Oglasi

BiH između stvarnosti i satire: Razlike skoro i nema

Nigdje u svijetu ne postoji takva odlučnost u ismijavanju vlastite tragične stvarnosti, kao što je to slučaj u BiH.
Posredstvom humora i satire stranica 'Raja sa biroa' uglavnom kritikuje rad domaćih i regionalnih političaraUstupljeno Al Jazeeri

U brdovitom dijelu Zemlje, postoji višestoljetna država koja se zove Bosna i Hercegovina, a koju poput sjene vječno prati tragedija, čiju stvarnost najjasnije definiše forma apsurda, a u kojoj se uz pomoć satire ismijava lice i naličje vlastitog mentaliteta. Nigdje u svijetu ne postoji takva odlučnost u ismijavanju vlastite stvarnosti, kroz historiju često ispunjene tragičnošću i opštim beznađem, kao što je to slučaj u BiH. S druge strane, rijetko gdje na planeti Zemlji, čovjek bez ikakvog pogovora prihvata nametnute stereotipe te ih predaje u ruke satire, kao što to radi Bosanac i Hercegovac. Prilagođavajući se savremenom dobu i 21. stoljeću, čovjek u BiH je kreirao svojevrsne humoristične i satirične stranice koje su ubrzo postale najpopularniji sadržaj na društvenim mrežama. Nakon svakog političkog, sportskog, kulturnog, društvenog događaja u BiH, slijedi komentar na staričnim stranicama među kojima se izdvajaju one izmimno duhovite i kreativne, ali i one s povremeno uvredljivim sadržajem koji je po pravilu usmjeren na ismijavanje nacionalnih opredjeljenja.

Nakon Srbije i Hrvatske, svojevrsna „poplava“ satiričnih stranica i portala, zahvatila je i BiH te su se gotovo kao „na traci“ počeli izmjenjivati nazivi Šatro.info, Satiranje, Sarajevo365, a zatim i Nadrealistički integracionizam, Relevantna razina duhovitosti, Istaknuti Bošnjaci u okvirovima s cvjećnim dezajgnom, Raja sa biroa, Budi kao Šaban, Dnevna doza natprosječnog Bošnje, Sumljam, itd. Eventualne razloge za iznimnu popularnost humorističnih i satiričnih portala, grupa i stranica koje svoj prostor za djelovanje pronalaze na društvenoj mreži Facebook, navodi psiholog, istraživač i komentator političke situacije u Bosni i Hercegovini Srđan Puhalo: „Pošto nemamo humoristično-satirične emisije u mejnstrim medijima sasvim je očekivano da se traže alternativni kanali, a to je najlakše i najjeftinije na internetu. Ipak, humor je ozbiljan posao i pitanje je koliko satirični portali u BiH imaju novca i vremena da se ozbiljno pozabave ismijavanjem nase svakodnevnice. Poseban problem u svemu tome jeste što ne postoji univerzalan humor u BiH, i on je podjeljen po etničkim principima. Kad ismijavaš nekog našeg političara, to se opaža kao napad na njega i njegov narod i tako za sva tri naroda. Također, kada živiš u vremenima koja su sudbonosna, istorijska i presudna za opstanak našeg naroda, bilo kakva zaje×ancija na svoj račun, pogotovo ako je dobra i istinita, opaža se kao izdaja svoje nacionalne grupe, udar na njen identitet, homogenost i budućnost, a odatle do etikete izdajnika kratak je put“.

'Volim miris lajkeva ujutru'

Trenutno jedna od najpopularnijih humorističnih stranica s elementima satire u BiH jeste Nadrealistički integracionizam, koja u svome djelovanju spaja nespojivo, „visoku“ i „nisku“ umjetnost, odnosno svjetsku pop kulturu, aktuelnosti iz svijeta kulture, sporta, politike, religije, sa bh. i balkanskom svakodnevnicom te uz pomoć fikcije prezentuje sav apsurd ovdašnje stvarnosti. Ono što je nastalo kao „igra u fotošopu i spajanje jedne od ovdašnjih zastava sa pop-ikonom Lanom Del Rey“ postalo je svojevrsna „internet senzacija“ koja na originalan i duhovit način ukazuje na anomalije u ovdašnjem društvu. „Nadrealistički integracionizam jeste odraz stvarnosti i mentaliteta i svega onoga što se nalazi u našem društvu. Naš cilj je da u isto vrijeme prikažemo, protumačimo, ili odobrimo sve ono što se dešava oko nas, a za šta mislimo da je nama lično bitno. Nadrealistički integracionizam nikada nije namjerno ili tendenciozno prikazivao apsurde u našem društvu, to prepuštamo drugima, mi volimo da onima koji nas prate ostavimo prostor da sami donesu sud o nekoj temi na posteru. Dakle, recipijenti odlučuju sami da li će prikazanu svarnost osuditi, nazvati apsurdom, ili će je shvatiti jednostavno kao šalu i nastaviti sa životom, ili će se u njima desiti neka promjena kojom će biti otklonjena određena predrasuda o tome što je prikazano na slici. To se posebno odnosi na „nisku“ kulturu koju mnogi kritikuju, a svuda je oko nas i neposredno utiče na našu svijest, a mnogi je uporno negiraju i odbacuju“, kažu autori Nadrealističkog integracionizma Zerina Nezić i Almir Kljuno, izdvajajući svoje najreprezentativnije „radove“ koji su će to 15. decembra biti izloženi u sarajevskoj galeriji Brodac: „`Volim miris lajkeva ujutru`“ je reprezentativan jer odražava svojevrsni credo naše generacije. S druge strane, poster sa Mona Lizom i porukom `Naslikaj me ponovo pa makar bila kopija` je vjerovatno uzor za sve ostale i efektivan primjer postupaka koje koristimo“.

'Sumljam' ukazuje na opću nepismenost koja vlada u BiH i ostalim državama bivše JugoslavijeUstupljeno Al Jazeeri

'Sumljam', 'kako curu zbarit'

Jedna od stranica koja na sličan način kombinuje bh. humor i umjetnička djela svjetskih autora, jeste stranica Sumljam. Koristeći u svome naslovu najčešće nepravilno izgovorenu riječi u regiji, Sumljam ukazuje na opštu nepismenost koja vlada u BiH i ostalim državama bivše Jugoslavije. „Imamo jako puno nepismenih ljudi što je s posljednjim popisom i dokazano javnosti. Ljudi malo čitaju, ne rade na sebi, jako puno slušaju šta političari pričaju i pišu, a većina njih je nepismena, a vode državu/e“, kaže osnivač stranice Adnan Čirak, te nastavlja objašnjavajući ulogu svoga projekta u bh. društvu: „Značaj stranice je da se skrene pažnja sa negativnih stvari i da se ljudi opuste i nasmiju. Većina slika predstavlja svakodnevne situacije običnih ljudi, prvenstveno žena, te njihove probleme, ali i muškaraca, čiji je najveći problem `kako curu zbarit`. Teška svakodnevnica je omogućila da dobijem jako puno ideja i ubacim ih na umjetnička djela, te nasmijem milione ljudi. Svakodnevnica ljudi u BiH i ostatku Balkana nije uopšte lahka, prvenstveno zbog rana iz rata koje nisu zarasle, te ionako loše ekonomske situacija i odlaska mladih. Uprkos teškim vremenima, mislim da nas spašava specifični humor, te da je on na neki način lijek svim ljudima koji imaju bilo kakav problem“.

'Udaranje po političarima'

Za razliku od spomenutih stranica, koje u svome djelovanju rijetko obrađuju političke teme, stranica Raja sa biroa posredstvom humora i satire uglavnom kritikuju rad domaćih i regionalnih političara. „Naš sadržaj varira u zavisnosti od dešavanja u datom trenutku. Uglavnom `udaramo` po političarima, kako domaćim tako i regionalnim, jer nam predstavljaju neiscrpan izvor inspiracije. Što se tiče mentaliteta, uglavnom primjećujemo da ona stara metafora `hljeba i igara` ima najsnažnije uporište kod našeg naroda. Trudimo se da taj naš mentalitet, kroz slike, prikažemo bez cenzure. Često namjerno koristimo gramatički neispravne riječi i izraze, pa se nekad neko javi da nam ukaže na to. Ovom prilikom im se zahvaljujemo na tome. Često nam se jave da pitaju do kada mogu ovjeriti knjižice, je li stranica na prodaju itd. Svega i svačega u Božijoj bašći“, kažu „raja sa biroa“ te otkrivaju da su u trenutku pokretanja stranice također bili nezaposleni: „Sada smo samo besposleni, ali  imamo para, nosimo po 2-3 `šlajpeka` istovremeno“.

'Samo ga okitiš petunijama'

Istaknuti Bošnjaci u okvirovima s cvjećnim dezajgnom naziv je jedne od trenutno najposjećenijih Facebook stranica na prostoru BiH. Iako je naizgled riječ o stranici koja se ograničava samo na jedan narod u BiH, dakle, koja humor u BiH dijeli „po etničkim principima“ kako je to prethodno Puhalo obrazložio, u fokusu njihovog kreativnog rada nisu samo „istaknuti Bošnjaci“, a nije samo ni „cvijetni dizajn“, već i jezik, način pisanja na tastaturi u kojem je slovo „y“ zapravo „z“.

Cvijetna estetika je posuđena od bezbrojnih `treš` stranica sa citatima, horoskopima, noktima, bižuterijom i sličnoUstupljeno Al Jazeeri

„Bošnjaci su se u nazivu stranice našli uglavnom zato što među njima živimo. Da smo iz Banjaluke, stranica bi se zvala `Istaknuti Srbi`. Što se tiče koncepta, malo toga je tu originalno. Antialfabetizam na bh. internetu vaspostavljen je prije deset-petnaest godina na forumu Radija Zid, a rodonačelnik mu je rahmetli Irham Čečo, jedan dobar i duhovit čovjek koji nažalost više nije među nama. Cvijetnu estetiku smo posudili od bezbrojnih `treš` stranica sa citatima, horoskopima, noktima, bižuterijom i slično. Mi smo samo smislili neki rudimentarni narativ oko kojeg se publika skuplja i gradi identitet. Ovo je prije svega antielitistička priča, pljuckanje po pišačima po sirotinji (mada se znamo osvrnuti i na općenarodnu glupost), i to bi bila i da smo odabrali bilo kakvu drugu formu“, tvrde iz „uprave“ „istaknutih Bošnjaka“, dodajući da njihova stranica, zapravo, i nije „neka satira“: „Satira i parodija podrazumijevaju nekakvu kreativnu obradu, a ovdje za tim nema potrebe, jer ličnosti i pojave kojima se bavimo su karikature same po sebi. Šta se tu ima parodirati i satirizirati? Samo ga okitiš petunijama, i to je to. Ne biramo mi nikoga, svi se oni sami biraju na neki način.“  

Između originalnosti i uvredljivosti

Kada su u pitanju humoristične i satirične stranice u BiH, ali i u svijetu, često se vode polemike u kojima je njihova kreativnost smještena negdje između orignalnosti i uvredljivosti. Međutim, nerijetko su takve optužbe neopravdane. Na pitanja: „da li su nekada imali određenih primjedbi, prijetnji ili čak najava tužbi, da su možda `pretjerali` u svojim komentarima ili da su nekoga uvrijedili?“ te: „da li smatraju da riječ `Bošnjo` može imati uvredljivo značenje za pripadnike bošnjačke nacionalnosti?“, anonimni kreator stranice Dnevna doza natprosječnog Bošnje odgovara: „Većinom dobivamo pozitivne komentare, ali zna se desiti pokoja prijetnja tužbama i pesnicama. Uvjek ispoštujem ljude koji kulturno napišu `možeš li obrisat to i to`, `to je moja slika`, jer zna se desiti da neko pošalje tuđu sliku itd. S druge strane, ako riječ `Bošnjo` smeta Čovi i Dodi, mogu se javiti u Inbox da razmotrimo njihov zahtjev... Sigurno je da ne smeta, jer stranicu prati i dosta Hrvata i Srba“. Da ih još uvijek niko nije tužio, tvrde i Istaknuti Bošnjaci u okvirovima s cvjećnim dezajgnom: „Ako nas osude samo ćemo ucvijećiti sudiju. Prijetnje primamo redovno, uglavnom od mladih, obrazovanih, uspješnih, ostvarenih, liberalnih, ali ipak nacionalno i vjerski osviještenih pripadnika građanskog staleža. Prost puk uglavnom šalje opise pornografije. Najuspjelije i najefektnije izlive uvrijeđenosti uredno ucvijećimo. Nisu naši roditelji rušili socijalizam i Jugoslaviju da bi se mi danas autocenzurirali. Sloboda govora i izražavanja – neka pati kome smeta“. Iz Nadrealističkog integracionizma tako smatraju „da je dijalog najbolje rješenje, ali da je do njega iznimno teško doći: „Bar na internetu ima pregršt izbora, možemo pronaći nešto što nam se dopada, ne vrijeđa nas i ne proizvodi frustracije“.

„Satira je vrsta stakla u kojem posmatrači ponajčešće opaze svačije lice samo ne svoje“, napisao je svojevremeno irski književnik Jonathan Swift. Međutim, on zasigurno nije na umu imao bh. čovjeka koji će najprije opaziti svoje lice, te s jednakom predanošću ismijati njegove najljepše crte i najružnije bore. Samo kako bi preživio naredni dan, te se suočio sa vlastitim mentalitetom.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.