Biserko: U Srbiji postoji ‘strategija poricanja i negiranja’ prošlosti

Ministar odbrane Srbije najavio je da će generali i oficiri Vojske Jugoslavije, koji su komandovali tokom ratnih sukoba, biti predavači na državnoj Vojnoj akademiji u Beogradu (Arhiva)

Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko upozorila je da postoji “strategija poricanja i negiranja” prošlosti i zločina iz doba režima Slobodana Miloševića, ocijenivši da je dio te strategije i vraćanje na javnu scenu generala i visokih oficira nekadašnje Vojske Jugoslavije, osuđenih za ratne zločine.

Biserko je za Vojvođanski analitičko-istraživački centar (VOICE) ocijenila da vraćanje generala i visokih oficira nekadašnje Vojske Jugoslavije, koji su komandovali tokom sukoba na Kosovu 1998. i 1999, kao predavača na Vojnu akademiju predstavlja “širu strategiju koja se ne odnosi samo na ratne zločince koji su odslužili svoje zatvorske kazne”.

“Radi se o strategiji negiranja i poricanja svega što se dogodilo, o normaliziranju Miloševićeve politike i njenog kontinuiteta. To istovremeno pokazuje da Srbija nije baš na putu za Evropsku uniju pošto je jedan od prioriteta EU-a suočavanje s prošlošću”, ocijenila je Biserko za VOICE.

Ratna iskustva

Ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin najavio je ove sedmice da će generali i oficiri Vojske Jugoslavije, koji su komandovali tokom ratnih sukoba 1990-ih, biti predavači na državnoj Vojnoj akademiji u Beogradu.

Vulin je objasnio da će “svoja ratna iskustva” polaznicima akademije prenijeti i haški osuđenik Vladimir Lazarević te još nekoliko visokih oficira koji su bili na ključnim pozicijama tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji.

Biserko smatra da će učešće tih generala i oficira u radu Vojne akademije dovesti do situacije da će “ratni zločinci biti moralna vertikala u društvu i da će oni uticati na mlade kadrove u vojsci, odnosno tamo gde budu radili kao predavači”.

Stajališta Sonje Biserko dijeli i historičarka Dubravka Stojanović, koja je za VOICE rekla da se Srbija nikad nije suočila sa zločinima iz 90-ih, te da je i poslije 2000. godine bila vidljiva “potvrda istog programa i istih ljudi koji su Srbiju tada i odveli u rat”.

“Srbija se nije suočila s tim šta je u ratovima htela i tražila, zašto je do njih došlo, koja je odgovornost Srbije i koji je program stajao iza tih ratova. Svih ovih godina imali smo novinare, intelektualce, akademike i sveštenike koji su nastavili govoriti isto kao i devedesetih, a ovo sada je samo još jedna potvrda na vojnom nivou”, rekla je Stojanović.

Etnički identitet

Sociologinja kulture Aleksandra Bosnić naglašava da Srbija u takvom odnosu prema ratnoj prošlosti nije usamljena te da i u regiji “postoji problem s istorijskim revizijama i isključivostima”.

Ona upozorava da takve rehabilitacije i postupci u kontekstu historijskog znanja i tvrdokornih vrijednosnih stajališta koji su uglavnom predrasude i služe za očuvanje etničkog identiteta i širenje slike da je jedan narod vječna žrtva ne vode društva u regiji ka preobražaju kakvom smo se nadali i kakvom se još uvijek nadamo.

Sagovornici VOICE-a ocijenili su da je rehabilitacija osuđenika za ratne zločine devedesetih zapravo nastavak procesa historijskog revizionizma, koji se godinama provodi u Srbiji.

General Vladimir Lazarević osuđen je pred Haškim sudom za komandnu odgovornost za ratne zločine tokom sukoba na Kosovu.

Izvor: Agencije