Oglasi

Boris Johnson - nepokorena žeđ za vlašću

Johnson je, poput Trumpa, političar koji nema normalna ograničenja niti crvene linije.
Boris Johnson govori nakon što je najavljen kao naredni premijer Velike Britanije u centru Kraljice Elizabete II 23. julaReuters

Danas Boris Johnson postaje britanski ministar. To je trenutak koji je vrebao godinama i zbog kojeg je Brexit neizbježan. No, i dalje se čini nekako nestvarnim, nemogućim. Šta je stvarnost ovog odlučujućeg trenutka?

Alexander Boris de Pfeffel Johnson je sve ono što čini britanski establišment. Kao historičar i novinar, sam sebe pretvara u sliku populističkog političara kasne Rimske Republike. On je plemić koji, u svoj nepokorenoj žeđi za najviše pozicije, skreće pažnju, zabavlja i hvata plebs glumeći neznanje i kršenjem političkih pravila.

Johnson je napravio svoju reputaciju kao novinar čija su izvrtanja i neistine oblikovale britansku desnicu u odnosu na Evropu 1990-ih. Prošle sedmice je ponovo uradio, mašući ribom koja kao simbolizira velike nepravde EU pravila. Kasnije je istaknuto kako je upravo to pravilo uvela, kako se često i dešava, Britanija. No, to ne smeta Johnsonu. Iskrivljena je bolja od prave stvarnosti, a u vrijeme „lažnih vijesti“, šteta je već napravljena i laž postaje istina.

Postoji teorija kako Johnson nikada nije želio Brexit. Postao je glavni borac za Brexit tokom referenduma u EU-u kada se rastavio od školskog prijatelja Davida Camerona i vjerovatno tako gurnuo jezičak vage ka odlasku iz Unije. No, njegovo rezonovanje, nastavlja se teorija, bilo je kako će EU referendum sigurno donijeti ostanak u Uniji, a na osnovu ljutnje Konzervativne partije koja je za Brexit na lidera Davida Camerona, premijer će biti svrgnut, a Johnson će uskočiti.

Iluzija o revoluciji

Johnsonovo kršenje pravila postaje još gore. Zadrtost koju posjeduje sad je zloglasna, a na meti su mu bile žene pod nikabom, Afrikanci, homoseksualci… Tokom 1990-ih je snimio svoj razgovor kako će polomiti rebra novinaru koji istražuje njegove aktivnosti. Ali, on to odbacuje sve sa osmjehom. Kaže kako „nije tako mislio“. To je sve šala. I prolazi mu. I tako zabavlja mase i nekako ih uvjeri kako je „stvarno kao vi, uvijek u problemima zbog vrijeđanja liberalnog establišmenta“.

Ovakvo izvrdavanje znači kako ne znamo šta Boris Johnson zaista radi. Ali vidimo naznake. Smatra se velikim borcem za Brexit i zato ga je izabrala sve veća baza ekstremnih dijelova Konzervativne stranke. Obećao je kako će napustiti EU 31. oktobra, čak i bez dogovora. Čak i ako to znači da će napraviti vanredan korak, bez presedana, suspenzijom Parlamenta i izvršnim dekretom.

Očajno želi bliže veze sa SAD-om. Kaže kako mu je prioritet susret sa Trumpom zbog trgovine. Tek prošle sedmice smo dobili novi pokazatelj šta to znači. Podaci iz tajnih razgovora pokazuju kako američki zvaničnici očajnički žele udaljiti Britaniju od Evrope i približiti je standardima i pravilima po uzoru na američke.

Jasno su pokazali kako posebni porez velikim tehnološkim kompanijama, poput Amazona i Facebooka, koji već postoji u Francuskoj i koji predlaže Vlada Velike Britanije, neće biti moguć po trgovinskom dogovoru sa SAD-om. Također znamo kako neće biti tog dogovora ako Velika Britanija ne prihvati američke prehrambene standarde i potkopa javne usluge kao što je NHS (Državna zdravstvena služba).

No, za desničarske borce za Brexit to nije problem – u konačnici bi takav trgovinski dogovor doveo do neregulirane, liberalizirane ekonomije koju su uvijek željeli. Kako kaže bivši britanski kancelar Nigel Lawson: „Brexit nam daje šansu da završimo tačerovsku revoluciju.“ Dok Brexit stvara politički i ekonomski vakuum za forsiranje ovog sna o slobodnom tržištu, američki trgovinski dogovor ga može blokirati na duže staze.

Mito i trgovina

Ranije ove godine, Johnson je podržao izvještaj koji bi mogao donijeti kraj međunarodnog razvoja koje trenutno poznajemo. U prijedlozima se poziva na okončanje nezavisnog odjela za međunarodni razvoj i stavljanje potrošnje na pomoć u ogromni odjel gdje bi bila i međunarodna trgovina i odjel za vanjske poslove.

Također se predlaže razvodnjavanje definicije „pomoći“ u toj mjeri da se to može trošiti… manje ili više kako se Vladi prohtije. Više pomoći bi išlo za profitabilno finansiranje, Ministarstvo odbrane ili na podmićivanje država da trguju sa Velikom Britanijom. U uvodu za prijedloge, Johnson je naveo kako bi se ubuduće pomoć „više koristila za korist političkih i komercijalnih interesa“ Velike Britanije.

Za razliku od Trumpa, Johnson ne negira klimatske promjene ali ipak bivši britanski specijalni predstavnik za klimatske promjene David King upozorava na rad Johnsonove Vlade jer je ovo pitanje marginalizirao dok je bio ministar vanjskih poslova. Najavio je kako će smanjiti poreze onima koji najviše zarađuju. I želi uvesti australski sistem prema migrantima kako bi u Veliku Britaniju dolazila samo krema najbriljantnijih i najkorisnijih migranata za velike poslove.

Da li će išta od ovog proći? Teško je reći jer je Johnson namjerno težak za vjerovanje. Ničemu što govori se ne može vjerovati i njegovo laganje izgleda patološko. No, ono što je očito, kao kod Trumpa, jeste da je on političar koji nema normalnih ograničenja ili crvenih linija . Uradit će sve da bi ostao na vlasti. A sa novom Brexit strankom Nigela Faragea koja prijeti podjelom glasova torijevaca, to znači držanje pravca ekstremne desnice.

Kada se to doda Johnsonovim desničarskim karakteristikama i historijom, te njegovom željom da bude jedan od „jakih ljudi“ novog svjetskog reda, sve je spremno da Britanija nastavi sa propadanjem u politiku autoritarnog populizma.

Mnogi bi da pauziraju

Nadalje, Johnsonova historijska vjerovanja mogu lako biti prilagođena talasu autoritarnog populizma svijeta. Jačanje Trumpa, Bolsanara, Dutertea, Modija i te sorte nije samo zbog toga što „preostale“ tuku rasisti i populisti. To je zbog toga što je ovaj model kapitalizma postao nekompatibilan sa očuvanjem liberalne demokratije. Radikalno djelovanje za borbu protiv klimatskih promjena traži fundamentalno drugačiji ekonomski model. Ogromne promjene koje nova tehnologija donosi našem društvu (mislimo na masovnu automatizaciju poslova na primjer) će također imati velike utjecaje na naše društvo i ekonomiju.

Trebamo se ili skloniti od tržišnih mehanizama i motiva profita i podijeliti terete i koristi ovog razvoja podjednako. Ili trebamo u potpunosti raščistiti sa idejom demokratije, te zadržati ovaj duboko nejednak sistem društvenih podjela i nacionalizma. Kao lider sve više ekstremističke političke partije, koji je pokazao spremnost da „pomišlja na nezamislivo“, Johnson lako može skrenuti na populističke i autoritarne stavove i pozicije.

Najveća opoziciona stranka, Laburistička, borila se da spriječi jačanje Johnsona, a postoje sumnje kako oni čak misle kako je vodstvo Johnsona korisno jer on može biti kandidat koga bi mogli pobijediti na izborima.

No, to žestoko podcjenjuje Johnsona. Samo jači, jedinstveniji pokret može suzbiti najgore namjere Johnsona i odvući politiku dalje od katastrofe. Previše grupa – uključujući velike NVO-ve i sindikate – izgleda spremno „pauzirati ovaj period“ i sačekati sretnija vremena. Ovo je put ka ruševinama. Poruka je jasna na zidu. Vrijeme je da se progovori.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.