Bivši robijaši u Vučićevoj kampanji

Golubović najavljuje da će organizovati grupu mladića, kojih ima između 20 i 30 hiljada, kako bi ubijedili mlade da glasaju za Vučića i SNS (EPA)

Srbija je država u kojoj je nemoguće videti opozicione predstavnike u bilo kom segmentu televizijskog programa, ali je zato prime-time dostupan svima koji navijaju za vlast, bez obzira da li su u pitanju političari, analitičari, vračevi, magovi, nadrilekari ili pravosnažno osuđeni kriminalci.

Onog trenutka kada je izašao iz zatvora posle osmogodišnje kazne zbog trgovine drogom, Kristijan Golubović je postao televizijska zvezda. I to upravo na dve televizije koje se bore za titulu najobožavanijeg medija predsednika Srbije Aleksandra Vučića.

Iako je na jednoj televiziji izjavio da je njegova matična kuća druga televizija, to nije bio razlog da ga nematična kuća ugosti i da mu omogući da širokom televizijskom auditorijumu iznese svoje viđenje svega i svačega. Viđenje nekoga ko je upravo izašao sa dugogodišnje robije zbog trgovine narkoticima, mora da je veoma bitno i značajno građanima Srbije.

U tim trenucima, jedan od opozicionih lidera je štrajkovao glađu ispred Doma narodne skupštine sa zahtevom da mu se omogući 60 minuta gostovanja na Javnom servisu. Golubović nije dobio termin na Javnom servisu, već na privatnom servisu jednog čoveka i to punih 110 minuta.

Nešto kasnije je u direktnom prenosu potpisao ugovor o svom učešću u nekom od narednih rijaliti šou programa. A, onda se zavrtelo kolo.

Suština pojavljivanja Golubovića nije samo u bolesnoj i opsesivnoj gladilikovima sa one strane zakona, već u i činjenici da je jedna od prvih njegovih rečenica na televiziji bila da je Vučić najbolji predsednik kojeg je Srbija imala, a SNS najbolja stranka u istoriji.

Golubović ide i korak dalje i najavljuje da će organizovati grupu mladića, kojih ima između 20 i 30 hiljada, svojih fanova, kako bi ubeđivali mladi svet da izađe na izbore i da glasa za Vučića i SNS.

Bilo bi dobro kada bi neki pravi autoritet, bez ikakvog političkog prizvuka, mogao da objasni stanje nacije, urednika, a i samog Vučića i SNS, u vezi sa činjenicom da se jednom dokazanom na sudu kriminalcu omogućava televizijiski termin plus agitacija za ovog ili onog političara.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Da li je moguće da predsedniku Srbije prija ovakva podrška? U redu je da čovek koji odsluži svoje ima pravo na normalan život, ali ako jedna nacija teži normalnosti, savremenom evropskom načinu života, kako je onda moguće davati toliki prostor nekome ko ne bi smeo, zbog svoje biografije, da ima bilo kakvu vrstu uticaja na publiku.

‘Usmjeriti omladinu’

U Srbiji je normalno da prostor dobijaju takvi politički podobni likovi, ali ne i oni koji su mladi i uspešni u nekoj od delatnosti.

U vremenu kada Golubović ima mogućnost da okupi 30.000 ljudi i još da se tako nešto populariše, ne može da se očekuje da je povećano interesovanje građana Srbije za biblioteku i književnost, ili za muzeje i izložbe.

Kristijanovi fanovi svakako neće biti angažovani za kulturno uzdizanje nacije, to je sigurno. U toj svojoj edukaciji, Golubović na primer objašnjava kako je najmanje deset puta zaspao u Milanskoj skali, jer mu je dosadno da stalno gleda jednu te istu scenu.

On se nije libio da na televiziji kaže, potpuno ozbiljan, da se u Kragujevcu, u okviru realizacije svoje ideje, sreo sa nekim momcima za koje neki misle da su kriminalci, a on smatra da su to sportisti koji će da pomognu da se omladina usmeri na pravi put, a to je put SNS i Vučića.

Ne bi iznenadilo da se u nekom od predizbornih spotova pojavi Golubović sa sve svojim fanovima i to pod natpisom – Za našu decu. Svaku mogućnost treba iskoristiti, svaki glas, pa makar bio to glas doskorašnjeg robijaša.

U ovu priču se polako, ali sve više, uključuje još jedan bivši robijaš – Kapetan Dragan. Sve je prisutniji na televizijama i on. Jedino još nisu bili zajedno u nekoj emisije.

Kapetan Dragan je, doduše malo više oduševljen srpskim ministrom finansija i ekonomskim razvojem Srbije. Za sada ne planira da okuplja fanove kako bi glasali za Vučića, već najavljuje svoj izlazak na izbore, ali mu vlast daje prostora u medijima koji mu ni po kojoj logici ne pripada.

Ono što je najbitnije, nije u pitanju jurnjava za rejtingom, već činjenica da su Golubović i Kapetan Dragan eksplicitno za vlast koju te televizije bezdušno podržavaju, a pošto su dovoljno atraktivni i ovako, čelnicima ovih medija nije puno potrebno da saberu jedan i jedan. Nije im čak potrebno da im neko to spomene sa Andićevog venca, gde je sedište predsednika Srbije.

U Srbiji škole ne rade, kao i u većini evropskih država, ali zato školarci imaju nastavu putem malih ekrana. Ako se slučajno desi da malo duže ostanu kraj tih magičnih kutija, možda i oni pogledaju kako se Golubović probijao kroz život, kako je prvi put uhapšen, kako je provodio višegodišnje robije po raznim zatvorima. Ne kaže se bez razloga da je i zatvor jedna od životnih škola.

I tim svojim nastupima, ubeđujući mlade da glasaju za Vučića, Golubović im objašnjava strahovit napredak Srbije i kroz primer montažnih toaleta koji su postavljeni duž novoizgrađenih puteva.

Ozbiljan defekt

Golubović prosto uživa, tako je govorio na jednoj od televizija, kada može kao gospodin čovek da se olakša na putu od Kraljeva do Beograda.

Poražavajuće je za Srbiju da se nekome takvom daje prostor. Još je veći poraz to što niko iz redova vlasti nije našao za shodno da, makar i tajnim kanalima, napravi otklon od ovakve pojave.

Prosto je nemoguće da ne postoji neki glas razuma u toj ekipi ljudi i da kaže jasno i glasno – Šefe, ovo nam nije potrebno. Ne, oni uživaju u toj podršci i nadaju se da je bolje da podrži njih nego nekog drugog.

Zanimljivo je zamisliti šta bi se desilo da je Golubović, kojim slučajem, podržao nekoga od opozicionih lidera. To bi bilo jezivo, a ovako je apsolutno prihvatljivo.

Vlast koja u kampanji kao adute koristi bivše robijaše ima u sebi neki ozbiljan defekt. Zašto to radi u situaciji kada joj tako nešto nije potrebno, nikome nije jasno.

Golubović i Kapetan Dragan dobili su pojedinačno više prostora u medijima nego što će srpska opozicija zbirno imati od početka do kraja Vučićeve vladavine. To je ono što srpsko društvu čini duboko bolesnim i poražavajućim.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera