Oglasi

Bh. začarani krug: Država funkcioniše samo za političke elite

Dejtonski sporazum nije ustav kakav bi BiH i njene narode i građane izvlačio iz kolektivne autodestrukcije, kaže analitičar Bodo Weber.
Nužan je odgovor na pitanje kakva BiH treba biti država i kako politički uređena da bi bila spremna za ulazak u EU, kaže Bodo WeberArhiva/Ilustracija

I ponovo – blokade. Prijetnje. Ultimatumi. Bojkoti. Stagnacija i cijepanje države pod izgovorom vitalnih nacionalnih interesa, koji upotpunjuju začarani krug bosanskohercegovačke postratne političke realnosti.

Nedavna odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o Zakonu o poljoprivrednom zemljištu entiteta Republika Srpska, koja je izazvala gnjev, prijetnje i bojkot većeg dijela političkih snaga RS-a na čelu sa članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom, ne predstavlja ništa čemu građani Bosne i Hercegovine već nisu svjedočili u posljednjih 25 godina. Isto kao što niti prijetnje Dragana Čovića da nove vlade nema dok ne bude promijenjen Izborni zakon, nisu posebna novost.

Sve je ovo samo još jedna kockica u patetičnog slagalici koja je iz države, što u ratu, što u miru, iz zemlje otjerala stotine hiljada Bosanaca i Hercegovaca, a onima što su ostali, nastavila ubijati i ono malo optimizma u neku bolju budućnost.

Kako probiti taj začarani krug i kako Bosnu i Hercegovinu konačno napraviti državom koju će vlasti povući naprijed, umjesto gledati unatrag? Da li su to izmjene Dejtonskog mirovnog sporazuma, konkretniji odlučniji angažman međunarodne zajednice na rješavanju stalnih problema u BiH, ili pak pobjeda građanske nad nacionalnim opcijama? I šta je od toga, uopšte, moguće?

'Stalno podgrijavanje tenzija i strahova'

Inostrani eksperti složni su u tome da je korijen svega lošeg u BiH - Dejtonski sporazum. Nekada hvaljen što je zaustavio rat, sada je kritikovan jer je, prema mišljenju mnogih, stvorio bazu za potpuno nefunkcionalnu državu. Neki od njih su stava da je Dejton nadživio ono zbog čega je potpisan, zaustavljanje rata, te da ne može biti zamjena za ozbiljan ustav jedne zemlje, koja zahtijeva bolje od toga.

Međunarodne zajednice nema

Govoreći o postupcima i eventualnim propustima međunarodne zajednice u BiH, Bieber kaže da te zajednice „nema“.

„Međunarodna zajednica ne postoji. EU je podijeljena oko toga kako da reaguje. Nema više zajedničkog američko-evropskog pristupa. SAD je više voljan za sankcijama, dok bi EU trebala pokazati više odlučnosti. Mišljenja sam da postoji velika potreba novog koordiniranog pristupa te dvije strane. I taj pristup mora uključivati 'crvene linije'. Međunarodni zvaničnici su u prošlost napravili mnogo grešaka, ali mnoge od njih bile su proizvod osjećaja bespomoćnosti oko toga šta da urade“, rekao je.

Bodo Weber, politički analitičar iz Vijeća za demokratizaciju politike iz Berlina, stava je da je promjena dejtonskog ustava neminovnost da bi BiH „izašla iz autodestruktivnog, začaranog kruga“.

„U BiH, nažalost imamo zatvoreni sistem funkcionalne nefunkcionalnosti, tj. nefunkcionalnu državu koja jedino funkcioniše za političke elite, a bazira se na spoju sistema patronaže sa stalnim podgrijavanjem međuetničkih tenzija i strahova. Taj spoj je, koliko proizvod dejtonske ustavne strukture države, toliko i rezultat nedosljedne politike međunarodne zajednice, konkretnije Zapada, i posebno EU u posljednjoj deceniji i po“, mišljenja je Weber.

Uz napomenu da se „promjena ustava ipak ne može desiti jednim rezom tipa 'Dejton2'“, dodaje da je ona, neophodna.

„Na jednoj strani, EU se uvjerila da je BiH nerješiv problem, a ustavne reforme nemoguće, a na drugoj imamo domaće aktere tipa Dodika koji sad brane izvorni Dejton, a onda napadnu ustavni sistem kada prijete secesijom, trećim entitetom, promjenom izbornog sistema, ili napadnu Ustavni sud BiH kad im se određena presuda ne sviđa. A međunarodna zajednica šturo reaguje braneći ustavni status quo. Tu nema nikakav prostor za ozbiljni diskurs o tome da je dejtonski ustav bio isključivo sredstvo za završetak rata, koji niti bio koncipiran kao ustav za održivu državu, a kamoli da preživi prelazni postratni period od nekoliko godina. To nije ustav kakav bi BiH, njene tri narode i građane izvlačio iz kolektivne autodestrukcije“, riječi su Webera.

Male šanse za građansku vlast

Florian Bieber, luksemburški politički ekspert, historičar i profesor sa fokusom na Balkanu, tvrdi da je dejtonski ustav nadživio svoju svrhu, no, i da da je skeptičan da bi moglo doći do njegovih većih promjena.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

„Prvo, za tako radikalan zahvat nema međunarodne podrške. Bilo bi je u slučaju ozbiljne i akutne krize, a ne bih volio da BiH uđe u nju. Drugo, nema garancije da bi ono što bi se dogovorilo bilo bolje od ovoga što imamo sada. Tu bi trebalo doći do pregovora između mnogo različitih aktera, i domaćih i inostranih i debate koje bi se vodile možda ne bi bili u interesu funkcionalnosti bh. institucija. Prema trenutnom odnosu snaga u BiH, ne vjerujem da bi rezultat bio bolji i funkcionalniji ustav. Čak i kada je političko okruženje bilo mnogo bolje, inicijative za reformama su propadale. Po mom mišljenju, najbolje šanse imao bi butmirski paket iz 2006., ali i to bi bio samo blaži, a ne radikalniji zaokret. Ukratko, ustavne reforme ne mogu biti zamjena za promjenu političke predanosti da BiH funkcioniše“, govori Bieber.

Nema sumnje da političku situaciju u BiH komplikuju odnosi tri nacionalne stranke, koje, kako tvrde eksperti, državne interese slijede samo ukoliko nisu u suprotnosti sa njihovim nacionalnim, ili pak ličnim. A ako to nije slučaj, slijede bojkoti, ucjene, pozivanja na vitalne nacionalne interese...

Bieber je stava da bi sve bilo lakše kada bi vlast preuzele građanske opcije, umjesto, kako kaže „nacionalističkih“ partija. No, mogućnost za tom vrstom promjene, kaže, nije velika.

„Tada bi sigurno bilo više prostora za reforme. Naravno, postojeći izborni sistem favorizira nacionalističke partije, što ostalim strankama posao čini težim. Teoretski, moglo bi se zamisliti da postoje nacionalne partije koje bi vodile računa o interesima svojih nacija, ali koje bi isto tražile način da sarađuju i poboljšaju funkcionalnost države. No, nažalost, to je malo vjerovatno. Ono što u BiH predstavlja pravi izazov je način na koji bi neka umjerena stranka uspjela među sva tri konstitutivna naroda“, govori Bieber.

'Najrealnije je odumiranje BiH'

Šta je onda rješenje? Weber ga ne vidi, već najrealnijim smatra „nastavak tužnog stanja u BiH“.

„Najrealnije je odumiranje BiH, s dinamikom koja masovno tjera građane, pripadnike svih naroda iz BiH. Tu imamo i nove nemire, jer masovna emigracija ima dramatične efekte, počev od rušenja socijalnih sistema, do promjene etničkog balansa u nekim dijelovima zemlje“, tvrdi Weber, koji kaže da je BiH jedino rješenje „potpuna transformacija političkog diskursa, narativa o reformi ustava ka budućnosti“.

Za stolom predatori iz BiH, Hrvatske i Srbije

Koliko god bio kritičan prema Dejtonskom sporazumu, analitičar Kurt Bassuener ne misli da bi njegov izmjene dovele do procvata BiH.

„Struktura Dejtonskog sporazuma jeste osnovni problem. U njemu ima prostora za evoluciju, ali političari na vlasti nemaju interesa za tim, jer, politika je u BiH prilika za profit, a rezultat toga znaju građani iz svakog dijela države. Oni su izgubili rat, a pobijedili su muškarci u Audijima koji koriste beneficije postojećeg sistema. Zemljom dominira integrirana spona politike, biznisa, organizovanog kriminala i medija, koja može kontrolisati stanovništvo strahom. Zato sam stava da bi eventualni pregovori o konceptu Dejton 2, za sto samo doveli predatore iz postojećeg sistema, kao i predatore iz okruženja – Srbiju i Hrvatsku. Dakle, ponovo bi dominirala agenda onih koji imaju vlast i žele na njoj ostati“, tvrdi Bassuener.

„Nužan je odgovor na pitanje kakva BiH treba biti država i kako politički uređena da bi bila spremna za ulazak u EU, počev od toga da se stvori ravnoteža između etničkog i individualnog, građanskog, te da se kolektivna prava od sredstava za političku manipulaciju pretvore u istinske kolektivne mehanizme zaštite. EU ima sve raspoložive instrumente i moć da stvori takav ambijent i politički okvir“, navodi Weber.

Kurt Bassuener, analitičar koji se politikom Balkana bavi od 1997. godine, rješenje bi potražio u sankcijama političarima koji koče napredak države.

 „Mislim da je 'međunarodna zajednica', u kojoj se ovdje misli na Vijeće za implementaciju mira bez Rusije, Tursku, EU, NATO i velike donatore, razmazila bh. političku elitu, koja smatra da će opstati na ponavljanju predanosti EU-u i NATO-u. No, valjda je jasno da ta elita nema interesa za to. A imamo i problem korupcije. Ja sam zagovornik sankcija i mišljenja sam da bi u BiH trebalo biti mnogo više sankcionisanih političara“, govori analitičar Kurt Bassuener, koji dodaje da ipak postoji rješenje, upirući prst ka Sjevernoj Makedoniji, kao primjerom da se „može drugačije“.

„Tamo su promjene krenule van okvira institucija. Išle su od dna prema gore. To je primoralo međunarodnu zajednicu, opoziciju i na kraju vlasti da odgovore. To je možda recept i za BiH“, kaže Bassuener.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.