Bez povjerenja građana u vlasti ne mogu se savladati krize kao COVID-19

Kako postići da građani prihvataju i provode preporuke i odluke institucija u COVID-19 krizi kada su već u njih izgubili povjerenje te prešli u fazu odbijanja, fazu teorija zavjera i lažnih vijesti? Kako uopće povratiti povjerenje građana u lidere i institucije koji ih vode kroz krizu? Šta zapravo podrazumijeva dobro liderstvo u situacijama kao što je pandemija i zašto je ono izostalo u razvijenim zapadnim demokratijama?

Da bi države dobro odgovorile na krize 21. stoljeća učešće cijelog društva je ključno. Svijet je danas izložen nepredvidivim opasnostima koje prevazilaze okvire pojedinih država te odgovor na kompleksne krize više ne može biti ‘lako ćemo’. To su početkom ovog stoljeća pokazali napadi 11. septembra, a sada je još veći poziv na buđenje donio COVID-19. 

Ovo su neki od zaključaka međunarodne videokonferencije “Sigurnosne krize u 21. stoljeću i kako njima upravljati” koju je organizovala Hrvatska udruga za međunarodne studije (HUMS) u saradnji s Centrom za analizu rizika i upravljanje krizama (CARUK) iz Beograda, Institutom za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) i Međunarodnim Sveučilištem Libertas.

“Rizici su se oslobodili iz Pandorine kutije zahvaljujući globalnoj povezanosti”, istaknuto je na početku videokonferencije koja je okupila brojne svjetske ugledne stručnjake da bi pokušali dati odgovore na pitanja kako odgovoriti na opasnosti s kojima se suočavamo, uključujući trenutnu pandemiju. 

“Nijedna država Zapada nikada tijekom 20 stoljeća nije imala situaciju u kojoj je vojna sigurnost manje važna. Sigurnost bi se trebala promatrati puno šire i razvijati mehanizme upravljanja koji će tome odgovarati. U 21. stoljeću nisu se očekivali događaji koji bi usmjerili suvremenu zajednicu ka tome, to se dogodilo 11. septembra 2001, što je poslao lekciju da živimo u društvu u kojem postaje neprevidive opasnosti”, objasnio je Vlatko Cvrtila, rektor Univerziteta VERN u Zagrebu. 

On je naveo istraživanja vodećih svjetskih sociologa Urlicha Becka i Anthonnyja Giddensa koji su razvili teoriju društva rizika, utvrđujući da svijet ulazi u novo razdoblje – iz društva koje percipira rizike u društvo koje se suočava sa direktnim opasnostima. Donositelji odluka više nisu u mogućnosti garantovati predvidivost, sigurnost i kontrolu kao ranije.

Tako u posthladnoratovskom suočavanju sa novim izazovima i rizicima više nisu dovoljni resursi države, nego uključivanje svih građana u odgovor na krizu, što je pokazala i pandemija. To znači, kako kaže Cvrtila, “formiranje dobrog građanina koji slijedi upute”. Međutim, da bi se to desilo, ističe, potrebno je povjerenje u institucije. 

Posljedica pandemije koja nas tek čeka

U tom smislu, Aleksandar Jovanović, direktor Evropskog virtualnog instituta za integrirano upravljanje rizicima (European Virtual Institute for Integrated Risk Management EU-VRi), ukazao je na jednu posljedicu COVID-a 19 koja će se tek pojaviti.

“Jedna od najvećih žrtava cijele COVID-19 krize je žrtva koja se odnosi na poverenje, celi sistem koji se zasnivao na poverenju građana u vladu je ne samo značajno poljuljan, nego u nekim situacijama totalno porušen. To će da bude jedna dugoročna posledica koju sada ne možemo da sagledamo. To poverenje se može lako ilustrovati primerom šume – ako hoćete da posadite jednu šumu ona treba da raste godinama, a celu posečete za jedan dan. To je urađeno u mnogim zemljama u svetu.”

Jovanović je ukazao i na različite faze koje je društvo imalo prema krizi. Prvo je prihvatilo šta se dešava, pratilo je sve upute bez problema, što je dalo brze uspjehe na početku, da bi došlo u fazu odbijanja prihvatanja rizika, fazu lažnih vijesti, teorija zavjera i povećane odbojnosti prema svemu. 

Odgovor EU na krizu

Robert Mikac, docent na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, govorio je o djelovanju Evropske unije tokom korona krize i kritikama s kojima se ona suočila, rekavši da, uz brojne EU integracije na svim poljima, integracije na području sigurnosti još nisu završene.

“Također, pojedini akteri nastoje instumentalizirati pandemiju i krizu, to vidimo u strategiji sigurnosti EU gdje se naglašava da velike slike to nastoje uraditi”, kazao je Mikac, dodavši da pojedini stručnjaci krive globalne institucije zbog situacije što rezultira političkim sukobima, gubitkom povjerenja, ponovnim vraćanjem fizičkih granica u Evropi, nedostatakom solidarnosti, neslaganjem između zemalja EU, smanjenjem efikasnosti. 

Zaključio je da je kriza još veoma aktuelna te da se situacija može mijenjati zbog čega su svi ishodi mogući do kraja. Ipak, to je, dodao je Mikac, prilika da analiziramo koliko ulažemo u nauku i koliko smo sigurnosno spremni. 

“Ako postavimo jednu zavisnost imeđu detaljnosti objašnjenja i prihvatanja tog objašnjenja, mi imamo jednu krivu zvonastog oblika – ljudi su na početku zainteresovani, ali nažalost više objašnjenja dovodi do odbojnosti, ima manje prihvatanja i više sumnji. Zbog toga je put da objasnimo ljudima šta da rade zatvoren za budućnost, to je neželjena situacija u rešavanju krize, a COVID krizu nećemo moći da rešimo bez društva. Treba da drugačije pristupimo celom sistemu, i da primenjujemo sve one alatke koje nam stoje na raspolaganju.”

‘Pripravnost društva se mora vježbati’

Slobodan P. Simonović, profesor na Univerzitetu Zapadni Ontario, jedan je od najvećih stručnjaka u oblasti hidroinženjerstva i umanjivanja posljedica prirodnih katastrofa u Kanadi. On je objasnio da je današnji svijet izložen globalnim promjenama, kao što je rast stanovništva i migracije, urbanizacija te klimatske promjene. Te promjene također utječu na ključnu infrastrukturu za ljude, a to su sistemi za dostavu vode, energije, ergenata, transportni sistemi, sistemi komunikacija i slično.

Kao ilustraciju povezanosti katastrofalnog događaja i infrastrukture naveo je primjer iz 2005, kada je u Torontu jedna kiša od dva sata dovela do uništavanja ključnog puta preko rijeke zbog čega je saobraćaj bio prekinut pet mjeseci, što je utjecalo na poslovanje u tom gradu. Predstavio je i modele predviđanja najgorih scenarija i praćenja njihovih efekata. 

Simonović je također istakao da se pripravnost društva i povjerenje u institucije moraju vježbati, navodeći lični primjer života u Japanu, gdje redovno postoji mobilizacija cijele države kako se ponašati u slučaju zemljotresa i kako odgovoriti na krizu, što stvara povjerenje građana. Također je navao kako se percepcija ljudi koji su bili pogođeni velikom katastrofom mijenja, taj instinkt se prevazilazi, te zaboravljamo na loše. 

‘COVID-19 je događaj, kriza je odgovor na njega’

David Rubens, predavač na brojnim fakultetima, autor i osnivač Instituta za strateško upravljanje rizicima u Velikoj Britaniji, istaknuo je da je COVID-19 bio veoma moćan poziv na buđenje.

“Mike Tyson ima jednu frazu – svi imaju plan dok ih ja ne udarim u glavu, i tada njihovi planovi nestaju. Tako i mi imamo planove dok se kriza ne pojavi.”

Ukazao je na to kako je COVID-19 utjecao na sve, od globalnog do lokalnog nivoa, iako se ne radi o tako opasnoj pandemiji kada se naprimjer poredi sa Ebolom i njenom smrtnošću. Također je istaknuo kako se to ne može smatrati događajem bez presedana, jer smo imali SARS, MERS, svinjsku gripu, ptičiju gripu kao i običnu gripu koja također ubija ljude. 

“COVID-19 nije bio neočekivani događaj, ono što je bilo neočekivano je utjecaj koji je on imao na naše društvo.”

“Ovo je globalni događaj gdje je potreban globalni odgovor, a imamo globalne agencije, G20, UN, EU… Međutim, nismo vidjeli globalni odgovor. Kriza nije definirana događajem. Uragan Katrina nije bila kriza, kriza je bila neuspjeh agencija i tijela koji su imali odgovornost da ispune ono što je očekivano od njih a nisu to uradili. COVID-19 je događaj, kriza je ono kako smo mi pripremljeni za to”, kazao je Rubens.

Dodao je da ako želimo da se pripemimo kao globalno društvo, moramo razviti kulturu prihvatanja odgovornosti, a u tome je najbitnije razumijevanje.

Migracije kao sigurnosno pitanje

Stjepan Šterc, predsjednik i voditelj Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljenišvo na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu govorio je o migracijama i sigurnosnim izazovima koji prate taj proces.

Kazao je da je veliki val migracije 2015, kada je u Evropu ušlo više od dva i po miliona ljudi, bio test koji je pokazao da dohvat radne snage, prijeko potrebne evropskim zemljama, nije tako jednostavan. 

Šterc ističe da se treba staviti fokus i na odgovornosti migranta prema zemljama u koje dolaze, te da će to u budućnosti postati sigurnosno pitanje. Također je dodao da će Evropa do kraja stoljeća izgubiti 100 miliona stanovnika a da ne postoji reakcija na to. 

“To vrijedi i za Hrvatsku i zemlje u okruženju, ne shvaća se da je ljudska populacija ključni faktor razvoja svih djelatnosti i društva i da mora biti temelj gospodarskog razvitka.”

Kazao je i da se Evropa vraća u svoje nacionale države, jer mogućnost kontrole granica postaje strateško pitanje za države.

“Migracije neće prestati, one će biti stalno usmjerene prema Evropi, zapravo cijeli niz sustava će se morati okrenuti rješavanju toga. Tu je i pitanje selektivne migracije, razvijene zemlje će okretati nekim novim populacijama, a priča o jeftinoj radnoj snazi će se brzo završiti.”

“Ako pogledamo zemlje jugoistočne Azije koje su prošle kroz SARS, kao što je Južna Koreja, Tajvan, Singapur, one su uspjele shvatiti i prepoznati da opasnost dolazi iz Kine, prije nego što ih je pogodilo, mogli su da racionalno to rasprave, donesu rješenja… Zemlje Evrope nisu to imale, nisu prepoznale značaj, nisu prepoznale važnost i hitnost i veoma kasno su shvatile da moraju da reaguju. Da su se šest sedmica ranije uključili u pandemiju, sve bi bilo drugačije, ljudi bi bili spašeni. Šta je bila jedna stvar koja se trebala uraditi – prepoznati paterne… Iz perspektive Ujedinjenog Kraljevstva čini mi se da vlada još to nije shvatila, da nema još razumijevanje dugoročne perspektive”, rekao je Rubens. 

Šta je dobro liderstvo u krizi?

Lord Toby Harris, dugogodišnji član Gornjeg doma Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva, Doma lordova, član je i parlamentarne COVID-19 Komisije te Komisije za nacionalnu sigurnost. On je svoju perspektivu kako bi trebalo izgledati dobro liderstvo tokom krize, počeo uporedbom sa vrećicom čaja – “saznate kakav je tek kada ga stavite u vruću vodu”, dodavši razloge zašto njegova zemlja nije dobro odgovorila na pandemiju.

“Francuski predsjednik Macron se obratio naciji, 35 miliona ljudi se uključilo i čulo ga kako se izvinjava što njegova vlada nije bila spremna. On je izuzetak. Drugi su predstavili da je njihov odgovor bio trijumfalan, što u realnosti nije bilo tako. Šta bi dobro liderstvo izgledalo u ovakvoj krizi? Efikasno liderstvo mora biti brzo, agilno i inovativno. To je tačno za nacije, zajednice, gradove i za kompanije. Tu, između ostalih, postoje dva bitna elementa – imati strategiju i biti transparentan.”

Kako je objasnio Lord Harris, strategija nije samo ono šta je potrebno da bolnice rade u narednim sedmicama.

“U momentu kada shvatite šta se dešava morate početi planirati najgore scenarije, da otvorite novu bolnicu kao što su uradili u pet dana u Kini, morate imati medicnske resurse i osoblje, ali to je sve standarni krizni menadžment, nije strategija. Efikasni lider mora unaprijed misliti šta će se desiti, mora razmišljati šest poteza unaprijed. Ako potrošite na medicinske resurse druge stvari će trpiti, šta će se desiti sa ljudima? Efikasan lider mora naći balans i uraditi sve što može da ublaži posljedice COVID-a i mjera.”

Drugi element je transparentnost: “Ako lider ne zna šta treba reći, vrijeme je za iskrenost, lider mora priznati da nešto ne zna. Ako su stvari gore nego što se govori, pretpostavka će biti da ste pogrešno vodili i da niste dobro procjenili… Konačno, javnost mora vjerovati u ono što im govorite da bi provodili ono što od njih tražite. Ljudi će se povinovati ako osjećaju da smo svi u ovome zajedno, ali ako jedno pravilo važi za vas a drugo za nas onda to ne ide.”

Lord Harris je zaključio da je korona kriza lekcija za sve nas te da moramo očekivati neočekivano. Također je upozorio da nijedna kriza ne dolazi sama te se zapitao da li su naša društva i ekonomije, oslabljene pandemijom, spremna na to.

Izvor: Al Jazeera