Bivši logoraši i aktivisti na mjestu teških zločina

Bivši logoraši, mladi iz Bosne i Hercegovine i Srbije, ali i brojni aktivisti različitih nevladinih organizacija prisustvovali su večeras programu sjećanja na koncentracioni logor Trnopolje, jedan od tri zloglasna logora na području bosanskohercegovačke općine Prijedor kroz koji su, u periodu od maja do novembra 1992. godine, prošle na hiljade logoraša, javlja agencija Anadolija.

Svjetska javnost saznala je za logor Trnopolje na današnji dan, 5. avgusta 1992. godine, nakon što su novinari ITN-a otkrili njegovo postojanje.

Prisutni večeras nisu uspjeli, zbog vremenskih neprilika, na simboličan način obilježiti tužnu godišnjicu tako što bi noć proveli, kao godinu ranije, u autentičnom prostoru bivšeg logora, a i kako bi evocirali sjećanja na događaje iz 1990-ih kada su na tom mjestu boravili zatočenici.

Među prisutnima su i članovi NVO Žene u crnom iz Beograda.

Aktivista ove organizacije Goran Lazin je sa grupom mladih iz Srbije posjetio mjesto bivšeg logora Trnoplje, a kako je kazao za Anadoliju, u Trnopolje su došli kako bi se prvenstveno solidarisali sa zajednicom i porodicama žrtava, ali i odali počast žrtvama logora.

„Mladi u Srbiji jako malo znaju o logorima u BiH, čak i oni koji znaju ne žele da znaju o tome. Mislim da je to posledica politike koja je vođena u Srbiji. To je ta politika koja je težila ka stvaranju ‘velike Srbije’, etničkom čišćenju i genocidu“, pojasnio je.

Lazin već četiri godine dolazi u Trnopolje.

„Kada sam prvi put došao u Kozarac, bilo mi je jako teško, nisam mogao da pogledam ženama u oči, ali u izgradnji odnosa sa žrtvama se nekako oslobađam te neke težine i time se gradi neki oblik zajedništva, pomirenja. Bez suočavanja sa prošlošću teško je doći do pomirenja“, kazao je.

Poručuje da je pomirenje dugotrajan i mukotrpan proces koji zavisi od svih.

Mjesta ubistava i mučenja

Zloglasni prijedorski koncentracioni logori Trnopolje i Omarska u utorak i srijedu su mjesto okupljanja bivših logoraša, porodica i prijatelja ubijenih logoraša koji su prošli kroz užase stradanja u ljeto 1992. godine.

Logori oko Prijedora bili su mjesta ubistava i mučenja, uključujući seksualno nasilje.

Logor Trnopolje formiran je 26. maja 1992. godine, nakon što su srpske vlasti, a prema odluci takozvanog kriznog štaba, zauzele Kozarac, te zarobile većinu stanovništva.

Tadašnje vlasti su logor opisale kao “prihvatni centar za izbjeglice”.

Novinari koji su posjetili Trnopolje su ga opisali kao logor, dodajući da su ljudi unutra ograničeni u kretanju, te da ih čuvaju stražari s automatskim oružjem.

U logoru su bili neljudski uslovi, a zatočenici su izgladnjivani.

Sjećanje na masakr

Kroz logor je prošlo nekoliko hiljada Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora i okoline.

Jedan od tri zloglasna prijedorska logora je i Omarska, kroz koju je prošlo više od 3.000 logoraša, a više od 700 logoraša iz tog logora je ubijeno.

Bivši logoraš Sudbin Musić u razgovoru za agenciju Anadolija kaže da je ljeto u Prijedoru u znaku obilježavanja bivših logora, kolektivne dženaze u Kozarcu, koja je održana 20. jula.

“Kulminacija tih manifestacija je kraj jula i početak augusta, kada se dešavaju najveće komemoracije, koje počinju kolektivnom dženazom u Kozarcu kod Prijedora. Komemoracije završavaju 5. i 6. augusta na mjestu poznatom kao jama Hrastova glavica, Bit će održana komemoracija u znak sjećanja na masakr počinjen nad 124 logoraša Omarske i Keraterma, koji su iz Prijedora odvedeni u nepoznatom pravcu, a kasnije su njihova tijela pronađena u jami Hrastova glavica”, pojasnio je Musić.

Istog dana bit će održani susreti u prostoru nekadašnjeg koncentracionog logora Trnopolje, u znak sjećanja na početak zatvaranja ovog stratišta.

“Ova manifestacija se održava treću godinu zaredom. Ono što je nama posebno drago je da u organizaciji ove manifestacije učestvuju mladi Srbi iz Prijedora”, kazao je Musić za Anadoliju.

U srijedu će biti održan najveći skup logoraša u Bosni i Hercegovini, komemoracija u znak sjećanja na 22. godišnjicu od početka zatvaranja najzloglasnijeg koncentracionog logora u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, logora Omarska.

Minuta šutnje

“Ova manifestacija se održava 22 godinu zaredom i obilježit će se minutom šutnje, odavanjem počasti, molitvama posvećenim ubijenima u ovom logoru, ali i tradicionalnim puštanjem bijelih balona s imenima onih čiji se nestanak veže za ovo mjesto”, pojasnio je Musić.

Ona kaže da su, prema podacima Udruženja logoraša, u Prijedoru do sada evidentirana 3.173 nestala i ubijena nesrpska civila, od kojih je najveći broj ubijen pored svojih kuća.

“Naša statistika govori da je najmanji dio njih, jedna trećina, ubijen u koncentracionim logorima, a najveći broj u koncentracionom logoru Omarska, gdje je svoje posljednje trenutke provela i prijedorska elita, na čelu s posljednjim gradonačelnikom Prijedora Muhamedom Ćehajićem, ali i veliki broj prijedorskih intelektualaca”, pojasnio je Musić.

Kako kaže, Prijedor je sam po sebi bio neka vrsta logora, a posebno nakon 31. maja, kada Bošnjaci i Hrvati bili prisiljeni nositi bijele trake na ruci, u znak razlikovanja od ostalih građana Prijedora, odnosno srpskog stanovništva.

“Činjenica je da je najmanje 30.000 građana Prijedora moralo proći kroz neki od koncentracionih logora prije deportacije, odnosno izlaska na slobodu”, kazao je Musić.

Zvanični pokazatelj, kada je u pitanju Omarska, jeste da je veliki broj logoraša prije ulaska Crvenog križa prebačen u koncentracioni logor Trnopolje, da bi Crveni križ potom u logoru Omarska evidentirao 3.334 živa logoraša.

Više stotina njih je ubijeno, a najveći broj je ekshumiran i identificiran iz jedne od najvećih masovnih grobnica na prostoru Bosanske krajine, Starim Kevljanima.

Potraga za nestalima

Komemoracije u utorak i srijedu se održavaju u znak sjećanja na zatvaranje koncentracionih logora Omarska i Trnopolje.

Kroz logor Omarska je prošlo više od 3.000 logoraša, a gotovo 700 logoraša iz tog logora je ubijeno, dok je kroz logor Trnoplje prošlo nekoliko hiljada Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora i okolice.

Dio logoraša je ubijen na Korićanskim stijenama i Hrastovoj glavici, velikim stratištima na prostoru zapadne Bosne i Hercegovine, a desetine logoraša podlegle su ranama zadobijenim tokom svirepih mučenja.

Početkom augusta 1992. godine poznati američki i britanski novinari Roy Gutman, Penny Marshall, Ed Vulliamy i Ian Williams otkrili su prijedorske logore.

Do sada su pronađeno i identificirano više od 2.000 prijedorskih žrtava, a još se traga za više od 1.000 bošnjačkih i hrvatskih žrtava ubijenih tokom proteklog rata na području Prijedora i okoline.

Zbog zločina počinjenih u tim logorima Haški tribunal je osudio Milomira Stakića na 40, Radoslava Brđanina na 32, Zorana Žigića na 25 i Duška Tadića na 20 godina zatvora.

Izvor: Agencije