Oglasi

BiH: Polovična briga o ambalažnom otpadu

U procesu eurointegracija Bosna i Hercegovina se opredijelila da uskladi svoje zakonodavstvo s pravnim tekovinama Evropske unije.
Otpad na divljim deponijama se razlaže godinama, stvarajući nus proizvode koji izazivaju požare i zagađuju tlo, vodu i zrakEPA - Ilustracija

Piše: Rešad Dautefendić

Ubrzani razvoj tehnologije, nagli porast broja stanovnika i povećanje kupovne moći doveli su čovječanstvo u veliki problem šta s otpadom i gdje ga ukloniti. Otpad bilo koje vrste direktno ugrožava zdravlje ljudi i s velikim posljedicama negativno utječe na kompletno životno okruženje, jer zagađuje tlo, zrak i vodu.

Evropska unija počela je rješavati ove probleme oko uklanjanja i recikliranja ambalažnog otpada, a to tek trebaju usvojiti države koje žele postati punopravne članice EU-a. Ovo su iskustva o upravljanju ambalažnim otpadom u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji, Sloveniji i Hrvatskoj.


Amela Hrbat [Al Jazeera]

U Bosni i Hercegovini još uvijek ne postoji državni zakon o upravljanju ambalažnim otpadom, jer ovu oblast reguliraju entitetska ministarstva za okoliš. U procesu integracije u EU, Bosna i Hercegovina se opredijelila da uskladi svoje zakonodavstvo s Acquis Communitaire, odnosno pravnim tekovinama EU-a. Usklađivanje zakonskih obaveza se vrši u svim segmentima, uključujući i segment zaštite okoliša.

Recikliranje ambalažnog otpada počelo je u Evropskoj uniji 1994. godine, kada je startala provedba evropske Direktive 94/62/EC.

Direktive i zakoni EU-a, prije svega Direktiva 94/62/EC o ambalaži i ambalažnom otpadu, postavljaju princip "produžene odgovornosti proizvođača". To je obaveza postavljena pred sve subjekte u životnom lancu ambalaže - od proizvođača ambalaže, punionica, proizvođača gotovog proizvoda, preko uvoznika, distributera do trgovaca - da recikliraju i iskoriste ambalažni otpad koji nastaje na tržištu nakon konzumiranja njihovih proizvoda, i to u procentima koje određuje država, dok se ne postignu ciljevi iz EU Direktive.

Zelena tačka

Tivat oprostio višemilionski dug Porto Montenegru

Zelena tačka predstavlja oznaku, zaštićeni znak, koji se stavlja na ambalažu proizvoda, a koji daje do znanja krajnjem potrošaču da, nakon što proizvod bude potrošen, a ambalaža odbačena, postoji sistem koji će se za tu ambalažu pobrinuti - prikupiti te je ponovo upotrijebiti. Zelena tačka, kao sistem zbrinjavanja ambalažnog otpada, počeo se primjenjivati osamdesetih godina prošlog vijeka u Njemačkoj. Sistem je ubrzo postao popularan te se proširio u velikom dijelu Evrope, pa i šire.

S obzirom na stečenu popularnost, vlasnik znaka Zelena tačka - njemačka kompanija D.S.D. - odlučio je prepustiti korištenje i koordinaciju upotrebe ovog znaka van Njemačke nadnacionalnom krovnom udruženju PRO-EUROPE iz Brisela, koje dodjeljuje licence na sistem i upotrebu ovog znaka. Svaka država ima jednu, nacionalnu kompaniju koja je ekskluzivni nositelj prava na ovaj znak. Zelena tačka ravna se po načelu plasmana robe. Dakle, ne prema mjestu proizvodnje, nego prema mjestu konzumacije proizvoda.

Direktiva 94/62/EC zemljama EU-a postavlja ciljeve u kojim se procentima ambalažni otpad treba reciklirati u odnosu na svu ambalažu plasiranu na tržište na cjelokupnoj teritoriji EU-a. U Direktivi se navodi da se, bez obzira na vrstu ambalaže (plastika, drvo, papir ili metal), određeni procenat mora reciklirati. Ambalažni otpad je sve ono što kupujemo u trgovina, od upakovane hrane, higjenskih proizvoda i na stotine ostalih proizvoda koji su upakovani u papir, plastiku, drvo...

Međutim, Bosna i Hercegovina je i u ovom slučaju specifična država, gdje se u ambalažni otpad ubraja samo PEP ambalaža, odnosno plastične boce, i tu se završava priča o ambalažnom otpadu. Recikliranje ambalažnog otpada počelo je u EU tek 1994. godine, kada je startala provedba evropske Direktive.

Saradnja i čvrsti temelji

Kompanija Ekopak prvi je ovlašteni operater sistema upravljanja ambalažnim otpadom u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine. Ova kompanija uspješno je ispunila godišnji cilj za reciklažu ili iskorišotpadom dobila od federalnog Ministarstva okoliša i turizma u drugoj polovini 2012. godine, zahvaljujući dobro postavljenoj potenje ambalažnog otpada od osam posto za 2012. godinu. Iako je kompanija dozvolu za operatera sistema upravljanja ambalažnim slovnoj strategiji, godišnji cilj je ostvaren samo u šest mjeseci poslovanja.

"Ekopak je za 2012. godinu, ugovorimo sa svojim klijentima, proizvođačima, uvoznicima, punionicama, distributerima i trgovcima, preuzeo upravljanje za 43.326 tona ambalaže. U skladu sa zahtjevom Pravilnika, prikupljeno je i predato na reciklažu oko 3.500 tona, čime je ispunjen godišnji cilj od osam posto. Rezultati su ostvareni zahvaljujući podršci i partnerskom odnosu ovlaštenih sakupljača, ali i sve većeg broja klijenata, koji u Ekopaku prepoznaju svog operatera sistema za upravljanje ambalažnim otpadom u Federaciji. Ovo je garancija da se u Bosni i Hercegovini uspostavljaju čvrsti temelji za razvoj transparentnog, dugoročnog i održivog sistema upravljanja ambalažnim otpadom, a po uzoru na najefikasnije sisteme iz zemalja Evrope, i, što je vrlo važno, bez povećanja cijena proizvoda u ambalaži", kazala je direktorica Ekopaka Amela Hrbat.

Razgradnja plastike do 1.000 godina

Vrijeme razgradnje bačene plastike traje od 100 do 1.000 godina. Odvojeni plastični otpad se sortira, zatim usitnjava i pere u vrućoj vodi. Nakon toga slijedi topljenje i pretvaranje u sitne granule. Od granula se prave nove plastične folije, kese, boce, a od nekih vrsta plastike se može praviti i odjeća.

Većina legalnih deponija u Bosni i Hercegovini zauzima sve veće površine u prirodi, a da pri tome ne ispunjavaju ni najosnovnije uvjete za zaštitu okoliša.

Ekopak je neprofitabilna firma i njeni osnivači su nekoliko kompanija. Pošto ove firme izdvajaju određena sredstva za uklanjanje ambalažnog otpada, zbog toga se ne uvećava cijena proizvoda, kao što je to bio slučaj u susjednoj Hrvatskoj. Ambalažni otpad u svijetu se stalno povećava i da bi se uspješno rukovodilo tim otpadom i zaštitila koliko-toliko životna okolina, Hrbat preporučuje promjenu svijesti građana.

"Treba educirati ljude, a ciljana skupina edukacije su djeca predškolskog i osnovnog obrazovanja. Mi smo na početku dugoročnog procesa upravljanja ambalažnim otpadom. U Federaciji je usvojen je Pravilnik o prikupljanju i odlaganju ambalažnog otpada, ali entitet Republika Srpska kasni s usvajanjem pravilnika jednu godinu. U RS-u je 2012. godina završena bez operatera sistema za upravljanje ambalažnim otpadom, početkom 2013. godine registrirana je firma za upravljanje ambalažnim otpadom i očekuje se dozvola za operatera sistema", pojasnila je Hrbat.

Pogledajte u kantu za otpad u vašoj kući ili stanu i vidjet ćete mnogo kesa, plastičnih boca, limenki, papira, folija i ostataka hrane. Sve ovo završava na deponijama otpada u rijekama, na planinama i često na divljim deponijama širom Bosne i Hercegovine. Tako prikupljen otpad na deponijama se razlaže godinama, stvarajući nus proizvode koji izazivaju požare i zagađuju tlo, vodu i zrak. Većina legalnih deponija u Bosni i Hercegovini zauzima sve veće površine u prirodi, a da pri tome ne ispunjavaju ni najosnovnije uvjete za zaštitu okoliša. Čak i izgradnja savremenih deponija, koje su u skladu s okolinskim zahtjevima, nije konačno rješenje za otpad.

I ekonomija, i ekologija

Korisno i efikasno rješenje u smanjivanju velikih količina otpada, naročito ambalažnog, jeste u razvoju svijesti stanovništva o promjeni loših navika i saznanjem da se otpad ponovo može upotrijebiti recikliranjem. Prije nego što bacimo kućni ili uredski otpad u kontejner, od biorazgradivog otpada trebalo bi odvojiti papir, staklo, plastiku i limenke. Na taj način se olakšava posao onima koji ovaj otpad sakupljaju, razdvajaju i šalju dalje na preradu.

Papir se reciklira sedam puta

Novinski papir može se reciklirati najmanje sedam puta. Novine i časopisi prvo se potope u kašastu smjesu, u koju se ubacuju mjehurići zraka. To je postupak flotacije, pri kojem štamparske boje ostaju na površini, a zatim se odstranjuju. Tako očišćeni papir koristi se za pravljenje recikliranog roto papira, koji je spreman za novu upotrebu.

Približavanjem Bosne i Hercegovine EU svaki građanin će morati odvajati otpad, pa je bolje za to se pripremati na vrijeme. Ukoliko se to u domaćinstvima ne bude radilo, slijede rigorozne kazne, jer takva su pravila u EU. Češka, tvrdi Amela Hrbat, ima najuspješniji sistem u EU u upravljanju ambalažnim otpadom, gdje je između ekonomije i ekologije stavljen znak jednakosti. Vrlo je bitno da svi ekološki projekti budu ekonomski opravdani i ta iskustva iz Češke preuzela je kompanija Ekopak, kao i pozitivna iskustva iz zemalja okruženja.

Približavanjem Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji svaki građanin će morati odvajati otpad, pa je bolje za to se pripremati na vrijeme. 

U upravljanju ambalažnim otpadom u regionu najviše je odmakla Slovenija, koja je članica EU-a već devet godina, a slijedi Hrvatska, koja se prije dva mjeseca priključila EU. Dobre rezultate postižu Makedonija i Srbija, a u Bosni i Hercegovini upravljanje ambalažnim otpadom tek je u povoju. Crna Gora i Albanija nisu još počeli s uređenim upravljanjem ambalažnog otpada.

U Bosni i Hercegovini već postoje postrojenja za reciklažu kartona i papirne ambalaže u maglajskom Natron Hayatu, postrojenje za reciklažu plastičnih boca u Rudanki kod Doboja i kapaciteti za reciklažu plastične folije u Hercegovini i Gračanici. Bosni i Hercegovini nedostaju firme za reciklažu stakla, a najbliže postrojenje za reciklažu ovog materijala je na granici između Hrvatske i Slovenije. Ekopak skuplja staklo i očekuje da će neko od investitora pokrenuti pogone za reciklažu stakla i u Bosni i Hercegovini.

Al Jazeera

(U srijedu: Iskustva Hrvatske s ambalažnim otpadom)

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.