Birokratija guši zdravstvo u BiH

Prava iz zdravstvenog osiguranja građani BiH ostvaruju putem čak 13 fondova. To je uzrok gubitaka, ali i nezadovoljstva građana koji mjesecima čekaju preglede, kupuju skupe lijekove i samo se u hitnim slučajevima imaju pravo liječiti u drugom kantonu ili pak entitetu. 

Procjene govore da 13 fondova potroši gotovo milijardu eura na godinu, a veliki dio usluga osiguranici moraju dodatno plaćati. 

U zeničkoj kantonalnoj bolnici CT aparat od marta ne radi. Popravak košta blizu 180 hiljada eura, ali zbog duga kantonalne Vlade koji je četiri puta veći, firma od koje je kupljen odbija da ga popravi.

Isto je i sa drugim dijagnostičkim uređajima, koji mjesecima čekaju servisiranje, izvještava Nadina Maličbegović, reporterka Al Jazeere.

“Dva rendgen aparata i drugi CT koji se koristi na odjelu za radioterapiju”, kaže Fadil Šabanović, direktor Kantonalne bolnice Zenica.

Privatne klinike

Za sada, magnetnom rezonancom ljekari nastoje nadomjestiti druge dijagnostičke metode. Kad to nije moguće, hitni slučajevi upućuju se u ugovorenu privatnu kliniku ili najbližu bolnicu.

Šta se događa s onima koji nisu hitni?

“Jedino je rješenje da se šalju u druge centre, što iziskuje dodatni odliv sredstava iz našeg kantona, koji ionako nema novca. Šaljemo ih, mada nastojimo da to radimo što manje”, dodaje Šabanović.

Kada je brusilicom sebi gotovo odsjekao ruku, Milivoje Erić sa Sokoca u entitetu Republika Srpska nije imao vremena za administraciju. Radilo se o životu, pa je  prebačen u Sarajevo.  

“Ubacili su me u auto, pravac Sokolac – Hitna pomoć, pravac Kasindo. Rađeno što je urađeno i prebačen ovdje na vaskularno… Moja ruka je bila ili – ili. Ali uz pomoć hirurga, to je urađeno. Evo vidite kako funkcioniše”, pokazuje Erić.

Borba sa birokratijom

Na istom principu funkcionira javno zdravstvo u bilo kojem bosanskohercegovačkom kantonu ili entitetu. Kad je nešto hitno, odobrenje je pitanje formalnosti, u većini slučajeva – borba sa birokratijom.

“Mi principijelno pružamo pomoć svim pacijentima, ali tu ima jedna prepreka – svi koji dolaze u bilo koju ustanova, moraju da imaju dokumentaciju – uputnice i odobrenje za liječenje od svog nadležnog fonda zdravstvenog osiguranja”, govori Jadranka Vidović, pomoćnica direktora za medicinska pitanja u Univerzitetskoj bolnici Klinički centar Banja Luka.

O nelogičnostima u sektoru zdravstva svjedoče brojni građani.

“S obzirom da ja dolazim iz Vareša, problem je što mi prolazimo kraj Doma zdravlja u Brezi i vozimo još 20 kilometara da se javimo svom ljekaru, bespotrebno. A isti kanton, ista država. To nam je tako”, žali se Džemal Karamustafić, građanin Vareša.

“Rukavice nemaju. Mislim, to je apsurd. Šta pričati o lijekovima, ovom i onom, kad nemaju sredstva za higijenu osnovnu… Onda dalje ne treba ni da pričamo”, nezadovoljan je Husein Kahrić , građanin Jajca.

Evropska unija nudila je finansijsku pomoć bolesnom bh. zdravstvu. Zauzvrat je tražila jedinstvenu državnu strategiju.

“Kako su se smjenjivale na političkoj sceni, vlasti su obećavale promjene u zdravstvu. No i nakon svega, Bosna i Hercegovina je ostala zemlja sa 13 ministarstava zdravlja i isto toliko fondova zdravstvenog osiguranja”, izvještava Maličbegović.

Izvor: Al Jazeera