Bogdan Tanjević: Svugdje je bilo odlično, ali jedna je Bosna

Bogdan Tanjević:'Uporedi pamet tada i sada... Drastična razlika, kako u Sarajevu kažu (EPA)

Juniorski i seniorski prvak Evrope, višestruki prvak i osvajač kupova u nekoliko država te poštovani stručnjak širom Starog kontinenta… Nakon 46 godina rada, Bogdan Boša Tanjević odlučio se povući sa mjesta selektora i košarkaškog trenera i malo predahnuti.

Ipak, kako kaže u razgovoru za Al Jazeeru, to ne znači da se zasitio igre pod obručima, nego će se posvetiti nekim drugim segmentima ovog posla.

“Opet ću da radim oko košarke, sasvim sigurno, kao neki savjetnik, ili neki koordinator. Vratio sam se u Italiju nakon Evropskog prvenstva. Opet ću biti u košarci, u životu igrača, selekcije… To je neki naš specijalitet, posebnost ljudi sa naših prostora. Bolje vide u daljinu, u budućnost, vide ko može ili ne može postati dobar igrač”, ističe i dodaje da će “ostati neki košarkaški život blizu mene”.

Energičan, temperamentan, uvijek na nogama… Takav je Boša od 1971. godine, kad je preuzeo sarajevsku Bosnu.

“Ovo je argatski posao, trenerski je posao argatluk. To sam uvijek tako radio sa maksimumom, ne znam šta je teže: dva treninga ili jedna utakmica. Na treningu se mora dati maksimum, postići to da se uradi dobro trening blizu intenziteta utakmice, što se nikada ne može postići.”

Pedagog, trener…

“Ali, žestoko se radi, veliki je broj sati, minuta potreban da bi se nakupilo za jedne dobre utakmice. To je težak posao, pogotovo pedagoški dio. Moraš sa ljudima razgovarati da bi znao njihove želje, motive, strahove, dobrote, motivacije…”

Sarajevski Studenti 1971. godine bili su drugoligaši i za njihovo kormilo došao je 24-godišnji Tanjević i tu ostao do 1980. godine, kad je preuzeo reprezentaciju Jugoslavije. Dvije godine kasnije dolazi u Juventus Casertu, potom se seli u Trst 1986. godine i preuzima Trieste, na čijem je čelu ostao osam godina.

Potom slijede angažmani u Olimpiji Milano (1994-96), Limogesu (1996-97) i na mjestu selektora Italije do 2000. godine. Nakratko dolazi u Budućnost 2001. godine, da bi iste godine preuzeo ASVEL, a godinu kasnije Virtus Bolognu. Punih 11 godina, od 2003. do 2014. godine, bio je selektor Turske, a paralelno je od 2007. do 2010. godine vodio Fenerbahce.

Svi Bošini trofeji

MEĐUNARODNA KLUPSKA TAKMIČENJA

1978/79 – Bosna, Kup šampiona

PRVENSTVA

1977/78 – Bosna, prvak Jugoslavije

1979/80 – Bosna, prvak Jugoslavije

1995/96 – Olimpia Milano, prvak Italije

2000/01 – Budućnost Podgorica, prvak SR Jugoslavije

2001/02 – ASVEL, prvak Francuske

2007/08 – Fenerbahçe, prvak Turske

2009/10 – Fenerbahçe, prvak Turske

KUPOVI

1996 – Olimpia Milano, Kup Italije

2001 – Budućnost, Kup SR Jugoslavije

2007 – Fenerbahçe, Predsjednički kup Turske

2010 – Fenerbahçe, Kup Turske

REPREZENTACIJE

1974 – Jugoslavija, juniorski prvak Evrope

1981 – Jugoslavija, viceprvak Evrope

1999 – Italija, evropski prvak

2010 – Turska, svjetski viceprvak

Posljednji angažman bio mu je na mjestu crnogorskog selektora i on je trajao od 2015. do ove godine.

“Dugo je 46 godina. Nisam puno mijenjao klubova, mogao sam još toliko koliko ste naveli, ali sam imao dugačke programe podizanja igrača, tako da se nisam seljakao koliko se treneri seljakaju u tom trenerskom životu”, kaže Boša.

Bosna čitav život ‘teret’

– Prva je i najdraža stanica?

“Kad pitate za najdraže, ne mogu zaobići Bosnu. Ona je početak svega i najveći rezultat, da se iz druge lige dođe do titule prvaka Evrope. Bez Amerikanaca, bez stranaca, bez takozvanog Merkata, gdje se kupuju gotovi igrači, već svojim rukama se sve postiže. To je nedostižno, i to mi je čitav život bio ‘teret’, čitav život sam sanjao Bosnu i taj čudesni rezultat”, odgovara.

Najlakše mu je pitanje – kojeg bi igrača izdvojio u karijeri.

“Najlakše je to kazati. To je Mirza Delibašić, po doprinosu, po izboru da dođe da igra za Bosnu kada je mogao ići u Partizan, ali se odlučio da dođe u ekipu koja je bila u stvaranju. Bez njega vjerovatno ne bismo mogli biti prvaci Evrope, da on nije došao. Možda bismo bili prvaci Jugoslavije, ali ne bismo mogli biti na krovu Evrope. On se prvo svojom dobrotom, altruizmom, koji je bio njegova najbolja karakteristika, jako dobro uklopio sa igračima, da se dođe do tog uspjeha. Teško je izdvojiti ostale, bio je veliki broj igrača vrhunskih u klubovima koje sam vodio, ali Mirza je ostavio najveće impresije.”

Kraj nakon Eurobasketa

Karijeru selektora okončao je nakon netom završenog Evropskog prvenstva, gdje je Slovenija u finalu savladala Srbiju, a u završnici su nastupile i Hrvatska i Tanjevićeva Crna Gora. Veoma uspješno prvenstvo za Balkan, ali se on prisjetio jednog još “balkanskijeg”.

“Sada su četiri selekcije u 16, a bilo je godina kada ih je bilo pet. Kada sam ja vodio reprezentaciju Italije 1999. godine [tada su Italijani bili prvaci) Evrope], bilo je pet republika na Evropskom prvenstvu [tadašnja Savezna Republika Jugoslavija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Slovenija i Makedonija]. To je takav prostor, takva kultura košarkaška, neviđena. To je sport naših prostora, uostalom, i ostali timski sportovi su među najboljim u Evropi ili na svijetu. Uvijek su neke naše selekcije tu da komanduju.”

Crna Gora je na završnici ovogodišnjeg Eurobasketa u Turskoj izborila plasman u eliminacijsku fazu. U grupi je pobijedila Mađarsku (72:48), Češku (88:75) i Rumuniju (86:69), dok je poražena od Hrvatske (72:76) i Španije (60:99). U eliminacijskoj fazi, u osmini finala, bolja je bila Latvija – 68:100.

“Mi smo ove utakmice, koje smo morali i trebali pobijediti da bismo se kvalifikovali među 16, dobro odigrali, čak i sa Hrvatskom smo bili u poen, dva, tri, a ove dvije velike ekipe koje smo sreli su nas prebile. U borbi za prvih osam od Letonije je bilo 30-ak razlike, što je ostavilo malo čemera, nezadovoljstva”, analizira Tanjević.

Za Latvijce ne štedi riječi hvale, kao ni za crnogorski način rada u košarci.

“U osmini finala smo naišli na ekipu koja je, po mom mišljenju, po kvaliteti najbolja uz Sloveniju, po igri i brzini. Sve skupa, ovo je prvi put da je Crna Gora bila među prvih 16. Drugo, mlade selekcije su napravile izvrsne rezultate u posljednjih godinu-dvije, izlazile su u 16 u A-diviziji, kadetska je druga u Evropi.”

Vrhunsko finale

Finale u Istanbulu igrale su Slovenija i Srbija i ponudile vrhunsku utakmicu. Nešto sjevernije komšije su, kako smatra Boša, zasluženo slavile.

“Apsolutno zasluženo je Slovenija osvojila. Imala je prvo grupu koja je jako teška i koju je osvojila. Istina, i Srbija je imala tešku grupu. Slovenci su u grupi pobijedili sve utakmice, pa i Francusku, koja je velesila, pa su je prebili 30 razlike, neviđen rezultat. Pa su morali proći Letoniju, ovakva kakva jeste, i Španiju da pobijede 20 razlike do finala.”

“Srbija je imala lakši put, imala je Italiju i Rusiju i na kraju je bila fantastična utakmica, koja je bila čisti doprinos košarkaškoj igri – ekstremno dobra, sportski odigrana, atmosfera i ostalo bilo je u prilog razvoja košarke.”

Osim visokog plasmana, ono što treba zadovoljiti balkanske ljubitelje košarke jest činjenica da su sve selekcije došle s mnogo mladih igrača, koji su dobili i iskoristili svoje šanse.

“Mladi sastavi su samo dokaz razvoja košarke i igrača na ovim prostorima. Falilo je dosta igrača, po pet-šest, Hrvatskoj falila tri centra, pa Srbiji je falilo isto dosta igrača… Igra mladih je fantastična, u Sloveniji mladi [Luka] Dončić komanduje… Sve je to nekako bilo progresivno, sve selekcije sa naših prostora su najprogresivnije i gledaju u budućnost i promovišu igrače da nose takve terete i stalno se obnavljaju.”

Bosna i Hercegovina u periodu stvaranja

Na Eurobasketu nije bilo Bosne i Hercegovine, koja također prolazi proces podmlađivanja.

“Period ispred Bosne i Hercegovine je period stvaranja. Ne može se očekivati da ovako mlada selekcija ostvari plasman na Svjetsko prvenstvo. Sada je pravo vrijeme, dvije godine, da se napravi nova reprezentacija, pogotovo što se ima dobar trener [Duško Vujošević], koji zna sa mladima. Pravo vrijeme da se napravi kostur za sljedeće Evropsko prvenstvo. To je maksimum i ne treba stvarati veliki pritisak”, navodi Tanjević.

Gdje god se Boša zadržao stigle su pobjede i trofeji. Kako je sam ranije rekao, boravio je duže u klubovima i reprezentacijama gdje su njegovi planovi i programi imali jaku podršku. Na sadašnji trend promjene stratega svakih nekoliko mjeseci, eventualno svake godine, gleda s negodovanjem i kritikom.

“Ne može se ozbiljnije ništa napraviti u sredinama gdje se nakon prvih neuspjeha mijenjaju treneri. Svaki od njih ima svoju tehniku kojom podiže igrače i ekipu i zato treba vremena. Imao sam sreću da sam imao superklub kao što je Bosna, ljude koji su me postavili za trenera i koji su imali apsolutno povjerenje u mene i stajali su uz mene i iza svih mojih, ponekad pretjerano ambicioznih ideja i pravljenja ekipe. Ali, tada je bilo puno pametnih ljudi. Danas, nažalost, ne vidimo toliko pametnih ljudi ni na TV-u ni u dnevnom životu”, kategoričan je.

Koliko je bilo progresivno kad je on počinjao?

“Koliko? Dođe Mirko Novosel, koji je preuzeo seniore Jugoslavije, i kaže da me predloži da budem trener juniorske reprezentacije nakon njega, a meni 26 godina! Zamisli progresivnost! I ja vratim tako što smo bili prvaci Evrope 1974. godine, godinu nakon Novoselovog osvajanja. I onda još Bosna… Uporedi pamet tada i sada. Drastična razlika, kako u Sarajevu kažu”, uz smijeh govori Boša.

Izvor: Al Jazeera