Boban: Volio bih da Hrvatska igra protiv Srbije na EURO-u

Turbulentno razdoblje koje je Zvonimir Boban proveo na funkciji sportskog direktora Milana pratilo ga je sve vrijeme mandata od sredine juna prošle do početka marta ove godine. U sedmerostrukom prvaku Evrope koji je prekid prvenstva Serie A zbog pandemije korona virusa dočekao na sedmoj poziciji (mjesto koje ne vodi u evropske kupove), uskratili su povjerenje Bobanu, jer je u intervjuu italijanskim medijima izjavio da se iza njegovih leđa pregovaralo sa njemačkim stručnjakom Ralfom Rangnickom kao mogućim nasljednikom u Milanu od ljeta.

To je označilo kraj saradnje 51-godišnjeg Bobana, asa koji je sa „Rossonerima“ osvojio titulu klupskog prvaka Evrope, 1994. ubjedljivim trijumfom nad Barcelonom sa 4:0 u finalu i rukovodstva italijanskog kluba sa izvršnim direktorom Ivanom Gazidisom na čelu. Malo je čudna nestrpljivost rukovodstva izostankom željenih rezultata u Milanu, koji već godinama ne ispunjava apetite navijača. Istovremeno, to je jedan od odgovora na pitanja zbog čega agonija „Rossonera“ traje veoma dugo.

Proteklih godina osnovni problem Milana bila je neadekvatna klupska politika posebno u dovođenju novih igrača koji često nisu zadovoljavali standarde drugog najtrofejnijeg evropskog kluba u Ligi prvaka. Posljednji put Milanu je pripala šampionska titula Italije u sezoni 2010/11, zaustavivši se na brojci od 18 naslova.

U međuvremenu Boban se vratio na savjetničku poziciju u FIFA-u, kao saradnik Giannija Infantina, predsjednika Svjetske nogometne federacije. Rad u klubu sa San Sira predstavljao je za rođenog Imoćanina gorko iskustvo, za razliku od slavnih igračkih dana u istoj sredini.

Nekada proslavljeni ofanzivni veznjak Dinama i kapiten hrvatske reprezentacije sa kojom je najveći uspjeh zabilježio osvajanjem bronzane medalje na Mundijalu 1998. u Francuskoj nagovijestio je blistavu igračku karijeru prije 33 godine. Tog, 25. oktobra 1987., Boban je dao odlučujući gol iz penala za svjetsko zlato mlade reprezentacije Jugoslavije, koja je u finalu savladala Zapadnu Njemačku sa 5:4 poslije boljeg izvođenja jedanaesteraca na Svjetskom prvenstvu u Čileu. Sjajne partije u zagrebačkom Dinamu bile su najbolja preporuka za Bobanov transfer u Milan, gdje je sa ogromnim uspjehom nastupao od 1991. do 2001.

Osim evropskog, „Rossoneri“ su sa hrvatskom zvijezdom došli do četiri titule prvaka Italije (1993, 1994, 1996. i 1999), tri trofeja Superkupa ove države (1992, 1993. i 1994) i Superkupa Evrope 1994. Dva puta je izabran za hrvatskog nogometaša godine, 1991. i 1999.

Mada u brojnim svakodnevnim obavezama na novom-starom radnom mjestu savjetnika predsjednika FIFA Infantina – Boban, koji nije istupao u medijima poslije otkaza u Milanu, pristao je da govori za Al Jazeeru o aktuelnim nogometnim temama u regionu. Ipak, pandemija korona virusa u cijelom svijetu zasjenila je sva dešavanja u oblasti sporta, pa tako i nogometa u protekla dva mjeseca.

• Je li vam teško pao odlazak iz Milana sa mjesta sportskog direktora, zbog kako je obrazloženo u italijanskom velikanu vaših komentara u medijima?

– Naravno da mi je teško pao odlazak iz kluba, gdje sam proveo igrački najljepše godine. U Milanu sam se uvijek osjećao kao da sam tu cijeli život. Maksimalno sam davao sebe u poslu, neovisno o poziciji koju smo zauzimali na ljestvici. Koliko je meni bilo teško, možda je rastanak sa klubom još teže pao mojem kumu Paolu Maldiniju.

• Nakon što ste iz FIFA otišli u Milan, sada ste ponovo u Svjetskoj nogometnoj federaciji, u kojoj ste bili angažovani od 2016. do 2019. Da li brzi povratak na stari posao znači da ste ostavili dobar trag u FIFA?

– U FIFU sam se već vratio jer mi je Gianni dobar prijatelj. I on mi čak daje savjete oko nekih angažmana. U FIFU sam uvijek dobro došao i hvala joj na tome jer prepoznaje moje kvalitete u radu.

• Da li ste zadovoljni Grupom D na Euru, u kojoj su rivali Hrvatske – Engleska, Češka i pobjednik baraža, u kojem Srbija igra u gostima protiv Norveške, pa je potom domaćin boljem iz meča Škotska – Izrael?

– Da, zadovoljan sam skupinom Hrvatske, zašto ne?! Pa, iskreno ja volim teže skupine, tako da znamo gdje smo i što nam je činiti. To se najbolje dalo vidjeti i na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, gdje smo se nadmetali u jednoj od najjačih skupina. Podsjetimo, ostvarili smo tri pobjede nad Argentinom, Nigerijom i Islandom, te maksimalnim učinkom u grupnoj fazi nagovijestili podvig.

Što se tiče Srbije, volio bih da prođe baraž i bude dio skupine, a i posjeduje kvalitetnu selekciju.

• U čemu je bila najveća snaga Hrvatske na putu do srebrne medalje na Mundijalu 2018?

– Naša snaga je uopće u jakom takmičarskom duhu koji krasi nogometnu reprezentaciju. Jednostavno, takav smo narod da moramo ići ka vrhu jer pored tako kvalitetne momčadi sastavljene od asova iz najboljih evropskih klubova, fokusirali smo se na kolektivnu igru. Jer, pogledajmo trenutno jednu Srbiju, Englesku, također sada i Njemačku, koja ima sjajne igrače, no na terenu nisu pokazale dovoljan kvalitet. Hrvatska ima zvijezde i treba biti pri vrhu. Nijednog trenutka na prvenstvu svijeta ekipa se nije predavala, uvijek je davala maksimum.

• Žalite li što vaš nekadašnji saigrač iz bronzane selekcije Hrvatske Robert Prosinečki nije uspio sa BiH kao selektor, izboriti direktni prolaz na Euro?

– Svakako da žalim što je reprezentacija Bosne i Hercegovine sa mojim velikim prijateljem Robijem Prosinečkim neuspješno okončala kvalifikacije za prvenstvo Europe. Nisu prošli dalje, a voljeli bismo vidjeti susjede na Euru 2020, koji je sada 2021. Nadam se da će BiH iskoristiti novu priliku i putem baraža kvalifikovati se na najjaču kontinentalnu nogometnu smotru. A Robiju bih poželio da bude uspješan kao trener Kayserispora u turskoj ligi.

Izvor: Al Jazeera