Bolja Srebrenica: Bošnjaci i Srbi na istom tatamiju i na istoj sceni

Kristina, Merjema, Andrea, Sara, Sanja i Ajdin prekjučer su se iz Jajca u rodnu Srebrenicu vratili okićeni medaljama.

Okupljeni oko Karate kluba “Želja Ipon” i predvođeni trenericom Kristinom Milošević, višestrukom prvakinjom Bosne i Hercegovine, male Srebreničanke i Srebreničani i ovog su puta donijeli medalje u Podrinje. Tako je Kristina pomela konkurenciju nastupajući pojedinačno, pa je na postolju stala na najviše mjesto. Kristina se u Jajcu još jednom penjala na najviše mjesto, kada je u kata timu, s Merjemom i Andreom, osvojila zlatnu medalju.

I Merjema se još jednom penjala na postolje u kraljevskom gradu. Pojedinačno je osvojila srebrnu medalju, dok su njeni prijatelji Sara, Sanja i Ajdin osvojili bronzane medalje.

“Naša Meri državna šampionka ekipno i državna vicešampionka pojedinačno. Divan osjećaj, ekipno prve, a zatim njena prijateljica Kika i Meri u finalu pojedinačno. Ova djeca sa svojom trenericom Kristinom pričaju jednu od ljepčih priča u našoj državi. Ado, Sara i Sanja bronza i čekamo Sonjin meč. Hvala trenerici i njenoj majci – menadžeru kluba Smiljki, i mom bratu Draganu. Idemo na Balkansko po još.”, napisao je Damir Peštalić, Merjemin otac, inače glavni srebrenički imam.

Nekako istovremeno, ansambl Kulturno-umjetničkog društva “Vaso Jovanović” iz Srebrenice također priča jednu od ljepših priča u Bosni i Hercegovini. Predvođeni predsjednikom KUD-a Nerminom Alivukovićem, otputovali su u Tursku, gdje danas, u općini Beykoz, nastupaju na festivalu povodom Dana djeteta.

Multietnička grupa

I ova srebrenička skupina multietničkog je karaktera.

“Mi smo kao KUD prepoznatiljvi kako u Srebrenici, tako u našoj zemlji, ali i van Bosne i Hercegovine, kao multietničko kulturno-umjetničko društvo. Zajedno su u KUD-u i srpska i bošnjačka djeca. Tako će to biti i ovaj put. To je jedan pozitivan primjer za ono što mi radimo, a to je jedini način u kojem pravcu može ići naša zemlja”, poručio je Alivuković.

Iako srebrenički karatisti i folkloraši, oslonjeni jedni na druge i okupljeni oko ljubavi prema sportu i igri, žive i rade u uvjerenju da je njihovo zajedničko djelovanje nešto “sasvim normalno”, ipak, u današnjim okolnostima u Bosni i Hercegovini ovakve priče važno je potencirati i pričati.

Male Srebreničanke i Srebreničani, ali i njihovi treneri i voditelji šalju dvije važne poruke. Prva se krije u drugom dijelu Alivukovićeve izjave: da je to “jedini način u kojem pravcu može ići naša zemlja”.

Upravo su srebrenički mališani svojim zajedničkim radom, borbom za voljeni klub i nastupom u omiljenom kulturno-umjetničkom društvu, predstavljajući svoj gradić Srebrenicu, pokazali da se zajedno može graditi sretnija budućnost. Mali Podrinjci, i Bošnjaci i Srbi, zajedničkom borbom na tatamiju i nastupom na sceni održali su lekciju mnogima koji govore i rade drugačije, pokušavajući predstaviti da je zajednički život nemoguć.

Srebrenica nije mrtav grad

Srebrenička djeca šalju i drugu poruku. Ona glasi: Srebrenica nije mrtav grad. Ta poruka posebno je važna zbog činjenice da se Srebrenica posmatra samo u kontekstu genocida iz jula 1995. godine. Godinama se u domaćoj javnosti, uglavnom nakon dženaze 11. jula, Srebrenica predstavlja kao “grad duhova”. Jasno je da svi oni koji imaju takvo mišljenje ili prezentiraju takvu situaciju u javnosti moraju i mimo 11. jula zakoračiti u Podrinje, a posebno u Potočare i Srebrenicu.

Jer, ako srebrenički mališani treniraju karate u klubu i osvajaju medalje, ako igraju odbojku, ako sviraju i pjevaju u horu, ako idu na škole glume u Kulturnom centru, ako nastupaju u KUD-u “Vaso Jovanović”, ako idu na izlete na Guber, ako idu na mektepsku nastavu, ako se obnavlja BKC za potrebe omladine, ako se otvara novo obdanište, onda je Srebrenica sve drugo osim “mrtav grad” i “grad duhova”.

Nakon počinjenog genocida Srebrenica nikad više neće biti ista, ali sigurno nije ni onakva kakvu je mnogi danas vide. Srebrenica ima budućnost.

To nam poručuju i karatisti i folkloraši.

Izvor: Al Jazeera