Bolivija: Građani žele pristup tekućoj vodi

Bolivijski predsjednik Evo Morales sazvao je konferenciju o klimatskim promjenama pred samit Ujedinjenih naroda, planiran za decembar.
 
Mnogi u Boliviji ni danas nemaju pristup tekućoj vodi i strahuju da se njihov glas na konferenciji neće čuti.
 
Sofia Rodriguez želi pristup pitkoj tekućoj vodi kako se svakog jutra ne bi morala penjati do rezervoara i razmišljati o tome kako često ne može priuštiti kupovinu vode.

Za vodu bi morala plaćati mnogo više nego bogati stanovnici grada Cochabambe, koji su priključeni na funkcionalan sistem vodosnabdijevanja.

Na maternjem jeziku Quechua i uz pomoć prevodioca, žali se kako nikad nije sigurna hoće li imati vode koliko je potrebno njenoj porodici.

Dotrajali sistem

Carlos je predsjednik lokalnog odbora za vodosnabdijevanje, koji ne uspijeva prikupiti dovoljno sredstava za popravak dotrajalog sistema.

“Nikad nećemo dobiti vodu. Koliko će godina proći prije nego što izgrade adekvatan sistem? Rekli su da će, ako radovi odmah počnu, biti završen do 2018. Ali novca nema“, kazao je Carlos Oropeza iz Lokalnog odbora za vodosnabdijevanje.

Ova i druge gradske četvrti preuzele su kontrolu nad vodosnabdijevanjem 2000, nakon što su stanovnici Cochabambe pobijedili u takozvanom ”vodenom ratu”.

Hiljade ljudi tada su se pobunile zbog prodaje vodovoda stranoj kompaniji i rekordnih cijena vode.

“Sistem snabdijevanja vodom je u Cochabambi i danas najvažnije pitanje – ko je njegov vlasnik, ko ga štiti, ko njim upravlja. Zbog toga je možda ovaj grad idealan za održavanje konferencije o klimatskim promjenama, na kojoj bi se trebalo raspravljati o greškama i naučenim lekcijama, te o problemu s kojim se sve više dijelova svijeta suočava“, izvijestio je Al Jazeerin reporter Daniel Schweimler.

Petnaest godina nakon ”vodenog rata”, gotovo polovina stanovništva nema pristup tekućoj vodi i oslanja se na vodu iz cisterni, koja je mnogima preskupa.

Isušeni bunari

“Da, dobili smo kontrolu nad vodom, resursom koji pripada svima i kojim bi svi trebali upravljati. Ali kvalitet vode je loš, kao i uprava i pristup. Pojedine četvrti nemaju nikakav ili gotovo nikakav pristup vodi“, rekao je aktivista Arturo Revollo.

Dok se vlasti, često bezuspješno, trude da očiste zagađena jezera i rijeke, sve je više isušenih bunara.

“Pobjeda u ‘vodenom ratu’ bila je historijsko dostignuće za koje mnogi znaju. Ali, nažalost, istinskog napretka od 2000. bilo je veoma malo“, zaključio je gradonačelnik Cochabambe Jose Maria Leyes.

”Vodeni rat” u Cochabambi nazvan je pobjedom naroda protiv međunarodnih korporacija.

Međutim, dok svi stanovnici ne budu imali pristup čistoj tekućoj vodi, nešto što u mnogim dijelovima svijeta uzimaju zdravo za gotovo, borba neće biti završena.

Izvor: Al Jazeera