Blagdanska ispovijest Jevreja braći kršćanima u Americi

Pismo je dokaz da nada u međusobno razumijevanje nije ugašena (EPA)

U sedamdesetoj godini od okupacije Palestine i ova 2018. godina nije prošla bez žrtava iako je, srećom, prošla bez opsežnih vojnih operacija kakve su izvođene prethodnih godina.

Ipak, najmanje 289 palestinskih muškaraca, žena i djece ubijeno je protekle godine, dok su hiljade ranjene u sukobima s izraelskom vojskom i policijom, protestirajući protiv okupacije i aparthejda. Iako je svaka smrt potresna, ubistvo medicinske sestre Razan al-Najjar 1. juna 2018., koje je počinila Izraelska vojska (IDF), koja je volontirala tokom protesta na granici Gaze s Izraelom, šokiralo je čovječanstvo, ali ne i svjetske moćnike, koji i dalje okreću glavu pred okrutnostima najdužeg modernog konflikta.

Tako izostaje i reakcija međunarodne javnosti na porazne činjenice da je režim Benjamina Netanyahua na okupiranoj Zapadnoj obali ove godine uništio 538 stambenih jedinica, što je 1.300 Palestinaca ostavilo bez krova nad glavom. K tome, odluka Trumpove administracije da ove godine premjesti Ambasadu SAD-a iz Tel Aviva u Jerusalem cijelom je svijetu, a posebno Palestincima i Arapima, manifestno pokazala na čijoj strani u ovom konfliktu stoji najjača sila današnjice. I odabir datuma premještanja američke ambasade, dakle, 14. maj, na Dan uspostave države Izrael 1948. godine, i opskurna ceremonija održana u Jerusalemu zlokobno najavljuju politiku sukoba i definitivno napuštanje mirovnog procesa.

‘Izrael domovina jevrejskog naroda’

Ovaj “vjetar u leđa” aparthejdskom projektu već se mogao osjetiti 19. jula, kad je Knesset izglasao kontroverzni izraelski državni zakon koji Izrael definira kao “historijsku domovinu jevrejskog naroda” na koju polaže “ekskluzivna prava”. I ostali glavni događaji koji su obilježili 2018. u Svetoj zemlji nisu nimalo obećavajući jer su preslike 70-godišnje politike u kojoj je “argument moći” jači od “moći argumenta”!

Ipak, unatoč činjenici da u slučaju Svete zemlje i dalje prevladava argument sile i da svjetski moćnici nemaju namjeru smirivati ovaj predugi i prebolni konflikt, koji generira najviše problema u odnosima Istoka i Zapada, iskra nade i ljudskosti za katolički Božić došla je od Roberta Herbsta, advokata za ljudska prava iz New Yorka, uglednog američkog jevrejskog intelektualca, koji od 2014. vodi odjel organizacije “Jevrejski glas za mir” (Jewish Voice for Peace) u Westchesteru, New York. Njegov apel, koji je objavljen kao “Božićna molba mojoj kršćanskoj braći i sestrama” na sajtu Mondoweisss[1], glasi:

“Draga braćo i sestre,

ovog Božića, godine 2018, čujte moju ispovijest i molbu:

Treba mi pomoć.

Treba mi vaša pomoć.

Mnogo je života u pitanju.

To je veliko pitanje.

Trebat će hrabrosti, odlučnosti i posvećenosti, ljubavi i samilosti.

Nakon holokausta – kulminacije stoljeća kršćanskog antisemitizma – moj narod, jevrejski narod, osjetio je duboku potrebu za sigurnošću i vječnim utočištem – jevrejskom domovinom – i uvjerio je zapadni svijet da ga smjesti u Svetu zemlju, gdje su u većem broju od njih bili nejevreji – kršćani i muslimani.

Mi smo bili historijski nemoćni. Istraumatizirani i uplašeni. Mislili smo da naša sigurnost leži u gomilanju moći – vojne, ekonomske, finansijske i političke – te u čišćenju iz našeg dijela Svete zemlje palestinskih kršćana i muslimana, koji su na toj zemlji živjeli hiljadama godina. Ideja o jevrejskoj domovini, gdje će Jevreji uvijek biti slobodni da žive među drugim narodima Svete zemlje, brzo se preobrazila u jevrejsku državu koja privilegira Jevreje nad ostalim narodima. Moj narod donio je veliki broj zakona koji diksriminiraju Palestince u pravima i resursima. Protjerali smo milione Palestinaca u izbjegličke kampovem, gdje generacijama pate. Milione Palestinaca stavili smo pod vojnu okupaciju i upravu. Uvezli smo desetke hiljada jevrejskih vjerskih fundamentalista, koji su se naselili na palestinskoj zemlji, misleći da je naš narod – izabrani narod – od Boga predodređen da vlada svom Svetom zemljom, od Rijeke do Mora.

Poistovjećujući se s našim tlačiocima, i sami smo postali tlačioci. Postali smo najmoćnija nacija – vojno i ekonomski – na Bliskom istoku. No, izgubili smo naše jevrejske vjerske, moralne i etičke principe, koji od nas traže da se suzdržimo od tlačenja drugih i da se prema strancu među nama odnosimo kao prema nekom našem vlastitom. I dalje smo traumatizirani i uplašeni. Sada se također plašimo onih koje tlačimo, da bi oni mogli poželjeti da nama učine ono što smo mi učinili njima.

Još se više okrećemo unutra, spremniji ubijati, sakatiti, ugnjetavati druge. Željeznom pesnicom zaustavili smo palestinski nasilni otpor našem ugnjetavanju, a nenasilni palestinski otpor – Pokret za bojkot, neinvestiranje i sankcije (BDS) palestinskog građanskog društva – zaustavili smo hapšenjem, zatvaranjem, deportacijama, obavještajnim radom i propagandnim (hasbara) operacijama vani, kreiranim da kazne i marginaliziraju takav otpor.

Pogubili smo se.

Gubimo našu djecu, koja čistim, mladim očima vide istinu o onome što smo učinili, šta smo učinili drugima, ali i sami sebi.

Treba nam pomoć.

Treba nam vaša pomoć.

Vas, koji ste kao “izuzetna nacija” moga rođenja – kršćanska nacija – pomogli, finansirali i na druge načine podržali ugnjetavanje, koje je rezultiralo smanjenjem kršćanskog stanovništva u Svetoj zemlji s 11 posto na manje od jedan posto, koliko ih ima sada.

Ja vas stoga molim, dok slavite Božić ove godine i uživate u Novoj godini i svakoj novoj godini koja će doći:

razgovarajte glasnije sa svojim jevrejskom braćom i sestrama!

Uključite nas u dijalog.

Oni među vama koji su bili u Svetoj zemlji i vlastitim očima vidjeli patnje Palestinaca koji žive pod okupacijom, diskriminacijom i ugnjetavanjem, podignite glas! Izrazite brigu, protivljenje našem tlačenju.

Oni među vama koji niste tamo bili, ali ste čitali o uvjetima na Zapadnoj obali i u Gazi, postavite pitanja.

Pitajte nas kako opravdavamo ono što tamo činimo. Ne samo svijetu nego nama samima.

Pitajte nas na međuvjerskim skupovima, i svećenika i laika. Gdje god nas sretnete, podignite glas!

Kao što sam rekao, za ovo će trebati hrabrosti, a ne da i dalje šutimo iz straha da će nas uvrijediti, ili zbog krivice kršćanskog antisemitizma naših predaka. Trebate nam vi i vaše posredovanje.

Prepoznajte naš strah i traumu, ali govorite istinu našoj moći. Govorite nam kritički o onom što radimo Palestincima. Ne jednom, ne dva puta nego stalno i iznova.

Usprotivite se onome što činimo, ne iz mržnje nego iz ljubavi.

Iz ljubavi prema istini i svima našima, ženama i djeci, koji zaslužuju živjeti slobodno, s ljudskim pravima i dostojanstvom.

Poput Jevreja čije rođenje danas slavite, pomozite nam da prepoznamo da smo jedna ljudska porodica i da svi moramo govoriti istinu u lice moći, gdje god ona ugnjetava, a ne podiže ljude.

Sretan Božić!”

Zbog važnosti ovog ljudskog apela, njegove “moći argumenta” u današnjoj općoj dominaciji “argumenta moći”, smatrao sam da je izuzetno važno da ovo pismo zabrinutog Jevreja čuju svi. Ovo pismo trebaju čuti i o njemu razmisliti svi miroljubivi ljudi današnjice jer pomoć nije samo pomoći onome kome se nasilje čini! Pomoć je možda čak potrebnija – kako to velike vjerske tradicije uče – nasilnicima, tako što ćemo zaustaviti njihovo nasilje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera