Billimoria: Nijedno dijete ne smije biti na ulici

Razgovarao: Harun Cero

BERLIN – Za razliku od bankara i predstavnika finansijskih institucija, koji su učestvovali na konferenciji Evropskog fonda za Jugoistočnu Evropu (EFSE), a čiji je fokus usmjeren na ekonomiju i stvaranje profita, Jeroo Billimoria je svoju karijeru posvetila djeci i njihovim pravima.

Billimoria je svjetski poznata socijalna radnica i borac za prava djece iz Indije.

Ipak, njoj ekonomija nije strana jer već godinama piše za listove kao što su The Economist ili Business Week, a bila je i govornica na Svjetskom ekonomskom forumu.

Jeroo Billimoria je rođena u indijskom gradu Mumbaiju, a rana smrt oca joj je dala dodatnu motivaciju da se posveti socijalnom radu.

Nevladina organizacija koju je osnovala i čija je direktorica, Child and Youth Finance International, izabrana je među 100 najutjecajnijih nevladinih organizacija u svijetu, a osnovala je i brojne druge koje su bitno utjecale na prava djece, ne samo u Indiji, nego i u svijetu.

Za Al Jazeeru Billimoria govori o pravima djece u današnjem društvu, posebno na polju ekonomije i izbjegličkoj krizi koja potresa Evropu i svijet.

• Možete li nam reći šta vas je nagnalo na to da svoj život posvetite djeci i njihovim pravima?

Dolazim iz Indije, gdje prava djece prije nisu uvijek bila u prvom planu. Imala sam 16 godina kada sam počela da se bavim djecom i njihovim pravima, a tada sam i sama na neki način bila dijete.

Najviše sam se bavila djecom koja žive na ulicama. Uporedo sam se bavila sukobima između hindusa i muslimana i pokušala na sve načine da ih pomirim. Bila su to teška vremena.

Nedugo zatim sam osnovala službu telefonske pomoći Childline India Foundation, 24-satni servis za djecu kojima je potrebna pomoć. Nakon nekog vremena, sa svih javno dostupnih telefonskih govornica ljudi su mogli nazvati službu pomoći.

Nakon toga sam osnovala tri nevladine organizacije u Holandiji, a danas te organizacije djeluju u 146 zemalja.

Jedna od njih je i Aflatoun, čiji je cilj da djeca budu svjesna njihovih prava i finansijske odgovornosti.

Organizacija je pomogla milionima djece širom svijeta.

• Posebno poznata je organizacija koju ste osnovali Childline India Foundation, možete li nam reći nešto više o njoj?

Danas primimo nekoliko miliona poziva na dan, a pokrenula sam organizaciju zbog djece koja žive na ulicama. Organizacija je počela sa djelovanjem u Indiji, a sada djeluje u svim dijelovima svijeta pod imenom Childline International Foundation.

Mi pokušavamo da utječemo na vlade da promijene svoju politiku na poljima prava djece i finansijskog obrazovanja.

Djeca, čije porodice nemaju novca, bježe od kuće u grad da bi zaradila novac i poslala ga svojim porodicama. To nije potrebno, jer da su djeca naučila kako doći do novca, ona bi ostala kod kuće i tamo našla mogućnosti da zarade.

Također,moj moto je uvijek bio da ako štedite novac, onda imate i izbor. To je jedna od poruka mojih organizacija. Djeca ne smiju biti na ulici i ja ću se uvijek boriti za to.

• Kazali ste nedavno da škola treba da bude centar bankovnog sistema, kako ste to zamislili?

Pa, danas na svakom koraku imate banku, ali činjenica je da u siromašnim dijelovima država one ne postoje. Posebno u ruralnim dijelovima zemalja.

Jedine institucije koje se nalaze u siromašnim dijelovima svjetskih gradova su škole i bolnice. Ja sam uvjerena da kada bi jedan nastavnik u tim školama postao nešto kao agent banke, onda bi škola postala mjesto za depozite i mjesto gdje lako možete pristupiti djeci.

• Svijet sada potresa izbjeglička kriza. Da li ste razmišljali o tome kako bi se moglo pomoći djeci izbjeglicama?

Mislim da bi bilo dobro kada bi tu djecu i njihove roditelje što prije uveli u bankovni sistem. Većina izbjeglica se želi vratiti u njihove države, što sada nije moguće. U slučaju da izbjeglice, ako i kada se krize u njihovim zemljama završe, ne žele da se vrate, onda bi svi trebali dobiti ličnu kartu uz pomoć koje imaju pristup svim finansijskim uslugama koje neka država može ponuditi.

Ja mislim da nijedna država ne želi vidjeti svoju djecu na ulicama, samo treba plan. Mi pokušavamo da napravimo takav plan i da ga prezentujemo državama. Dobar primjer su ‘slumsi’ u Indiji. Država ih ne želi, ali nema plana kako da riješi taj problem i to se mora promijeniti.

• Vi tvrdite da djecu treba što prije uvesti u ekonomski svijet i da ona trebaju čim prije naučiti šta znači novac. Na koju starosnu dob mislite?

Ja mislim da djeca moraju stvoriti naviku štednje novca što prije moguće. Ta navika ne počinje sa novcem. Ona počinje sa drugim stvarima, kao što su sličice, igračke. Nakon toga prelazimo na drugi nivo, kada djeca trebaju da nauče štedjeti električnu energiju.

U ruralnim područjima nema vode, tako da moraju naučiti i da štede na tim poljima.

Kada napune 10 godina, i kada donekle razumiju šta je novac i njegovu važnost, mora im se dati mogućnost da otvore bankovni račun. Jedino tako će izbjeći siromaštvo.

Izvor: Al Jazeera