirza definitivno opravdao očekivanja u njegovoj drugoj godini, a isto tako znamo i vjerujemo da će naredna sezona za njega biti još i bolja.

Kevin Love kao uzor
  • Ko je Vaš košarkaški uzor i zašto?

-Veoma cijenim i volim igru Kevina Lovea, dosta gledam snimke njegove igre i taktiku. Većina odbijenih lopti pod košem završi u njegovim rukama, a sa druge strane – ko može bolje da šutira sa linije za tri poena od njega? Po meni je Kevin Love kompletan paket.

Za našeg Jusufa sve čestitke! Gledao sam sa svojom familijom draft tu noć i veoma smo sretni zbog njega. U NBA ligu doći sa 19 godina je veliki uspjeh. U Americi se igra dosta grublja i brza košarka, tako da će u svakom slučaju i Nurkić prolaziti kroz fazu prilagođavanja, mada se ne plašim da će biti veoma uspješan. Veoma je jak i stabilan sada, a šta će tek da bude za nekoliko godina… Želim mu puno uspjeha i poručujem mu da mi se javi da izađemo negdje na kahvu kad bude dolazio u Houston.

  • Da li biste mogli, u jednom dijelu karijere, zaigrati za neki evropski tim?

– Glupo bi bilo da kažem da ne sanjam da ću igrati za NBA jednog dana, to je san svih onih koji vole i igraju ovaj sport, ali ako me put i moj pravac navede prema Evropi – zašto ne? U Evropi se igra veoma kvalitetna košarka. Iz godine u godinu možemo da vidimo sve više evropskih košarkaša na tlu Amerike. San Antonio je ove godine osvojio titulu igrajući definitivno evropsku vrstu košarke i to isto dovoljno govori o kvalitetu prekookeanske igre.

  • Neizbježna tema je i reprezentacija BiH. Da li bi i kada mogli zaigrati za bh. selekciju?

– Dres reprezentacije Bosne i Hercegovine je moja velika želja, ali trenutno je to neizvodljivo. Termini i aktivnosti reprezentacije Bosne i Hercegovine se evo već četiri godine uzastopno, koliko me poziva naš savez da igram za njih, podudaraju sa svim mojim važnim događanjima ovdje. Kao što sam već naveo, naš savez me kontaktira redovno svake godine i želim da im se zahvalim na tome. Ja se nadam da će doći vrijeme i za to, prije ili poslije. I ako se to desi, a nadam se da hoće, bit ću veoma sretan zbog toga.

Izvor: Al Jazeera