Bond u Aston Martinu sa staklom iz Lipika

Piše: Tomislav Šoštarić

Teško bi se moglo očekivati da bi se imena poput Bentleya, Ferrarija, Aston Martina, Lamborghinija, Bugattija i sličnih superluksuznih i superskupih automobila mogla povezati s područjima zemalja regije, osim u pokojim rijetkim slučajevima vlasnika takvih automobilskih marki.

Ipak, tvrtka Lipik Glas iz Lipika, malog grada u središnjoj Hrvatskoj, najveći je svjetski proizvođač stakala za superluksuzne automobile.

To im je središnji biznis koji im donosi 80 posto prihoda, a koji je prošle godine iznosio 9,5 milijuna eura.

Čak 98 posto proizvoda se izvozi, a osim za autoindustriju, stakla proizvode i za vlakove, jahte i brodove. Izrađuju i blindirana stakla za financijske institucije poput banaka i vozila za prijevoz novca.

Rat, stečaj, uzlet, kriza i novi rast

Tvrtka, koja je u talijanskom vlaništvu, zapošljava 160 radnika koji primaju plaću u prosjeku blizu prosječne hrvatske plaće, koja iznosi nešto više od 5.500 kuna netto (blizu 700 eura).

Kako kaže generalni direktor Danijel Zadjelović, proizvodnja stakla u toj je regiji počela još u 19. stoljeću, naravno na razini obrtništva, no ozbiljna proizvodnja baznog stakla u pločama počela je početkom 60-ih godina prošlog stoljeća.

U ratu u Hrvatskoj, kada su srpske snage isključile plin, sve su peći uništene, osim jedne koja je bila u remontu. I ona je bila temelj za ponovno pokretanje proizvodnje.

Tehnologija za ‘specijalne osobe’

Tvrtka koristi i tehnologije, poput tzv. SPD stakla. “To su stakla koja se zatamnjuju pritiskom na gumb u automobilu. Znači, možete imati potpuno prozirno staklo i onda pritiskom na gumb postane tamno. To je odlično za krovove na automobilima ili zadnja stakla gdje sjede nekakve specijalne osobe – stisnu gumb i vidi se van, stisnu gumb i nitko ne vidi tko je u autu”, kaže Zadjelović.

U Lipik Glasu se mogu pohvaliti i da su staklena stepeništa u svjetskim ‘Apple storeovima’ proizvedena u Lipiku.

Zatim slijedi privatizacija tvrtke i potom stečaj, da bi na koncu 2001. godine talijanska tvrtka Isoclima S.p.A., poznata po proizvodnji blindiranih stakala, kupila tvrtku s gotovo 200 radnika, uložila u proizvodnju i zaposlila još 100-tinjak ljudi.

Tvrtka je još za vrijeme bivše SFRJ radila sa Crvenom zastavom i sarajevskim TAS-om, te je u poduzeću postojao dio opreme za autoindustriju, a daljnjim ulaganjem krenulo se u jači prodor na tržište.

Bentley prvi luksuzni klijent

Godine 2003. tvrtka dobiva prvog superluksuznog klijenta.

“Tu je došlo do kontakta s Bentleyem, koji nam je bio prvi kupac, jer je Isoclima, naš vlasnik, radila blindirani Bentley za englesku kraljicu. Tako da mi negdje oko 2004. počinjemo proizvoditi stakla za Bentley. To je bilo doba kada se mnogo trebalo uložiti i u opremu, ali i u ljude i infrastrukturu…Nakon Bentleya je došao Ferrari i polagano se priča počela zahuktavati do današnjeg dana, kada radimo tri modela Bentleya, dva modela Lamborghinija, tri modela Aston Martina, tri modela McLarena, Bugatti, Lotus i druge i postajemo valjda broj jedan na svijetu za takve vrste vozila”, kaže Zadjelović.

Tvrtka se nastavila razvijati sve do 2009. godine, kada je globalna kriza snažno pogodila autoindustriju.
Posao je pao za 50 posto, bazna proizvodnja je morala biti ugašena, a ostala je obrada stakla.

Vodstvo tvrtke odlučilo se na gašenje jedne peći, čime je bez posla automatski ostalo 50 do 60 radnika, no odluka je, kaže Zadjelović, spasila tvrtku.

Bez iskoraka u masovnu proizvodnju

Otpuštene radnike su, koliko su mogli, zbrinuli kroz otpremnine i mirovine te pokušali naći nova tržišta, poput brodogradnje.

Nekoliko godina kasnije, broj radnika je snižen na 160, no tvrtka je preživjela i ponovno stala na noge.

“Zaustavili smo proizvodnju na jedan period i pokušali se konsolidirati. Recept je brzo reagirati, probati isključiti emocije jer brojke su vrlo egzaktne i emocije tu ne pomažu i, naravno, paziti na svaki trošak, postat što više efikasan, maknuti sve moguće troškove koji nisu bitni i zbilja je to kod nas dosta brzo dalo rezultata”, kaže Zadjelović.

Stalno ulaganje u tehnologiju

Riječ je o visokokvalitetnim proizvodima za koje su potrebni kvalitetni project menageri, djelatnici u prodaji i razvoju koji moraju poznavati autoindustriju i njezinu terminologiju. S druge strane, potrebno je stalno praćenje i ulaganje u novu tehnologiju. U Lipik Glasu tako kroz 2015. godinu namjeravaju potpuno obnoviti strojni park.

Lipik Glas, ističe Zadjelović, nije i nikad neće biti tvrtka za masovnu serijsku proizvodnju stakala za autoindustriju jer za to nemaju kapaciteta.

Osim toga, to  je tržište vrlo zasićeno, dok u ovom segmentu, tržišnoj niši do 1.000 ili 2.000 jednog tipa automobila godišnje, imaju konkurenciju, ali s njom se mogu nositi.

Osim najviših formalnih normi standarda kvalitete, da bi se ‘preživjelo’ na ovom segmentu tržišta, potrebna je prilagodba zahtjevima kupaca.

Fleksibilnost kao način opstanka

“Znači, pogotovo za ove male serije, kupci traže veliku fleksibilnost. Jer vi to radite tako da se praktički od danas do sutra promijeni nekakvo staklo na autu, oblik, i tu se traži strašno brza reakcija. Tu je naša prednost jer smo mali i fleksibilni, prema velikim kompanijama kojima treba možda i šest mjeseci da proizvedu takav komad. Mi, recimo, u četiri tjedna, ako je žurba, možemo isporučiti neki komad”, objašnjava Zadjelović.

Riječ je o specifičnim proizvodima i projektima, objašnjava Tomislav Žuro, project menager zadužen za autoindustriju u Lipik Glasu, i dodatni zahtjevi kupaca su više pravilo nego iznimka.

“Ono što je bitno napomenuti je da, zapravo, svaka nova godina, svaki novi projekt postavlja neke nove zahtjeve, mi smo u tom segmentu tržišta gdje kupac uvijek traži nešto više i tu morate biti spremni, morate uvijek gledati korak-dva naprijed i morate usvajati konstantno nove tehnologije”, kaže Žuro.

Ukratko, radi se o tome da je to visoka klasa automobila koja mora imati i staklo s više tehnologije nego što imaju normalne serije automobila.

Kompleksni proizvodi

“Tu se radi o akustičnim folijama koje smanjuju buku i povećavaju komfor unutar vozila, raznim folijama, tipa proizvoda koji blokiraju UV zračenje i samim time rasterećuju sustav klimatizacijski i opet povećavaju ugodu i komfor unutar vozila, te raznim mehaničkim i sigurnosnim svojstvima koja moramo zadovoljiti”, kaže Žuro.

Osim toga, tu su i stakla grijana mikrogrijačima, sićušnim žicama ugrađenim između dva stakla koji se ne vide.

Mladi tehnički kadrovi za razvoj

U tvrtki, s obzirom na obnovu strojnog parka, ne planiraju zasad nova zapošljavanja, no za sadašnje radnike ne bi trebalo biti problema, kaže Zadjelović. Nedavno su zadovoljili potrebe za mladim novim kadrovima tehničke struke, poput strojara, elektrotehničara i informatičara za jačanje segmenta razvoja.

Također, u stakla se ugrađuju i antene koje se, također, ne vide okom. Tu su i vrlo tanka stakla za potrebe proizvodnje izrazito sportskih modela koji trebaju biti, što je moguće, lakši zbog performansi vozila.

Svaki proizvedeni komad posebno se pregleda jer nikakav defekt, poput ogrebotine ili mjehurića, što je prihvatljivo kod običnih serijskih automobila, ovdje ne prolazi.

Početkom prošlog desetljeća tvrtka je u tom segmentu poslovanja krenula s relativno jednostavnim proizvodima projektima, no danas su to kompleksni proizvodi.

“Danas isporučujemo kompletne sklopove, staklo koje na sebi ima dodatno ugrađene elemente i koji se kao takav proizvod šalje direktno na liniju i ugrađuje u automobil”, kaže Žuro.

A za to su potrebni i dobavljači dodatnih elemenata. Staklo kao sirovina se uvozi, no dobavljače koliko god mogu traže u Hrvatskoj.

Domaći dobavljači

“Uspjeli smo razviti dobavljače unutar Hrvatske, najčešće iz Zagreba, koji rade kontrolne alate. Vi morate svakom staklu kontrolirati oblik i ti alati za kontrolu su zapravo kalupi. Po matematičkom modelu nekog stakla se napravi kalup i onda se svako staklo fizički stavi na taj kalup i prekontrolira. Radimo kod nas i dosta dodatnih dijelova koje mi ugrađujemo na aute, kao što su aluminijski držači bočnih vrata”.

Tu su i još neki drugi plastični dijelovi koje ugrađuju u stakla, senzori za maglu, žice za spajanje antena itd., što se, također, proizvodi u Hrvatskoj.

Kada je riječ o zemljama regije, aluminijske okvire za bočna stakla za vlakove tvrtke Bombardiere proizvodi tvrtka FEAL iz BiH i tom su suradnjom zadovoljni. A prostora za daljnji rast, kaže Zadjelović, itekako ima.

“Cilj je ostati konkurentan na tržištu, razvijati ovaj segment autoindustrije koji imamo i probati zakoračiti u sljedeću kategoriju tih automobila. Znači, ne raditi više do 2.000 komada godišnje za jedan model, nego recimo do 10.000. Znači, sljedeći segment je, možda, Porsche, znači isto tako vrhunski i skupi automobili, ali koji se proizvode u nešto većim brojkama”, kaže Zadjelović i otkriva da su nedavno dobili informaciju kako će James Bond u idućem nastavku serijala voziti Aston Martin sa staklima proizvedenima u – Lipiku.

Izvor: Al Jazeera