BiH: Hiljade godina neuvezanog radnog staža

Piše: Ibrahim Sofić

„Počeo sam raditi u Željezari Ilijaš 1983. godine. Kada se rat završio vratio sam se na posao i dan-danas tamo radim. Od 2003. godine mi nije uplaćena nijedna godina radnog staža, možda po jedan-dva mjeseca da je uplaćeno. U tom periodu, zahvaljujući borbi Sindikata metalaca, dobili smo nekoliko mjeseci uplaćenog zdravstvenog osiguranja.“

Ovo je slučaj Ferida Spahića, predsjednika sindikalne organizacije ove bosanskohercegovačke željezare. Radi kao livničar, u smjenama. Otac je dvoje djece – sa platom nešto većom od 150 eura.

No, njegov slučaj nije jedini. Prema podacima Sindikata metalaca Bosne i Hercegovine, samo u ovoj grani privrede nije uvezano više od 40.000 godina radnog staža. Iz ovog sindikata ističu kako to nije konačna cifra, jer postoje kompanije koje nisu u sindikatu.

Na nivou cijele Bosne i Hercegovine više od 50.000 radnika ima probleme sa neuvezanim radnim stažem, zbog čega mnogi ne mogu pomišljati da odu u penziju. Pored radnika, oštećena je i država, odnosno fondovi, za najmanje 680 miliona eura.

„Po mojim godinama radnog staža trebalo bi mi još 5,5 godina i da mogu ići u penziju. No, kakva je sada situacija, tome se ne mogu nadati“, kaže Spahić za Al Jazeeru.

Najosjetljivija kategorija društva

Bajro Melez, dopredsjednik Sindikata metalaca BiH, ističe kako neuplaćivanje doprinosa stvara veliki broj problema radnicima, a najveći su zdravstveno osiguranje i odlazak u penziju.

Dodaje kako su ljudi koji su ispunili uslove za penziju, a ne mogu je ostvariti zbog neuvezanog radnog staža, najosjetljivija kategorija društva.

„Taj čovjek niti može raditi, niti može u penziju, niti se može liječiti ako mu je zdravlje ugroženo. Paradoksalno je da neki livničar radi prvu, drugu, treću smjenu, a da nema zdravstveno osiguranje. Još čudnije je da ljudi na biroima (za zapošljavanje) imaju zdravstveno, a ovamo ljudi koji rade i doprinose nemaju. Politika je nakaradna, sve je nakaradno postavljeno i sve to treba mijenjati“, kazao je Melez.

Ističe kako je u BiH u posljednjih nekoliko mjeseci prisutna nevjerovatna situacija, da su u štrajku radnici administracije, dok oni koji rade u kompanijama, bez uplata, ne štrajkuju.

„To je jedna vrsta mobinga koji se provode u ovim preduzećima. U takvim preduzećima radnici ne smiju pitati zašto nemaju zdravstvenu knjižicu. U takvim kompanijama je 70 posto mafija. To smijem reći, jer samo mafijaši mogu tako iscrpljivati ljude do zadnje sekunde, a ništa mu ne uplatiti. Moraju se uključiti vlasti, sudstvo, inspekcijski organi, kako bi se stvari istjerale na čistac.“

„Imamo primjer Pretisa, nekadašnjeg giganta, koji treba da krene naprijed. Riječ je o namjenskoj industriji, 51% u vlasništvu države, u koju se ulaže, ali ima dosta problema zbog neuvezanog radnog staža. Ljudi steknu uslove za penziju, ali ne mogu ići jer im nije uvezan radni staž.“

Melez govori kako je Sindikat metalaca imao odličnu saradnju sa Erdalom Trhuljem, ministrom energije, rudarstva i industrije u FBiH, no „sada ne znamo s kime ćemo nastaviti“ saradnju, jer se vlast još nije formirala.

„Ovo se mora rješavati ili slijedi socijalni bunt koji je neminovan. Potrebne su izmjene zakona, socijalni programi, ukidanje ‘bijelog hljeba’, kao i savjetnika u svim institucijama. Jednom prilikom sam predlagao, kada već ministar želi savjetnika, da tog savjetnika stave umjesto ministra kad je već stručan.“

Radnici na čekanju

„Po okončanju rata veliki broj fabrika se nije pokrenuo i ostali su samo ljudi kojima je rečeno da idu u firme, da se evidentiraju i da kući čekaju. Najveći broj ljudi sa te liste čekanja je ostao nepovezanog radnog staža“, ističe Ismet Bajramović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH (SSSBiH).

Još jedna veća grupa ljudi ostala je nepovezanog radnog staža kada je došlo do privatizacije u BiH.

„Javni upis dionica je jednostavno pokosio sve, napravio najveći problem. Kroz ovu privatizaciju se ne zna vlasnik kompanije, ona se privatizira, obaveze su u najvišem dijelu velike i povlače se od 1997, pa nekada i od ratnog perioda. Veliki dio ljudi ostaje negdje evidentiran, veliki neevidentiran, vlasnici postaju PIF-ovi [Privatizacijski investicioni fondovi], ima tamo samo direktor ili nema, ako se ugasi firma.“

„Što je još gore, u nekim slučajevima znamo ko je kupio, ali ostaje nepovezan staž, jer dio poslodavaca nije uplaćivao. Čak je bilo slučajeva da su preko sindikalnih računa htjeli uplaćivati netoplaću, kako bi izbjegli poreze“, govori predsjednik SSSBiH.

Ističe kako se mnogo toga dešavalo pod plaštom mobinga, kada se radnicima govorilo: „Imamo toliko novca na raspolaganju, možemo samo isplatiti netoplatu, ako hoćete bruto – onda ćemo čekati.“

„Onda ljudi kažu: ‘Daj neto, da se prehrani porodica’ ili ‘Ko zna kad ću u penziju’ i to se gomilalo godinama. Mnogo je bilo i rada na crno, gdje ni u primisli nema uplate doprinosa. Rad na crno je posebno pokosio mlade, kada se plata isplati na ruke ili nekim paketima, namirnicama.“

Program Vlade RS-a

Pitanje radnog staža u BiH je na entitetskom nivou. I dok u Federaciji BiH lopticu o podacima koliko ljudi ima problema ovog tipa prebacuju na Federalni zavod za mirovinsko/ penziono i invalidsko osiguranje i Poreznu upravu FBiH, u drugom bh. entitetu, Republici Srpskoj, barataju tačnim podacima.

„U Republici Srpskoj trenutno je 280.511 osiguranika. Od navedenog broja za blizu 22.000 osiguranika (osam posto) redovno se ne uplaćuje doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje u trajanju od više mjeseci, čak i godina. Dodatno za blizu 10.000 – 12.000 osiguranika ne vrši se redovna uplata doprinosa mjesec-za-mjesec, već se vrši sa prekidima i slično“, ističe Tihomir Joksimović, glasnogovornik Fonda PIO RS-a.

„Taj problem oštećuje osiguranike-radnike, kako u fazi tekućeg osiguranja, reflektujući se kroz neredovnu platu i neredovnu uplatu doprinosa, ali i na duži rok, kada osiguranik stiče uslove za ostvarivanje prava na penziju, a ne može je ostvariti zbog  neuplaćenog cjelokupnog staža u trajanju od 40 godina, kako je Zakonom propisano. Naime, u staž osiguranja, prema propisima, računa se samo onaj staž za koji je uplaćen doprinos za PIO.“

Joksimović ističe kako se ovaj problem „dobrim dijelom“ ublažava kroz Program Vlade RS-a o socijalnom zbrinjavanju radnika, koji postoji od 2004. godine, a „odnosi se na bivša državna preduzeća, a.d. i zemljoradničke zadruge“.

„Njime je, kroz uplatu doprinosa za PIO od strane Vlade od 2004. do kraja 2014. godine zbrinuto 63.500 radnika iz 630 preduzeća, a po tom osnovu izdvojeno je 172,5 miliona KM (88,5 miliona eura). Od navedenog broja, 6.850 radnika ostvarilo je pravo na starosnu penziju.“

Izvor: Al Jazeera