Beznađe na okupiranim palestinskim teritorijama

Učesnici protesta se protive izraelskim planovima da sruše palestinsko beduinsko selo Khan al-Ahmar na okupiranoj Zapadnoj obali (Reuters)

Danas skoro pet miliona Palestinaca koji žive na okupiranoj Zapadnoj obali i Pojasu Gaze, koji su pod opsadom, u svakodnevno se bore za život, bez stvarnih dugoročnih nada i očekivanja. U 25 godina od potpisanih Sporazuma iz Osla i osnivanja Palestinske samouprave, Izrael je proširio i utvrdio svoju kontrolu nad palestinskim životima na svaki način koji se može zamisliti i sada forsira najekstremniju agendu ikada – pokušava zauvijek izbrisati palestinske nade u uspostavu suverene države s granicama iz 1967. godine, ili u postajanje jednakih i dostojanstvenih građana jedne dvonacionalne države.

Sa širenjem naselja samo za Jevreje, stalnim kontrolnim tačkama i putevima samo za Jevreje, Zapadna obala više nije kohezivna jedinica. Nadolazeće brisanje beduinskih zajednica, kao što je Khan al-Ahmar, prijeti stalnim raspadom Zapadne obale. Svakom cestom koja povezuje naseljene centre Zapadne obale dominira, u prosjeku, tri do pet stalnih kontrolnih tačaka. Put od Hebrona do Ramallaha (43 kilometra), naprimjer, traje barem dva sata za Palestince, zbog stanja cesti koje smiju koristiti. S druge strane, Izraelci za pola tog vremena prolaze razdaljinu na širokim, sigurnim i osvjetljenim cestama.

S planiranim širenjem naselja u području E1 (Jerusalem), Palestinci bi uskoro mogli biti primorani koristiti još duže i opasnije puteve. Ti putevi su Al-Mu'arajat, Wadi Al-Nar i novi tranzit Anata-Ezariye, koji su napravljeni da drže Palestince dalje od izraelskih puteva koji presjecaju Zapadnu obalu, kao što su Autoput 1 i Autoput 60.

‘Dogovor stoljeća’ i diskriminirajući zakon

U Jerualemu nemar vladajuće izraelske administracije prema palestinskim stanovnicima grada je nevjerovatna. U gradu 72,9 posto žitelja Palestinaca živi ispod linije siromaštva i manje od 10 posto općinskih sredstava se daje za palestinske stanovnike uprkos njihovim visokim poreznim doprinosima. Područja kao što su Kufr Aqab i izbjeglički kamp Shufat, koji su svi na teritoriji općine Jerusalem, bukvalno su prepušteni na propadanje, bez ikakve općinske pomoći.

Više od 320.000 Palestinaca koji žive u Istočnom Jerusalemu ne smatraju se građanima Izraela. Oni ne mogu ići bilo gdje, jer ako to urade, mogu odmah izgubiti pravo na boravak u Jerusalemu. Imaju ogromne probleme s manjkom domova, neadekvatnim školama, velikim porezima (od čega im se ništa ne vraća) i ukupno teškim standardom života.

Palestinci u gradu brinu da će biti dalje na udaru zbog novih izraelskih politika zbog općinskih granica Jerusalema. Također su zabrinuti jer bi ih najavljeni “Dogovor stoljeća” predsjednika SAD-a Donalda Trumpa mogao primorati da se odreknu prava na prebivalište u gradu i dobiju potpuno jordansko ili palestinsko državljanstvo. Strahuju da više niko ne pokušava zaustaviti Izrael od progona Palestinaca iz Jerusalema.

U međuvremenu, palestinskim i drugim nejevrejskim stanovnicima Izraela prijeti val diskriminacije, istaknut nedavno usvojenim Zakonom o jevrejskoj naciji-državi. Zakon je pretvorio njihovu marginalizaciju u stanje de jure iz de facto, kako je ranije bilo. Ukidanjem njihovog statusa stanovnika i ukidanjem arapskom jeziku oznake zvaničnog, Zakon nije ostavio nimalo prostora za bilo koga da može tvrditi kako je Izrael “demokratski” u tretiranju svih stanovnika jednako.

Zvanični odgovor Palestinske samouprave na ovaj zakon je bio slab, blago rečeno. Na Zapadnoj obali Palestinska samouprava nije odaslala ni konkretan odgovor. Do sada je samo angažirana u ciklus kampanja “lojalnosti” kad god je njen legitimitet upitan. Nedavno, pred 73. zasjedanje Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, stalno je objavljivala slogane o palestinskom nacionalnom jedinstvu u podršci liderima u ovo “historijsko vrijeme”.

Život na okupiranim teritorijama je neizdrživ

Situacija u Gazi je još gora. Ekonomija ove enklave pod opsadom je “u slobodnom padu”, navodi nedavni izvještaj Svjetske banke, pozivajući se na 11-godišnju izraelsku blokadu kao razlog, uz interne političke sukobe koji haraju Pojasom. Situacija, ovdje kratko opisana, trebala bi alarmirati svakog Palestinca koji se brine za budućnost svog naroda. Beznadnost koja se osjeća širom Palestine je opasna, naročito jer većina Palestinaca sada osjeća kako nema pravih prijatelja u međunarodnoj zajednici.

Od osnivanja Palestinske samouprave Izrael je prikazivao bezgraničnu kontrolu nad palestinskim narodom i teritorijama, bez ikakvog osjećaja da treba napraviti neke ustupke. Nažalost, palestinski lideri su se aktivno borili protiv bilo kakve promjene ovog očajnog stanja u državi. Na Zapadnoj obali je palestinsku borba za slobodu efikasno kriminalizirao sam sigurnosni aparat Palestinske samouprave. Red koji su lideri stvorili na Zapadnoj obali samo služi političkoj, ekonomskoj i sigurnosnoj eliti. Godine pregovora i međunarodne diplomatije su malo donijele. Vlada Izraela djeluje kao da Palestinci ne postoje, a istovremeno nameće zakone i užasne politike koje Palestince ostavlja bespomoćne.

Palestinci na horizontu ne vide scenarij koji bi im značajno popravio situaciju. Najrealnija vizija je nastavak mizernog statusa quo dugo vremena, s postepenim pogoršanjem stanja za Palestince. Život na okupiranim palestinskim teritorijama je neizdrživ i beznadan. Očajno trebamo ustati i djelovati prije negoli dublje propadnemo u ambis.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera