Bh. kompanija koja stipendira, obučava i odgaja srednjoškolce

“Bosna i Hercegovina nema rudnike zlata i dijamanata ili naftu, ali zato ima ljude. Ljudi su naš najvažniji resurs i najveća vrijednost”. Ovim riječima direktor MS&Wooda iz Fojnice slikovito opisuje zašto ova kompanija, koja je prije pet godina počela sa 17 zaposlenih a sada ih ima više od 350, ulaže u svoje radnike, ali i one koji to nisu.

Odluku da stipendiraju svakog učenika koji upiše drvoprerađivačku školu u Fojnici, bez obzira da li će nakon toga raditi u ovoj kompaniji za proizvodnju namještaja ili negdje drugo, direktor Muhamed Pilav vidi kao potez na koji je najviše ponosan.

“Svi učenici koji upišu prvi razred imat će stipendiju od 50 KM, s tim što će na početku školske godine dobiti pet stipendija odjednom da mogu kupiti, knjige, pribor, sve što im treba. U drugom razredu dobivat će 70, a u trećem 100 KM. Svi koji završe mogu da biraju da li će da rade ovdje, da li će otvoriti nešto svoje ili će da idu na fakultet. Najbolje ćemo stipendirati da idu na fakultet i na doktorat ako to žele”, govori, dok počinje pokazivati proces proizvodnje namještaja u pogonima koji se prostiru na 50.000 metara kvadratnih – od balvana pa do stolice koja košta od 50 pa do 500 eura.

MS&Wood ne plasira svoje proizvode na tržište BiH, nego izvozi u više od 40 zemalja na svim kontinentima, namještaj radi i za poznatu švedsku IKEA-u, a dobitnik je četiri nagrade za inovativni dizajn na sajmu namještaja u Kelnu, jednom od najpoznatijih na svijetu.

Ove godine proizvest će pola miliona komada namještaja, a plan je, kaže Pilav, da u narednih pet godina proizvodnju povećaju pet puta, zamijene 90 posto mašina te zaposle – 1.000 radnika.

Softić i Pilav u radionici gdje obuke prolaze učenici i zaposlenici

“Od stolara pa do doktora nauka. IKEA nam je najveći kupac, ali mi u budućnosti planiramo da naš skupi dizajnerski program namještaja bude dominantan u procesu proizvodnje. Kod nas je sve sto posto bh. proizvod –  i dizajn i majstori i materijal i kutije za pakovanje”, kaže Pilav i pokazuje upakovane gotove proizvode, spremne za izvoz u SAD.

‘Pola djece nije imalo pasoš kada su prvi put išli na sajam’

Mirsada Softić, menadžerica ljudskih resursa u kompaniji, objašnjava da je upravo tridesetak učenika iz fojničke škole, zajedno sa uposlenicima, u posjeti najboljoj fabrici CNC mašina i robota u Evropi, koja ima 4.000 radnika.

Sa jednom od učenica razgovaramo telefonski. “Vidjeli smo CNC mašine, kako se radi na njima”, kaže Lejla, učenica trećeg razreda koja se školuje za tehničara finalne obrade drveta. Nakon toga, kaže, planira upisati Mašinski fakultet u Sarajevu, a vjeruje da će joj obuka u MS&Woodu pomoći u tome.

“Super je ta obuka, jer u školi samo učimo, a tu praktično radimo.”

Učenici i zaposlenici u Italiji, u najvećoj fabrici CNC mašina

Pilav pokazuje radionicu u kojoj učenici i zaposlenici prolaze obuke, u dijelu koji je nazvan MS&Wood Koledž.

“To je naš najvažniji dio i ako ćete nas slikati, morate to uraditi ovdje. Tu svi učenici od prvog dana, otkada su upisali školu prije tri godine, dolaze na praksu, praksa je besplatna, a ne obučavamo ih samo da rade, nego ih učimo da budu dobri i pošteni ljudi”, govori Pilav.

Kako objašnjava Softić, ova kompanija učenicima osigurava i da posjete različite sajmove namještaja i opreme u Evrope. Nedavno su bili, dodaje, na sedmici dizajna u Zagrebu, a grupa njih je otišla i u Hannover, na najveći sajam opreme na svijetu.

“Prvi put kada smo slali djecu u Hannover na sajam, pola ih uopće nije imalo pasoš, a još više smo se šokirali jer petoro njih nije imalo novac da izvadi pasoš. Tako da smo mi to finansirali i dali im džeparac”, kaže Pilav.

Nagrađene stolice na sajmu u Kelnu u prodavnicama u inostranstvo koštaju i do 500 eura

Upravo je ova kompanija odgovorna što je ponovo nakon rata pokrenuta drvoperađivačka škola u Fojnici.

“Na inicijativu MS&Wooda prije tri godine smo krenuli sa prvim poslijeratnim upisom u drvoprerađivačku školu. Da nije bilo njihove inicijative za formiranje odjeljenja te škole ne bi ga ni bilo, jer sa gašenjem Vranice mi smo nakon rata morali da ugasimo tu školu i ta zanimanja, drvni tehničar i stolar, jer nije bilo uslova za praksu”, kaže u telefonskom razgovoru Merima Sijarić, direktorica Srednje mješovite škole Zijah Dizdarević u Fojnici.

‘Ne zagađujemo ni vodu ni zemlju ni zrak’

Osnovni koncept fabrike je da ne zagađuje ni vodu ni zemlju ni zrak, kaže direktor Muhamed Pilav, pokazujući na upakovani pelat, koji se pravi od onoga što ostane u procesu proizvodnje.

“Ništa se ne baca. Kada iz viljuškara iscuri malo ulja, voda ga odnese u separator za ulje, separator odvoji ulje od vode i u rijeku ide čista voda, a ulje preuzima ovlaštena frima, ispumpava ga u cisternu i odnosi na preradu u fabriku za proizvodnju ulja.”

Kako dodaje Pilav, sve boje kojima se lakira namještaj su ekološke, a ne koristi se nikakav materijal koji je nezdrav i zabranjen.

 

Kako dodaje, u posljednje tri godine uspjeli su upisati četiri odjeljenja sa nekih 80 učenika. Kakav će biti interes djece za upis u ovu školsku godinu, s ozbirom na stipendije, saznat će u ponedjeljak, ali, kaže Sijarić, imaju saznanja da će biti dobar.

“Planirali smo upis jednog odjeljenja, jer se moramo rukovoditi činjenicom da imamo mali broj učenika koji završavaju osnovnu školu, postoje i druga zanimanja.”

Zbog posla se preselio iz Sarajeva u Fojnicu

Međutim, ova kompanija pruža priliku i za ljude drugih zanimanja, te se oni mogu prekvalifikovati ako ne mogu da nađu posao u struci. Na početku je firma to radilai, jer nisu mogli da pronađu kadar koji im je bio potreban.

“Kada smo počeli ovdje da radimo, nije bilo strojara, nego smo zaposlili fizioterapeute, medicinske sestre, kriminaliste… Onaj ko ne može da nađe posao u svojoj struci, mi mu nudimo besplatnu prekvalifikaciju, kao i svim uposlenicima, jer majstor koji radi dizajnersku stolicu ima platu znatno veću od 1.000 KM. Uposlenici inače imaju plate između 500 i 5.000 KM, sve zavisi od znanja i vještina koje imaju”, kaže Pilav.

Elvedinu Merdžanić zatičemo kako radi na jednoj od mašina. Ona je jedna od 40 posto žena koje rade u kompaniji. Po struci je kuharica i prije toga nije radila dugo godina. Ipak, to nije spriječilo menadžment kompanije da je zaposli i osigura prekvalifikaciju.

Elvedina Merdžanić, po zanimanju kuharica, dobila je posao na mašinama za obradu drveta

“Radim ovdje skoro deset mjeseci. Predala sam molbu i mislila sam da me niko neće pozvati, ali jesu, dali su mi priliku. Učila sam raditi na mašinama, nije mi bilo teško. Čak sam prvo radila na jednoj mašini gdje sam stalno morala pritiskati papučicu pa me je boljela noga. Čim sam im rekla za to, prebacili su me na brusnu liniju”, kaže ova 35-godišnjakinja, dodajući da sada može da osigura svojoj djeci šta im je potrebno.

Ekonomista Sedin Ćeman se sa suprugom preselio iz Sarajeva u Fojnicu radi posla u ovoj kompaniji. Tu je od prvog dana i to je, ističe, shvatio kao svoju životnu priliku.

Sedin Ćeman iz Sarajeva je preselio u Fojnicu

“Tu živim četiri godine i direktor sam podružnice. Nikada se ne bih vratio u Sarajevo, ovakva prilika se dobije jednom u životu i to je dobije rijetko ko, pogotovo što sam ja kao mladi ekonomista rastao sa fabrikom”, govori dok sjedimo u kancelarijama na čijim su zidovima fotografije brojnih delegacija koje su posjetile ovu kompaniju – iz Švedske, Kine, Tajvana, Srbije, SAD-a…

Na stolu su i stručne knjige koje su dobili sa fakulteta iz Beograda, jer planiraju napraviti biblioteku za učenike i radnike.

“Najviše cijenim znanje kod ljudi i spremnost da uče”, kaže na kraju razgovora Pilav. To je istaknuto i na njegovoj vizit karti na kojoj piše da su ključne vrijednosti kompanije – poštenje, znanje, zalaganje, odgovornost i održivi razvoj..

Izvor: Al Jazeera