Oglasi

Boko Haram, pijun u nadmetanju SAD-a i Kine

Boko Haram je upleten u mrežu kompleksnih odnosa svjetskih sila koje se tajno bore za kontrolu nad naftom u Nigeriji.
Pripadnici Boko Harama često izvode napade u NigerijiReuters - Arhiva

Piše: Osman Softić

Publicitet koji je izazvalo kidnapovanje 276 djevojčica u Chiboku na sjeveroistoku Nigerije, za čiju otmicu je odgovornost preuzeo militantni pokret Boko Haram, katapultirao je ovu opskurnu sektu u fokus svjetskog interesa.

Čak se i supruga američkog predsjednika Baracka Obame - Michelle angažirala, pokušavajući da svojom popularnošću i utjecajem pomogne u oslobađanju nevinih djevojčica.

Na to su joj radikalniji kritičari američke vanjske politike uzvratili tvrdnjom da su bespilotne letjelice (dronovi), čiju je upotrebu odobrio njen suprug, usmrtili daleko veći broj nevinih dječaka i djevojčica u Afganistanu, Pakistanu, Jemenu i drugim konfliktnim zonama trećeg svijeta.

Spekulira se da bi kidnapovane djevojčice mogle biti prodane u ropstvo ili prisilno vjenčane. Time se očito mobiliziraju strasti koje rezultiraju islamofobijom na zapadu. Ipak, realnija je procjena da je riječ o taktičkom potezu Boko Harama, koji nastoji iznuditi garancije da ga nigerijska vojska neće bombardovati, ali i osigurati povoljniju pregovaračku poziciju.

Prije nekoliko mjeseci, uporišta Boko Harama našla su se na udaru artiljerije nigerijskih snaga. Kidnapovanje djevojčica, ma koliko to bio zločinački čin koji treba osuditi, može se tumačiti i kao očajnički pokušaj gerilskih ratnika da osiguraju taktičku prednost u odnosu na znatno brojnije i opremljenije nigerijske vojne snage, ali i kao potencijalni metod iznuđivanja finansijske dobiti.

Radikalizaciji pripadnika Boko Harama i njihovom posezanju za terorističkim metodama ponajviše je doprinio incident u gradu Maiduguriju, kada su nigerijske snage masakrirale 56 osoba, optuživši ih za pripadnost ovoj grupi.

Boko Haram nije iznenadna pojava već ima svoje uzroke nastanka i genezu razvoja. Nasilne metode i teroristički oblik djelovanja ovaj pokret je počeo koristiti tek odnedavno, i to kao reakciju na brutalnu taktiku nigerijske vojske i policije protiv civila osumnjičenih za pripadnost ovoj grupi.

Historija pokreta

Boko Haram je nastao kao miroljubiva konzervativna muslimanska sekta mladih nezadovoljnika modernističkim razvojem nigerijskog društva, dominacijom zapadnih vrijednosti, konzumerizmom, korupcijom i dekadentnim životom vladajućih muslimanskih elita na sjeveru Nigerije. Zbog toga će ova sekta sedam godina kasnije postati gerilski pokret.

Boko Haram, što na jeziku naroda Hausa-Fulani znači “zapadno obrazovanje je zabranjeno”, kolokvijalni je naziv koji koristi lokalno stanovništvo. Originalni naziv pokreta na arapskom jeziku je Jama'atu Ahlis Sunna lidda'awati wal-jihad - grupa pripadnika sunneta za poziv u vjeru i džihad.

Boko Haram je osnovao karizmatični imam Mohammed Yusuf, kojeg su nigerijske vlasti likvidirale 2009. Zajedno s njim, ubijeno je i stotinjak njegovih sljedbenika. Nakon ubistva Yusufa, vodstvo pokreta preuzeo je Abubakar Shekau.

Osnivač Boko Harama Mohammed Yusuf negirao je optužbe da njegov pokret odbacuje zapadno obrazovanje i prezire modernu tehnologiju i druga dostignuća zapada. Naprotiv, pokret zagovara odvojenost polova u procesu obrazovanja, ali ih podjednako poučava svim naučnim disciplinama, tvrdio je Yusuf.

Pripadnici pokreta ne prihvataju parlamentarizam već kao ultimativni izvor zakonodavstva priznaju slovo Kur’ana. Zbog svog rigidnog i redukcionističkog tumačenja islama te osude društvenog i političkog djelovanja za koje vjeruju da predstavlja oponašanje Zapada, pripadnike Boko Harama nazivaju nigerijskim talibanima.

Konačni cilj ove grupe je stvaranje islamske države na sjeveru Nigerije, gdje je nekada postojao islamski sultanat Sokoto, koji je uključivao dijelove susjednog Nigera i južnog Kameruna, a koji je 1903. pao pod britansku kolonijalnu upravu.

Vođe Boko Harama u početku su imale bliske odnose sa regionalnim vlastima, a Mohammed Yusuf je u početku bio član vladine komisije za implementaciju šerijatskog prava provincije Borno. Vjeruje se da su neke članove pokreta instrumentalizovali rivalski klanovi za prijetnju, zastrašivanje i kažnjavanje njihovih političkih protivnika.

Nigerijski predsjednik Goodluck Jonathan tvrdi da su se neki članovi Boko Harama čak uspjeli infiltrirati i u policijske strukture i birokratski aparat.

Masakr u Maiduguriju

Radikalizaciji pripadnika Boko Harama i njihovom posezanju za terorističkim metodama ponajviše je doprinio incident u gradu Maiduguriju, kada su nigerijske snage masakrirale 56 osoba, optuživši ih za pripadnost ovoj grupi.

Incident su osudili i Amnesty International i američki State Department, a komesarka za ljudska prava UN-a Navi Pillay je upozorila da flagrantno kršenje ljudskih prava civila od pripadnika nigerijske vojske i policije najviše podstiče regrutiranje mladih ljudi u redove Boko Harama.

Zbog toga je Vlada SAD-a, sve do oktobra 2013, oklijevala ovaj pokret proglasiti terorističkom organizacijom, bojeći se da to ne poveća njegovu  popularnost i privuče inozemnu finasijsku pomoć, za koju se tvrdi da uglavnom dolazi iz tri izvora. Od bogatih simpatizera u Nigeriji, Velike Britanije i Saudijske Arabije.

Frekventnije napade na pripadnike oružanih snaga, policiju, vjerske objekte, crkve, muslimane i kršćane, a ne samo kršćane, kako se to obično predstavlja u nekim zapadnim medijima, pripadnici Boko Harama počeli su izvoditi tek prije pet godina, iako je pokret nastao sedam godina ranije, 2002.

U operacijama protiv osumnjičenih Nigerijaca za članstvo u Boko Haramu nigerijske su vlasti do danas bez valjanih dokaza i transparentnog suđenja lišili života veliki broj nevinih mladih ljudi, čime su izazvali bijes porodica ubijenih, i na taj način još više pospješili regrutovanje novih pristalica u redove ove grupe.

Pravi razlozi za pojavu Boko Harama i njegovih terorističkih napada uzrokovani su društvenom nepravdom, političkom korupcijom i neravnomjernim ekonomskim razvojem sjevera.

Indikativna je činjenica da Boko Haram svoje najveće uporište ima u Bornou, jednoj od 36 nigerijskih provincija poznatoj po najmanjim ulaganjima centralne Vlade u ekonomski razvoj, obrazovanje, infrastrukturu i zdravstvo. Enormni stepen nezaposlenosti muslimana u zemlji koja obiluje ogromnim količinama nafte i plina teško je opravdati. Nigerija je na 13. mjestu u svijetu kada je riječ o proizvodnji nafte. Uprkos tome, odnedavno je utrostručila cijenu naftnih derivata, koje čak uvozi iz drugih zemalja. Nezamislivo je da u resursima bogatoj zemlji većina stanovništva i dalje živi na manje od dva dolara na dan.

Nigerija, sa više od 170 miliona stanovnika, prema nekim procjenama, ima šansu da do 2020. premaši Južnu Afriku i postane ekonomski najrazvijenija afrička zemlja. 

Tajna borba za kontrolu nafte

Pored objektivnih razloga nastanka Boko Harama kao autohtonog gerilskog pokreta, koji su proizvele specifične nigerijske prilike, a koji je, kako navodi nigerijski analitičar Chris Ngwodo, posljedica a ne uzrok problema koje je proizvela višedecenijska korupcija i loša administracija, postoji također sumnja da je ovaj pokret proizvod zapadne obavještajne zajednice.

Činjenica je da je ovaj pokret upleten u kompleksnu mrežu regionalnih rivalskih odnosa zapadnih korporacija, Pentagona i kineskih interesa, koji se tajno bore za kontrolu nad naftnim resursima ove afričke zemlje.

Preovladava uvjerenje da radikalne islamske grupacije, uključujući i Boko Haram, predstavljaju manju prijetnju zapadnim interesima od strateškog prodora Kine u Afriku. 

Poznati kritičar američke vanjske politike William Engdahl vjeruje da SAD vješto koristi Boko Haram kao strateški instrument, kako bi onemogućio Kinu da u Nigeriji stvori trajno prisustvo, svojim velikodušnim investicijama u infrastrukturne projekte i izgradnju novih rafinerija nafte, što SAD smatra štetnim za svoje regionalne interese.

U tom scenariju Boko Haramu je namijenjena identična uloga koju Al-Kaida ima na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, a koju američka administracija koristi kao paravan za dugoročni prodor u Nigeriju, ali i Afriku u cjelini, pravdajući svoj militarizam nužnošću borbe protiv globalnog terora. 

U slučaju da se nastavi destabilizacija Nigerije, čemu doprinosi sukob Boko Harama i nigerijskih vlasti, nema sumnje da će Zapad pokušati zaštiti svoje ekonomske i geopolitičke interese. To potvrđuje i izjava komandanta afričke komande američke vojske generala Davida Rodrigueza, da Boko Haram predstavlja prijetnju ne samo Nigeriji već Kamerunu, Nigeru i Maliju. SAD, tvrdi zapovjednik AFRICOM-a, ima puno pravo zaštiti se od Al-Kaide.

Spekuliše se, također, da Boko Haram oružjem snabdijeva libijske gerilske jedinice, a koje im je osigurao NATO tokom 2011. godine, dok su se ovi libijski opozicionari borili protiv Gaddafijevog režima.

Preovladava uvjerenje da radikalne islamske grupacije, uključujući i Boko Haram, predstavljaju manju prijetnju zapadnim interesima od strateškog prodora Kine u Afriku. Stoga ih se koristi kao efikasno sredstvo destabilizacije, što u konačnici predstavlja problem neometanom razvoju Kine, koji je nemoguć bez pristupa energetskim resursima Afrike.

Koliko god to zvučalo paradoksalno, činjenica je da se geopolitičko nadmetanje SAD-a i Kine za globalnu nadmoć u dobroj mjeri odvija i na teritoriji Nigerije, a važan - ako ne i presudan instrument te borbe je Boko Haram.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.