Bitići: Srbija mora uhapsiti ubice moje braće

Fatos Bitići: Srbija skriva 'velike ličnosti' (Fond za humanitarno pravo)

Piše: Idro Seferi

BEOGRAD – Fatos Bitići, brat trojice američkih državljana, Illija, Agrona i Mehmeta, koji su poslednji put viđeni živi u Nastavnom centru Ministarstva unutrašnjih poslova u Petrovom Selu kod Kladova u istočnoj Srbiji u julu 1999, kaže da nikada neće prestati da traži pravdu od srbijanskih vlasti.

“Ja sam u stalnom kontaktu sa američkim institucijama, Ministarstvom pravde i FBI-jem”, rekao je Bitići, koji je prošle nedelje ponovo doputovao iz Njujorka u Beograd.

Trojica braće su radila u pica-restoranu u Njujorku kada je počeo rat na Kosovu. Tokom bombardovanja tadašnje Savezne Republike Jugoslavije postali su članovi brigade Atlantik, koja se priključila Oslobodilačkoj vojsci Kosova (OVK).

Dok su braća Bitići iz Albanije putovala ka planini Paštrik iznad Đakovice, deo njihove porodice iz Sjedinjenih Američkih Država u to vreme je boravio u rodnom Prizrenu, na Kosovu.

Dugogodišnje prijateljstvo sa komšijama romske nacionalnosti pomoglo je Fatosu, njihovoj majci i ostalima da prežive. Romska porodica za Bitićije je obavljala kupovinu na pijaci u Prizrenu, jer oni nisu mogli izlaziti napolje.

Kasnije je porodica Bitići morala da napusti svoju kuću i da krene prema Albaniji. Komšije Romi su ih pratili.

“Oni su išli sa nama u koloni na putu ka Vrbnici, gde je albanska granica, jer su se plašili da nam se nešto ne desi”, ispričao je Fatos Bitići, koji se nedavno u Beogradu sreo sa najvišim zvaničnicima Republike Srbije. Oni su mu, kako kaže, obećali da će se angažovati u vezi s rasvetljavanjem slučaja ubistava njegove braće.

Braća Bitići, rođena u Ilinoisu u Chicagu, nakon završetka rata na Kosovu stigla su u Prizren.

Kobna odluka

Nedelju dana kasnije odlučili su da uzvrate pomoć komšijama Romima, te su ih povezli do Prištine, odakle je romska porodica trebala da javnim prevozom krene za Srbiju.

“Oni se više nisu osećali bezbednim, a i nije bilo bezbedno za njih. Međutim, kad su moja braća stigla do Prištine tamo nije bilo prevoza taj dan, pa su odlučili da ih voze do Podujeva. Granica nije bila obeležena i oni su ušli na teritoriju koja je bila pod kontrolom Srbije”, kaže Fatos Bitići.

“Oni koji su ubili moju braću nisu ljudi”, kaže Fatos Bitići.

Taj gest ih je koštao života.

Američki državljani su uhapšeni za ilegalni prelazak granice SR Jugoslavije i prebačeni su u Petrovo Selo, odakle nikada nisu oslobođeni. Njihovi posmrtni ostaci su pronađeni 2001. u masovnoj grobnici nedaleko od Nastavnog centra MUP-a. Utvrđeno je da su likvidirani metkom u potiljak.

“Oni koji su ubili moju braću nisu ljudi. Moja braća su htela da pomognu, a pomoć je pomoć, bez obzira na veru i nacionalnu pripadnost”, kaže Fatos Bitići, koji je već nekoliko puta posetio Beograd, pokušavajući da dobije odgovore.

Tužilaštvo za ratne zločine Srbije je saopštilo da je predistražni postupak u toku, te da je došlo do podataka o osobama koje su neposredno učestvovale u ubistvima braće Bitići. Kako je navedeno u izjavama za srpske medije, podaci ukazuju da se radi o bivšim ili sadašnjim pripadnicima MUP-a. 

Do sada je sud tri puta pokretao postupak zbog ubistava braći Bitići, a optuženi za to su bili policajci Sreten Popović zvani Pop i Miloš Stojanović zvani Šešelj. Kako je tvrdio tužilac, Stojanović je 8. jula 1999. proveo i zatvorio braću Bitići po naređenju Popovića, a sledećeg dana ih je predao pripadnicima MUP-a. Apelacioni sud je Popovića i Stojanovića oslobodio optužbi u martu.

Lanac komande

O ubistvima braće Bitići na sudu je do sada svedočilo više od sto svedoka, uglavnom pripadnika MUP-a Srbije, koji su rekli kako se ne sećaju dobro tog slučaja.

Istraga je obuhvatila i tadašnjeg komandanta Protivterorističke jedinice MUP-a Gorana Radosavljevića Gurija, protiv koga se još vodi postupak.

Radosavljević je u vreme ubistava braće Bitići bio rukovodilac obuke u Nastavnom centru u Petrovom selu.


Radosavljević 2003. [EPA]

Nakon navoda Tužilaštva za ratne zločine ove sedmice da je Radosavljević i dalje “pod opservacijom” u slučaju Bitići, iako dosadašnjom istragom nije utvrđeno da li je ili nije odgovoran, Radosavljević je za beogradske medije rekao da je do sada kazao sve što je imao da kaže, te da veruje državnim organima.

U završnoj reči na prvom suđenju zamenik tužioca za ratne zločine Dragoljub Stanković je rekao kako je iskaze pripadnika MUP-a karakterisalo prećutkivanje, te da “postupak prema oštećenima i njihova egzekucija nije mogla proći bez Gorana Radosavljevića Gurija”.

Radosavljević je 2008. svedočio da je tadašnji načelnik Resora javne bezbednosti, a sadašnji haški osuđenik Vlastimir Đorđević, njegovom zameniku Sretenu Popoviću naredio da preuzme tri osobe iz zatvora u Prokuplju i da ih zadrži dok po njih ne dođu pripadnici MUP-a.

Đorđević je 2009. svedočio da je po nalogu tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Vlajka Stojiljkovića organizovao prebacivanje braće Bitići iz Okružnog zatvora u Prokuplju do Nastavnog centra u Petrovom Selu. Dodao je da je o ubistvima braće Bitići saznao kasnije iz štampe.

Haški optuženik Stojiljković je 2002. izvršio samoubistvo ispred Skupštine SR Jugoslavije nakon usvajanja Zakona o saradnji s Haškim tribunalom.

I pripadnici nekadašnje Jedinice za specijalne operacije svedočili su na sudu, rekavši da ne znaju ništa u ubistvima braće Bitići. Bivši šef JSO-a Milorad Ulemek Legija odbio je da svedoči, a u pretkrivičnom postupku je rekao da su mu poznate neke okolnosti, ali ne želi da ih iznese.

Radosavljević je vodio nekoliko akcija tokom rata na Kosovu, gde je i dobio nadimak Guri, što na albanskom jeziku znači ‘kamen’. Učestvovao je u napadu na porodicu Adema Jašarija, komandanta OVK-a, kao i u akciji u selu Račak 15. januara 1999. godine, koju su srpske vlasti okarakterisale kao akciju protiv terorista. Međutim, ovaj je događaj, koji je bio ključan za akciju NATO-bombardovanja SR Jugoslavije, međunarodna misija OEBS-a ocenila kao “masakr nad civilima”.

“Napredak u rešavanju ovog slučaja ili nepostojanje napretka treba da ostane značajan faktor u utvrđivanju daljih odnosa između SAD-a i Srbije”, stoji u Rezoluciji Kongresa.

General Goran Radosavljević Guri je bio angažovan na uspostavljanju opšte bezbednosti na jugu Srbije, u oblastima oko Bujanovca, Medveđe i Preševa, kada je deo lokalnih Albanaca podigao oružje. U ovom slučaju iz Brisela su pozitivno ocenili njegovo angažovanje – 2002. godine odlikovan je medaljom NATO-a za doprinos u oblasti bezbednosti.

Nakon rata na Kosovu bio je šef Žandarmerije, a od 2005. nije u policiji. Danas je član Glavnog odbora Srpske napredne stranke (SNS).

Prepreka odnosima Srbije i SAD-a

Ubistva braće Bitići godinama predstavljaju prepreku u odnosima Republike Srbije i SAD-a, pošto su američke vlasti u više navrata tražile rasvetljavanje slučaja.

Nakon što je State Department od Srbije u više navrata tražio da se privedu odgovorni za ubistva, Predstavnički dom američkog Kongresa je 22. oktobra usvojio Rezoluciju kojom se od vlasti u Srbiji traži da rasvetli ubistva braće Bitići.

Rezoluciju su predložili kogresmeni Michael Grimm i Eliot Engel, a u njoj se precizira da “napredak u rešavanju ovog slučaja ili nepostojanje napretka treba da ostane značajan faktor u utvrđivanju daljih odnosa između SAD-a i Srbije”.

“Nadamo se da će politički lideri Srbije prepoznati ne samo ozbiljnost koju mi dajemo ovom slučaju, nego i to da je u interesu Srbije da pusti pravdu da prekine veze sa Miloševićevom prošlošću, koja je držala zemlju dalje od Evrope, kojoj inače pripada”, rekao je u svom govoru Timothy Bishop, demokratski predstavnik iz Njujorka.

Fatos Bitići, nakon sastanaka u institucijama Srbije, kaže da je dobio obećanja, ali da ne može da im veruje dok ne vidi da su uhapšeni odgovorni za ubistva njegove braće.

“Nije lako ni za Vladu Srbije da uhapsi ove ljude, pošto su oni još deo političkih stranaka i institucija”, kaže on.

Fatos Bitići je ubeđen da je slučaj ubistava njegove braće politička stvar, a, kako kaže, ovaj slučaj istražuju i pripadnici FBI-ja. “Problem je što srpske vlasti neće da predaju ljude, pošto se radi o velikim ličnostima. Mislim da pokušavaju da učine sve da ih ne predaju. Nije samo Guri u pitanju. Mi tražimo ljude koji stoje iza Gurija, mi smo to našli i to tražimo”, objašnjava Bitići, dok dodaje da mu “vlasti iz Srbije stalno spominju Kosovo – kao mi radimo to, ali oni neće”.

Bitići kaže da su njegova braća predala oružje odmah nakon Kumanovskog sporazuma, koji je označio kraj rata na Kosovu, te da su samo hteli da pomognu komšijama u vreme kada su ubijeni. Pošto su oni odrasli u drugačijem okruženju, kaže Fatos, to je bio humani gest – pokušali su da spase ljude i na kraju su ubijeni.

Romskoj porodici, kako tvrdi Bitići, prećeno je kada su svedočili i oni više nisu u kontaktu. Glavni svedok iz te porodice je u međuvremenu umro.

“Ljudi koji žive u Americi znaju da se tamo viđaš sa Srbima, Turcima, Amerikancima, sa svima i prirodno je da pomogneš ljudima. To je demokratija, a mi tražimo samo pravdu”,  zaključuje Bitići.

Izvor: Al Jazeera