Boljkovac: Skretanje pažnje s ‘lex Perković’
Prvi hrvatski ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac, kojega je zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo optužilo zbog ratnog zločina protiv civila 1945. godine, poručio je kako su ga optužili zato da „skrenu pažnju s dnevne politike i slučaja ‘lex Perković'“ te se, kako je rekao, „trebalo hitno ubaciti 70 godina unatrag“.
Boljkovac je rekao kako „nema pojma o zločinima iz optužnice“ jednostavno zato jer „u Odjeljenju za zaštitu naroda (OZNA) za grad i Kotar Karlovac nisu bili nadležni za ta pitanja, nego je o tim likvidacijama odlučivala okružna OZNA“.
Zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo Boljkovca tereti da je od 7. svibnja do sredine lipnja 1945. zapovjedio uhićenje i zatvaranje većeg broja civila s područja Duge Rese i okolnih mjesta pod optužbom da su surađivali s ustaškim vlastima.
Šest poznatih i 14 zasad nepoznatih osoba navodno je po njegovoj zapovijedi podređena mu Treća četa Prve hrvatske brigade KNOJ-a usmrtila i zakopala na predjelu Vidanka Curak, dok je jedan muškarac, koji se usprotivio odvođenju, usmrćen hicima iz vatrenog oružja kod željezničke pruge u Dugoj Resi.
‘Tada nije bilo anarhije’
Boljkovac pak tvrdi kako bi, da je nekog likvidirao, išao u zatvor jer se „kako god tko sada misli mora znati da tada nije bilo anarhije“.
„Dobio sam naredbu da odem u štab Treće crnogorske divizije i da s njima uđem u Dugu Resu da se ne ne bi događale osvete jer su neke porodice imale svoje članove u zatvoru zbog suradnje s ustašama. U borbi za Dugu Resu poginulo je oko 400 partizana“, odgovorio je Boljkovac.
Čudno mu je i što je nakon ispitivanja podignuta optužnica jer je u istrazi pronađen dokument iz kojeg je vidljivo da je dvije godine poslije, 1947. u Beogradu, mjerodavnost okružnih tijela prenesena na kotarsku punomoć budući da je okružna OZNA prestala djelovati.
„Osim toga, tek sam 1947. imenovan šefom te kotarske službe, a prije je šef bio Josip Benić kao sekretar Komiteta“, dodao je Boljkovac.
Prema njemu, „optužnica apsolutno nije utemeljena“ uz napomenu kako su „još živi sekretarica Milka Sladić i Mirko Savić“, koji znaju da „nisu imali ovlasti uhićivati i likvidirati nikoga, a nisu imali ni pristup logoru“.
„Za upravu karlovačkog logora nadležna je bila vojska. Mata Vrbetić je bio u upravi logora, a tamo su se vršile likvidacije. Znam da je on noću dolazio u Dugu Resu, a je li tada bilo likvidacija, neću ga optuživati jer nije živ“, rekao je Boljkovac.
Nobilo: Stav kad dobijem optužnicu
Josip Boljkovac je zbog navedenih optužbi uhićen 2. studenoga 2011. godine i tada je odbacio sve optužbe, no određen mu je pritvor nakon čega je uslijedila žalba obrane, no odluku o pritvoru i pokretanje istrage potvrdilo je i izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu.
Ustavni sud je krajem studenog 2011. ipak ukinuo odluku zagrebačkog Županijskog suda o pokretanju istrage i određivanju pritvora protiv Boljkovca zbog sumnje da je počinio ratni zločin 1945.
Zbog poodmakle dobi i zdravstvenog stanja Boljkovac je većinu vremena umjesto u Remetincu proveo u zatvorskoj bolnici.
Boljkovčev branitelj Anto Nobilo rekao je Hini da će svoj stav u odnosu na optužbe moći zauzeti tek kad dobije optužnicu.
„Nisam vidio optužnicu, pa ne znam na temelju kojih dokaza ga se tereti“, kazao je Nobilo te dodao kako u dokaznom postupku nije vidio nijedan dokaz koji bi teretio njegova branjenika.
No, ostavio je mogućnost da je u međuvremenu pronađen neki dokaz koji još nije vidio, ali i ponovio kako će „zauzeti stav kad dobije optužnicu“.
Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu smatra Josipa Boljkovca odgovornim jer je postupao protivno propisima međunarodnog ratnog prava i načelima međunarodnog prava koja proizlaze iz običaja ustanovljenih među civiliziranim narodima, iz zakona čovječnosti i zahtjeva javne savjesti koje propisuje Haška konvencija o zakonima i običajima rata iz 1907. i protivno članku 46. Pravilnika o zakonima i običajima rata na kopnu koji je sastavni dio Konvencije.
Izvor: Al Jazeera i agencije